Prije tri tjedna srušio se MiG-21, jedna od onih starih kanti kupljenih ili prošvercanih u Hrvatsku iz ruskih vojnih viškova, koje su u prethodnom ratu tako dobro poslužile.
Ako vodiš neki lokalni, građanski ili domovinski rat, najbolja stvar koju možeš zamisliti jedan je takav avion, ili po mogućnosti cijela eskadrila... Ništa ne koštaju, lako se održavaju, prže dva Macha, nose dvije "krmače" za napad na ciljeve na zemlji, a topom od 30 milimetara mogu oboriti svaki avion na nebu. Pod uvjetom da ga uspiju pronaći svojim malim radarom "Sirena", zastarjelim kao i avion, koji se ipak pokazao toliko dobrim da su ga proizvodili punih 26 godina, izradili u više od deset tisuća primjeraka i uvrstili u naoružanju u 60 zemalja u svijetu. "Strelov", kako se "dvadeset i jedan" zvao u JNA, dobar je za sirotinju i za ratovanje što ne uključuje ozbiljnog protivnika, koji dolaze s AWACS-om i letećim tankerom, nevidljiv i naoružan raketama velikog dometa, koje se mogu ispaliti iznad Vinkovaca da te pogode kod Beograda. MiG-21 ima, dakle, manje-više simboličnu vrijednost, ali ga NATO priznaje kao avion, pa dok leti u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, država ne mora plaćati nekoj drugoj zemlji zračnu zaštitu suvereniteta i zapadne civilizacije, kao recimo baltičke zemlje... Zna se da Hrvatska nema para i da ne može kupiti nove avione. Prije krize, tu su se naveliko vrtjeli predstavnici tvornice "Saab" koji su pokušavali uvaliti svoj JAS 39 Gripen, čudesnu mašinu, jedan neobično seksi aviončić, koji sam gledao na polarnom poligonu Vidsel prilikom gađanja leteće mete na velikom odstojanju... General Tus, bivši zapovjednik Hrvatske vojske i Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, kaže da je Gripen na vlas isti kao Novi avion što ga je on htio graditi u Bivšoj, ali, naravno, kao i uvijek, za te lijepe stvari nama pofali para. Jedan Gripen košta oko 125 milijuna dolara, ne računajući obuku, održavanje u Švedskoj i ubojna sredstva, što dođe još polovicu toga iznosa.
MiG-21 srušio se na livadu odmah pored aerodroma Pleso, u dvorište jedne kuće, na povratku s obilježavanja godišnjice "Oluje". Pilot je iskočio i prošao bez ozljeda, a avion ne vrijedi puno, ali kako se to sve dogodilo u ljeto, kad nema vijesti, a osim toga, vodi se predsjednička izborna kampanja, počela je parada... Prvo se otvorilo pitanje tehničkog remonta, budući da se MiG koji je pao upravo vratio iz Ukrajine, gdje su mu produžili resurs. Ranije su isti avioni remontirani u Rumunjskoj, gdje tvornicu posjeduje izraelski kapital i po hrvatskim tabloidima godinama se vodi ogorčen ogovarački rat između dva lobija te lansiraju skandali o navodnom "pogodovanju" i "nesolidnoj izvedbi radova". Sve to može biti istina, ali je potpuno nevažno, zapravo bilo je, dok se u prijepor nisu uključili predsjednički kandidati. Okružen nekim nakićenim feldmaršalima moćnih hrvatskih Oružanih snaga, predsjednik Josipović izjavio je da će, bez obzira na kvalunkviste iz HDZ-a, Hrvatska zadržati svoje zrakoplovstvo, a Milanović, kojem Josipović ide na jetra, dometnuo je da država nema para za takve gluposti, kad ni uz sve zaduživanje ne dotekne da se prehrani sve esdepeovce i članove njihovih širih obitelji koji su se natrpali u državne službe. Milanović bi, uostalom, radije da pobijedi hadezeovka Kolinda Grabar Kitarović (jer ga onda, kad izgubi parlamentarne izbore, neće imati tko smijeniti, budući da je u stranci pataracao sve izgledne konkurente).
Naravno, Hrvatska nema novaca za nove avione, a ovi će još neko vrijeme poslužiti, i to, zapravo, uopće nije tema. Ali tema je stanje u Hrvatskoj vojsci koju je taj slučaj posredno otvorio...
Prvo, bilo je krajnje bizarno što se o ovom pitanju izjašnjava predsjednik Republike. Po Ustavu i Zakonu o obrani on nema apsolutno nikakve ingerencije oko upravljanja sektorom obrane. Informiraju ga jedino o odlukama vlade iz te sfere (a saborske odluke mu ne moraju ni pokazati), pa supotpisuje neke vladine akte, primjerice, imenovanja generala Hrvatske vojske, kojih ima - 32! Fantazmagorično! Ukupni je formacijski sastav Hrvatske vojske ekvivalent jedne obične divizije, a ima cijeli vod generala i tko zna koliko brigadira (pukovnika)! Po NATO-standardu dovoljno je 16 generala (jedan na tisuću vojnika). Stvar je, očito, izmakla svakom nadzoru...
Izmakla je nadzoru jer se sve nadzire s vrha političke piramide. Kao ostatak Tuđmanovih polupredsjedničko-poludiktatorskih ovlasti uspostavljeno je Vijeće za obranu. Prije je to bilo famozno - Vijeće za nacionalnu obranu i sigurnost, VONS, koje se podijelilo na dva tijela - uz Vijeće za obranu je i Vijeće za sigurnost. Ta tijela nisu predviđena Ustavom, a sastoje se od predstavnika Ureda predsjednika (njegovih pomoćnika bez ikakvog izbornog, demokratskog legitimiteta), zatim Glavnog stožera Hrvatske vojske, Vlade i Sabora, uključujući resornog ministra obrane, odnosno policije... Ta tijela nadziru, dakle, vojsku, odnosno rad tajnih službi. Što je konflikt interesa, uzurpacija demokratskog procesa, način na koji izborni pobjednici, isključujući opoziciju, vladaju resorima te "dijele plijen" - netransparento upravljaju novcem i informacijama, vrlo korisnim u izbornom procesu... Rad tih vijeća čisti je skandal. Po slovu i duhu Ustava, predsjednik ne smije upravljati vojskom, ni izravno, ni preko takvog transmisijskog uređaja, iliti kuplunga, a Vijeće je u osnovi bilo zamišljeno kao ad hoc sastanak u slučaju neke akutne ugroze nacionalne sigurnosti, a ne kao stalni komiteti koji funkcioniraju kao "nadministarstva" ili organi suverenog Predsjedništva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.