Ministarstvom obrane po zakonu upravlja ministar obrane. To znaju svi osim tukca kojem to nitko nije objasnio.
. Ante Kotromanović bio je odličan zapovjednik bataljona, koji se u ratu prigodno zvao brigadom - rođeni je ratnik, ali po formaciji sinjski prelac (srednja tekstilna), koji se istakao kao Gotovinin oficir i zatim postigao najviši čin hrvatskog bojovnika - postao je alkarski vojvoda! No, kad ga je drugi svojeglavi Sinjanin, premijer Milanović, postavio za ministra obrane, Ante nije shvatio da je on nadređen načelniku Glavnog stožera, bivšem pješadijskom podoficiru JNA iz Brčkog i pred njim, figurativno, stoji mirno... Načelnik se pak podastire predsjedniku očekujući valjda da ga ovaj, kad mu završi služba, pošalje u ambasadore. Hijerarhija je tako postavljena naglavačke. Predsjednik naređuje načelniku stožera, ili se ovaj drži kao da je tako, a sam naređuje ministru obrane, koji bi morao naređivati njemu, dok se predsjednik uopće ne bi smio miješati, nego samo iz daljine eventualno davati neke općenite ocjene.
Sa svim tim generalskim, ministerijalnim i polupredsjedničkim ornamentima, ova je hrvatska državna roccocco-građevina, umjesto jeftine demokratske vojske male zemlje, prerasla u teatar, državnu ustanovu u kojoj opsjenari iskazuju bolesne pretenzije.
Glavni stožer sastoji se od ljudi koji su prihvatili politički diktat jer nisu sposobni profesionalno i odgovorno upravljati područjem pod svojom izravnom nadležnošću.
Hrvatska kopnena vojska ima 12.000 pripadnika, od kojih samo 800 sudjeluje u mirovnim misijama, a ostali ništa ne rade, jer za obuku nema novaca. NATO predviđa da Hrvatska vojska drži u pripravnosti dvije brigade, jednu za angažman u prekomorskim zemljama, jednu za djelovanje na lokalnom terenu. Pješadinaca ima, dakle, najmanje dva puta previše.
Zrakoplovstvo leti s onim svojim jeftinim kantama, a osim toga jako je aktivno - gasi požare kanaderima, obučava međunarodne specijalne snage za noćno letenje na helikopterima, evakuira bolesne s otoka, a u školsko-akrobatskoj eskadrili u Zadru drži studente iz Jemena. Zrakoplovni motrilački radari pak najvažnija su instalacija NATO-a u Hrvatskoj.
Zato je Ratna mornarica čista farsa. Dvije domaće zastarjele raketne topovnjače bivše klase narodnih heroja - "Rade Končar" - unaprijeđene u kraljeve, Petra Krešimira i Dmitra Zvonimira, imaju iste stare ruske motore, pa su spremne za otpis. U nekoj krivini afere "Patria" (koja se, začudo, nije osim u Sloveniji manifestirala u Hrvatskoj, iako su oklopna vozila te finske tvornice nabavljena u isto doba), kupljene su dvije topovnjače tipa "Helsinki", pa je nastala cijela flota - četiri jedinice koje bi zajedno mogle ispaliti odjednom šesnaest projektila brod-brod RBS-15 kad bi samo imale na koga i kad bi te rakete bile operativne, a nisu, jer im je resurs istekao još 2000. godine! Stoga je Mornarica na brzinu odlučila da uspostavi Obalsku stražu, naručila četiri patrolna broda i sad Hrvatska ima dvije pomorske formacije i nijedno plovilo... Za admirale sumnja se da su neplivači.
Sa svim tim generalskim, ministerijalnim i polupredsjedničkim ornamentima, ova je hrvatska državna roccocco-građevina, umjesto jeftine demokratske vojske male zemlje, prerasla u teatar, državnu ustanovu u kojoj opsjenari iskazuju bolesne pretenzije
Na Jadranu, Hrvatska ima ČETIRI posve odvojena, inkopatibilna sustava radio-veza - jedan policijski, drugi za lučke kapetnije i svjetioničare, treći Ratne mornarice i četvrti - komercijalni telekom, s tim da jedini tu nisu integrirani vatrogasci, koji se dovikuju preko motorola pa su zato prije nekoliko godina izginuli na Kornatima, budući da nitko nije čuo njihove vapaje. Normalno da gasilački štab u Divuljama i Državna služba za javljanje i spasavanje nisu s njima bili na vezi, jer tu nitko nije ni s kim na vezi, pošto nisu ludi da svi nabavljaju opremu na istom mjestu pa da sve provizije otiđu samo u jedan džep nekog glavonje na vrhu hranidbenog lanca. Da, Mornarica ima i radarski sustav, ali ne radi. Kupili su ga prije petnaest godina za 150 milijuna dolara od američke firme, jer se tada Tuđman liječio u vojnoj bolnici u Washingtonu gdje su se silno razočarali kad je umjesto "Boeinga" za "Croatia Airlines" kupljen "Airbus" po cijeni 60% većoj od redovnih... Pa je na brzinu u Ameriku odaslan jedan stožerni komodor, također iz Sinja, koji je fasovao te pomorske radare. Uopće nisu za vojnu namjenu, beskorisni su jer ne mogu identificirati odraz, ali kako ionako nisu nikad uvedeni u upotrebu, to i nije bitno...
Budući da vojskom upravljaju pješadinci, a njima političari koji nemaju pojma, bilo bi pravo čudo da stvari stoje drukčije. Tu nitko nema pojma što mu je nadležnost i što mu je posao, pa bi cijelu ovu ekipu uniformiranih napuhanaca trebalo razjuriti i stvari početi ispočetka... Hrvatska je vojska nešto vrijedila kad je, iz gole nužde, od garnizonske, inertne JNA preformatirana u narodnu gardu. Skupili su se neki odmetnuti oficiri, legionari, žicari, civili, dešperateri i razni luđaci, uključujući Satana Panonskog pa krenuli u pohod u kojemu je stradalo samo nešto manje vlastite nego neprijateljske populacije... Kad je to bilo gotovo, trebalo je cijelu ekipu raspustiti pa krenuti od nule, u čisto, by-the-book, od mladih školovanih profesionalaca, umjesto da soldateska, kao i uvijek živi od toga što njeguje svoje trijumfalističke mitove i sprema se za vođenje prethodnog rata. A zatim se u kasarnama udeblja, pa remen pripasuju ispod trbuha i samo gledaju gdje bi mogli u krivinu ili nešto zdipiti. Što nipošto nije dobro za ratnički elan: svi u Afganistan, ili u mirovinu!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.