Tek što je papa Franjo iz svog službenog ford fokusa prešao u avion italijanske avio-kompanije i vinuo se u vedro sarajevsko nebo, iz Sarajeva su u svim pravcima nagrnuli skupocjeni audiji i džipovi pod policijskom pratnjom da domaću svitu sa papinog dočeka razvezu njihovim kućama. Umorni i nenavikli na cjelodnevni rad, mora da su tražili od policijske pratnje da uključi rotaciona svjetla kako bi im se s puta sklonili razni ford fokusi.
Da li su razumjeli poruku svetog oca da je skromnost vrlina i da se ne treba izdvajati od običnih ljudi?
Ne vjerujem da je u njihovim srcima bilo mjesta za papu i njegove poruke!? Kao što ne vjerujem ni da su oni koji su u Katedrali i pored malih ekrana pratili ispovijesti troje redovnika katoličke crkve o svojim tragičnim ratnim iskustvima do kraja razumjeli njihove poruke i riječi pape Franje. Vjerujem da niko nije u ovakvoj prilici očekivao takva svjedočenja o mučenjima i zlostavljanjima sunarodnika druge vjere u proteklom ratu. Bilo je to zbunjujuće i otrežnjujuće u isto vrijeme.
Papa je slušao potresne ispovijesti mučenih širom otvorenih očiju. Nije pitao za krivce. Nije pitao da li su mučitelji osuđeni u skladu sa našim strategijama za ratne zločine. A imao je koga da priupita među svitom koja je, nakon dvadeset godina ćutanja o zločinima, imala smjelosti da papi priča o suživotu i toleranciji. Ali, zato je papa Franjo nakon potresnih svjedočenja o zločinu i zlu osudio rat i ratove koji se pokreću (a zna se iz kojih centara svjetske moći!) da bi se širila dominacija, prodavalo oružje i sticao profit.
Da li su razumjeli poruku svetog oca da je skromnost vrlina i da se ne treba izdvajati od običnih ljudi? Ne vjerujem da je u njihovim srcima bilo mjesta za papu i njegove poruke!?
Papina poruka da se ne može osuditi svako ko je učestvovao u zločinu, ali da se mora osuditi svaki rat, iako najsnažnija i najuniverzalnija, neće dodirnuti savjest onih koji bi je trebali čuti. Nisam primijetio da se uopšte našla u vrhu medijskih izvještaja svjetskih agencija. Takođe, ispovijesti troje mučenih pripadnika katoličke crkve, iako su bile svojevrsna hrišćanska poruka da se ne treba mrziti grešnik nego zlo, dobile su manje medijskog prostora od papinog slomljenog štapa. A njihov oprost mučiteljima morao je snažno dodirnuti svako ljudsko srce i dušu.
Nije bilo boljeg mjesta da papa osudi rat i pošalje poruku proizvođačima rata i trgovcima oružjem. Sarajevo i Bosna i Hercegovina su u novijoj istoriji jedno od najtragičnijih svjedočanstava sponzorisanog zločina bezdušnih moćnika. U trenutku kada se spirala projektovanog zla širi cijelim svijetom i prijeti da nas uvede u treći svjetski rat, papine riječi su ostavljale tračak civilizacijske nade. Nije bilo ni bolje prilike da se govori o ljudskom praštanju od papine pastoralne posjete BiH.
Papa je nesumnjivo ostavio iza sebe blistav trag! Ljudi su u njegovim opomenama prepoznali sve ono što nestaje i pustoši njihove duše, sve što gube kao ljudi i sve što uvećava njihovu patnju. Danas im se čini da im je papa donio nadu u budućnost i vjeru u ljudsko dostojanstvo.
Dugo će se pričati o papinoj mudrosti i lakoći činodejstvovanja. Pričaće se o prostosrdačnosti koja izvire iz njegovog pogleda i pokreta. Prepričavaće se prisni susreti sa običnim ljudima. Pričaće se o magiji blagosti i dodirima iscjeljenja. I o ignorisanju protokola u ime čovjeka, vješto smišljenog da čovjeka udalji od političke moći. Biće u tim pričama i zgoda i nezgoda koje su se morale dešaviti kad se kroti neukrotivost. Biće i dopisivanja kome je sklona mašta ljudi koji su navikli na surovost moćnika.
Samo da se u toj kakofoniji našeg provincijskog oduševljenja ne izgubi globalni odjek papinih poruka!
Autor je sudija Suda BiH
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.