Sjećate li se onog vica u kome pitaju Japanca i Muju koliko dnevno rade. Japanac kaže kako radi četiri sata za državu, četiri za cara i četiri za sebe. Muju se nasmije i kaže: "I ja radim četiri sata za sebe, cara ne priznajem, a za državu me baš briga!"
Iako ovaj Mujin odgovor nama možda djeluje simpatično, on samo pokazuje da naš Mujo nije svjesan da za državu radi htio ne htio. Jer kad država duguje ona ne vraća, već vraćaju njeni građani i to kroz poreze. Doduše, koliko će da vraćaju zavisi od toga koliko država duguje. Zbog toga sam poželio da izmjerim koliko bi naš Mujo trebalo da radi i da to uporedim s radom susjeda.
To je prikazano u sljedećoj rang-listi zaduženosti građana bivših jugoslovenskih republika po osnovu duga koji su na njih prebacile njihove vlasti (doduše, ne samo ove današnje, budući da još vraćamo i dugove iz perioda drugova):
1. Hrvatska - Republika Hrvatska duguje preko 27 milijardi evra. Kada se to podijeli na 1.128.000 radnika ispada da bi vlasti ove zemlje trebalo svakom radniku da oduzimaju njegove pune (bruto) plate za naredne dvije godine (tačnije 23,3 mjeseca) kako bi se ratosiljale ovog duga.
2. Srbija - javni dug Srbije je skoro duplo manji od duga Hrvatske (14,6 milijardi evra). Ipak, zahvaljujući mnogo nižoj bruto plati (od 482 evra) svaki radnik Srbije bi trebalo da radi besplatno za državu godinu i po dana (17 i po mjeseci) kako bi država Srbija otplatila ovaj dug.
3. Slovenija - mala Slovenija duguje velikih 16,8 milijardi evra. Međutim, izgleda da te pare nisu bačene, budući da onih 824.000 radnika zarađuje bruto platu od preko 1.500 evra. Kada se sve sabere i podijeli, svaki radni Slovenac bi trebalo da radi nešto više od godine (13,3 mjeseci) da bi Slovenija bila zemlja bez dugova.
4. Crna Gora - Država Crna Gora duguje "svega" 1,64 milijarde evra. Uz 175.000 zaposlenih i bruto platu od oko 720 evra, ispadne da bi radni Crnogorci trebalo da rade 10 dana manje od Slovenaca (13 mjeseci) da oduže svoju državu.
5. BiH - Javni dug od oko pet milijadi evra, 816.000 zaposlenih i bruto plata od oko 650 evra, znače da bi prosječan radnik BiH trebalo da radi devet mjeseci i 10 dana pa da imamo državu bez javnog duga.
6. Makedonija - nekako već tradicionalno Makedonci su na kraju svih rang-lista zaduženosti. Da li zbog južnjačke štedljivosti ili nečeg drugog, tek njihova država duguje oko 2,2 milijarde evra, pa bi prosječan Makedonac trebalo da radi oko sedam mjeseci da ono sunce na njihovoj zastavi još ponosnije zasija.
Kada se sve sabere i oduzme, izgleda da naš Mujo neće morati previše da radi za državu, bar kada se uporedi sa susjedima!
Ipak, iza ove naizgled prozaične metode mjerenja visine javnog duga (u odnosu na uobičano izražavanje javnog duga kao procenta BDP-a) stoji nešto što bi trebalo suštinski da zanima sve građane ove zemlje, a to je kvalitet trošenja nekog novog zaduženja.
Naime, većina ekonomista se slaže da novo zaduživanje ima smisla samo ako će dovesti do otvaranja novih radnih mjesta ili će, pak, pomoći podizanju produktivnosti rada u zemlji, a što bi trebalo da dovede i rast prosječnih plata. Ovakvo korištenje novopozajmljenih sredstava ne bi uopšte povećalo javni dug mjeren na naš način ni u kratkom ni u dugom roku jer bi veći dug padao na više radnika ili veće plate.
Da bi se ovo desilo novo zaduženje bi moralo da ide u investicije, a ne u potrošnju (jer nam je privredna struktura trenutno takva da rast potrošnje vodi rastu trgovinskog deficita tj. uvoza, a tek malim dijelom i rastu proizvodnje u zemlji (BDP-a)).
Čitava ova priča ima jednostavnu poentu. Javni dug nije nešto apstraktno što vas se ne tiče, jer ćete ga vi vratiti kad-tad. Međutim, sam iznos javnog duga nije toliko bitan koliko su bitni efekti novog zaduživanja.
Još jednostavnije: dao Bog da nam se javni dug ubrzo udvostruči, ali da se ujedno udvostruči i broj zaposlenih i plate realno porastu za 10%. Tada bi rast javnog duga za novih pet milijardi evra bila super vijest!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.