Od vijesti da je moguće ujedinjenje HDZ BiH i HDZ 1990 prošlo je tek malo više od mjesec, a ove dvije stranke već najavljuju raskid međusobne saradnje.
Odnosi između političkih stranaka Dragana Čovića i Martina Raguža, koje tvrde da jedine brinu o opstojnosti hrvatskog naroda u BiH, nisu zahladili zbog novog ugrožavanja ili majorizacije Hrvata. Posvađao ih je problem koji je previše banalan za nekog ko se, prije svega i iznad svega, predstavlja borcima za jednakopravnost najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH. Otvoreno su zaratili zbog premijerske funkcije u jednom od deset kantona u Federaciji BiH. I zbog popratnih mogućnosti koje nudi vlast, makar i na županijskoj razini.
Čim se zaljuljala fotelja Nediljku Rimcu, funkcioneru HDZ 1990 koji je od 2007. godine predsjednik Vlade Livanjskog kantona, maske su pale. Iz HDZ-a "brojke i slova" odmah su objelodanili da je sve bilo farsa u savezništvu ovih stranaka. Pogođeni zahtjevom HDZ BiH za smjenu Rimca, iz Raguževe partije ustvrdili su da je ovo rušenje i samog Hrvatskog narodnog sabora (HNS), osnovanog 2000, a reaktiviranog 2011. godine radi "sprečavanja majorizacije Hrvata".
Čoviću prigovaraju da je HNS pretvorio u svoju firmu i da insistiranjem na smjeni Vlade u Livnu radi isto ono što su uradili SDP i SDA prije gotovo tri godine formiranjem Vlade FBiH bez legitimnih predstavnika Hrvata. Lider HDZ BiH priznaje da HNS i nije iskoristio sve svoje mogućnosti, ali i podsjeća da je on još tu i da postoji kako bi štitio interese hrvatskog naroda.
Na slučaju kantonalne vlasti u Livnu, ta zaštita nacionalnih interesa trenutno se ogleda u namjeri da Čovićeva stranka izbaci Raguževe funkcionere i zamijeni ih i kadrovima partija koje su na nivou FBiH, po tumačenju oba HDZ-a, sinonim nametanja izborne volje Hrvatima. U Vladi FBiH Draganu Čoviću smeta stranka mesoprerađivačke porodice Lijanović Radom za boljitak jer nema legitimitet u hrvatskom korpusu. U Livnu Dragan Čović sada namjerava Lijanoviće uvesti u Vladu i dati im resor poljoprivrede, valjda da im ne bude nepoznat teren na kojem će raspolagati budžetskim novcem.
U Livnu Dragan Čović sada namjerava Lijanoviće uvesti u Vladu i dati im resor poljoprivrede, valjda da im ne bude nepoznat teren na kojem će raspolagati budžetskim novcem
Radom za boljitak, koji za razliku od HDZ 1990 nije član Hrvatskog narodnog sabora, postao je poželjan na kantonalnom nivou iz pragmatičnog razloga. Bez glasova ove stranke nemoguće je izglasati smjenu Rimca i njegove vlade. Lijanovićevi apetiti moraju biti zadovoljeni pa će, u znak zahvalnosti što će omogućiti istjerivanje kadrova HDZ 1990, dobiti ministarsku poziciju koja je do sada pripadala Raguževoj partiji. Ako pitate HDZ BiH, rekonstrukcija kantonalne vlade nije dokaz političke neprincipijelnosti, nego kažnjavanje onih što nisu dobro radili i što su već ranije prekršili koalicioni sporazum. Rimac je, prema ovom tumačenju, počeo loše raditi tek kad je jesenas odbio ispoštovati nalog SNSD-a pa nije htio smijeniti njihovog čovjeka s funkcije ministra zdravstva u Livnu. Vođena nezadovoljstvom SNSD-a ubrzo je i SDA počela bojkotovati premijera Nediljka Rimca, da bi im se prije nekoliko dana pridružio i HDZ BiH. Napravljena je potom inventura u kantonalnoj skupštini i pronađeno dovoljno poslaničkih ruku za izglasavanje nepovjeranja aktuelnoj vladi. Tako bi vladajuću četvorku (dva HDZ-a, SNSD i SDA) trebalo da naslijedi šaroliki politički blok: HDZ BiH, SDA, SNSD, Lijanovići, HSS, DNS uz pridruženog jednog zastupnika SDP-a. Ukoliko novi politički saveznici i uspiju imenovati novu vladu, stanovnici Livanjskog kantona u preostaloj godini do idućih opštih izbora neće živjeti u boljoj ekonomskoj situaciji. Čak i da Rimac ostane u premijerskoj fotelji pozitivnih promjena neće biti za 12 mjeseci jer je to premalo vremena za ispravljanje brojnih grešaka u ovom kantonu, čija Vlada, ako je vjerovati federalnim revizorima, godinama kontinuirano loše radi.
Sedam proteklih godina premijer je bio sada neprihvatljivi Nediljko Rimac, jedan od osnivača HDZ BiH, koji je 2006. godine prešao u HDZ 1990, formiranu zbog sukoba između Dragana Čovića i Bože Ljubića. Nakon što je svako od njih dvojice dobio političku organizaciju u kojoj će voditi glavnu riječ, nastavljena su međusobna trvenja koja su, javno, prekinuta tek poslije opštih izbora 2010. godine, kada nijedna od stožernih stranaka, uprkos većinskoj podršci hrvatskog biračkog tijela, nije dobila pozicije u vlasti Federacije. Hrvatska kvota namirena je HSP-om i Lijanovićevim kadrovima, što je i dovelo do reanimiranja klinički mrtvog HNS-a, kojeg je svojevremeno osnovao Ante Jelavić. Koliko se žuči sada prolijeva zbog pozicija u Vladi Livanjskog kantona, moglo bi se zaključiti da Hrvatski narodni sabor ne bi bio aktiviran ni 2011. godine da je, kojim slučajem, bar Čovićeva stranka tada dobila resore u federalnoj vladi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.