Kolumne

Prehrambeni sistemi nezdravi i neodrživi

Pošast neodgovarajuće prehrane pogađa najranjivije u društvu i najteža je u najranijim fazama života. Danas je preko 800 miliona hronično gladnih ili oko 11 posto svjetske populacije. Pothranjenost je temeljni uzrok gotovo polovice svih smrti djece, a četvrtina djece je zakržljala zbog neadekvatne prehrane. Nedostaci mikronutrijenata usljed prehrane siromašne vitaminima i mineralima, također poznata kao skrivena glad, pogađa dvije milijarde ljudi.

U porastu je još jedan zabrinjavajući oblik neodgovarajuće prehrane, odnosno pretilost. Više od 500 miliona odraslih je pretilo zbog prehrane koja sadrži višak masnoća, šećera i soli, što ljude izlaže većem riziku od nezaraznih bolesti, poput bolesti srca, moždanog udara, dijabetesa i raka, kao vodećih uzroka smrti u svijetu. Loša prehrana i tjelesna neaktivnost odgovorni su za 10 posto globalnih bolesti.

Mnoge zemlje u razvoju sada se suočavaju s višestrukim teretima loše prehrane, s ljudima koji žive u istim zajednicama, ponekad čak i u istim domaćinstvima, a koji pate od pothranjenosti, skrivene gladi i pretilosti.

Ove brojke su šokantne i moraju poslužiti kao globalni poziv na djelovanje.

Osim strašne ljudske patnje, nezdrava prehrana ima i štetan uticaj na sposobnost zemlje da se razvija i napreduje. Naime, troškovi loše prehrane, u svim njenim oblicima, procjenjuju se na između četiri i pet posto svjetskog BDP-a.

Čelnici vlada, znanstvenici, nutricionisti, poljoprivrednici, predstavnici civilnog društva i privatnog sektora iz cijelog svijeta okupit će se u Rimu od 19. do 21. novembra na drugoj međunarodnoj konferenciji o prehrani ICN2. To je prilika koju si ne mogu priuštiti da propuste, a kako bi pravo ljudi na zdravu prehranu postalo globalna stvarnost.

Trenutni prehrambeni sistemi su neodrživi i nezdravi.

Stvaranje zdravih i održivih prehrambenih sistema je ključno za prevladavanje loše prehrane u svim njezinim oblicima od gladi do pretilosti.

Proizvodnja hrane utrostručila se od 1945. godine, dok je prosječna količina dostupne hrane po osobi porasla za samo 40 posto. Naši prehrambeni sistemi su uspjeli u povećanju proizvodnje, međutim uz visoku cijenu po okoliš, a opet nedovoljno da nestane glad. U međuvremenu, prehrambeni sistemi se i dalje razvijaju s još većim udjelom hrane koja se prerađuje i prodaje, što dovodi do veće dostupnosti hrane s visokim energetskim sastavom, masnoćama, šećerom i soli.

Naši prehrambeni sistemi jednostavno nisu održivi i zdravi ni danas, a kamoli u 2050. godini, kada ćemo morati hraniti preko devet milijardi ljudi. Moramo proizvoditi više hrane, ali i zdrave hrane i to na način kojim se čuvaju mogućnosti budućih generacija da se hrane. Jednostavno rečeno: moramo imati zdrave i održive sisteme hrane koji proizvode uravnoteženu hranu, u dovoljnoj količini i kvaliteti, koja je dostupna svima, ako želimo voditi zdrave, produktivne i održive živote.

Djelovanje bez odlaganja

U sklopu priprema za ICN2, zemlje su usaglasile Deklaraciju politika i Okvir za djelovanje u oblasti prehrane, koji sadrže konkretne preporuke za razvoj cjelovitih javnih politika u poljoprivredi, trgovini, socijalnoj zaštiti, obrazovanju i zdravstvu, a koje promoviraju zdravu i bolju prehranu u svim fazama života.

Okvir za djelovanje daje vlastima plan za razvoj i provedbu nacionalnih politika i ulaganja u cijelom prehrambenom lancu, kako bi se osigurala zdrava, raznovrsna i uravnotežena prehrana za sve. To može uključivati jačanje domaće proizvodnje i prerade hrane, pogotovu kod porodičnih poljoprivrednih gazdinstava i malih proizvođača i njihovo povezivanje sa školskim obrocima; smanjenje masnoća, šećera i soli u prerađenoj hrani; ponuda zdrave prehrane u školama i drugim javnim ustanovama; zaštita djece od marketinga nezdrave hrane i pića; te omogućiti ljudima da donesu informirane odluke u vezi s onim što jedu.

Zemlje mogu započeti s provedbom ovih aktivnosti još danas. Prvi korak je uspostavljanje nacionalnih nutricionističkih ciljeva u cilju provedbe već dogovorenih globalnih ciljeva, kao što je navedeno u Okviru za djelovanje. ICN2 je vrijeme i mjesto da se ove obaveze preuzmu.

José Graziano da Silva, generalni direktor FAO (Organizacija za hranu i poljoprivredu UN), i Margaret Chan, generalni direktor WHO (Svjetska zdravstvena organizacija)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije