Trgovački centri u našoj zemlji dupke su popunjeni robom široke potrošnje, ali i još šireg porijekla, uglavnom stranog.
Implicira da i sa ono nešto malo novca što imamo, punimo tuđe džepove, dok domaća privreda grca u dugovima, a velika Evropa zarađuje. Nudi nam svijet sve što nam ne treba ili treba, a zatim ogromne količine novca iznosi iz naše zemlje.
Resorna ministarstva u BiH, međutim, nemaju dovoljno jak mehanizam da zaštite domaću proizvodnju. Dosjetili su se da trgovce uslove da na rafama izlažu ravnomjerne količine naših i uvezenih artikala, ali se to, zamislite, "kosi" sa evropskom zakonodavnom politikom.
Inicijativa, dakle, pada u vodu. Velesile, poput, primjera radi, Njemačke, Italije ili Francuske će, stiče se utisak, propasti ako im kase ne puni sirotinja iz BiH.
Štaviše, javna je tajna da jaki strani proizvođači plaćaju trgovačke kompanije da njihove proizvoda postaljaju na vidnom mjestu, kako bi kupcima "zapeli" za oko. I gdje je u toj silnoj mašineriji domaći proizvođač? U minisu.
Još me, međutim, više brine (ne)osvješćenost nas samih, jer prevladava mišljenje da je sve što je došlo "s one strane grane", ujedno i kvalitetno. Mnogi od nas imaju člana porodice ili prijatelja koji radi u nekoj fabrici, ali se rijetko zapitamo da li je njegovo radno mjesto ugroženo i na koji način mi možemo da smanjimo rizik od otkaza.
Jeste li u nekoj udaljenijoj zemlji vidjeli njihovog državljana da kupuje naše? Kupujmo svoje. Pomozimo sebi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.