Evolucija je, između ostalog, razvoj iz nižega u više ili iz jednostavnog u složeno, nekog prirodnog ili društvenog procesa. Ona je i manifestacija neke pojave, događaja ili ideje sukcesivno, u jednom pravcu. U istorijskom razvoju društva ona je kvantitativna i postepena promjena kao suprotnost revoluciji.
Ali daleko od toga da je evolucija miran proces i proces bez borbe i sukoba. Njena prednost je da uslove sukobljavanja, šta je dozvoljeno a šta nije u sukobu, definišu oni koji su razvijeni. Oni koji su, na neki način, uspjeli evolucijom, odnosno oni koji su dostigli visok stepen razvoja. To su dostigli tako što su svoju proizvodnju, svoje resurse i svoje odnose uspjeli da sukcesivno razvijaju, odolijevajući porivu da se okrenu i spadnu nazad.
To bi moglo da znači da su ta društva shvatila i ovladala složenim procesima u strogo kontrolisanim uslovima većine - demokratije. Bilo da se radi u naučnom, vojnom, političkom ili sportskom smislu...
Onda takva društva vremenom shvataju da su stabilnost i mir preduslov za napredak i da su ove dvije stvari globalnog karaktera. Zato nakon Prvog svjetskog rata osnivaju Ligu naroda sa ciljem mira u svijetu. Ciljevi ove lige su bili i razoružanje, međunarodni sistem sigurnosti i rješavanje međunarodnih sporova pregovorima.
Pored mnogo poteškoća i nakon devastirajućeg Drugog svjetskog rata, ove ideje se formalizuju u Ujedinjenim nacijama. I tad počinje novo doba i na neki način i globalizacija. Nema više regionalnih "šefova", niti globalnih ratova, a posebno ne regionalnih ratova. To je nemoguće bez uplitanja globalnih igrača. Sve dobija globalni karakter. Sukobi umjesto bojnog polja prelaze u parlamente i kompanije. Više ne ginu milioni ljudi, već u manjem broju se gube poslovi i vlast.
Sukobi ulaze u zakonima definisani prostor. Dešavaju se u kontrolisanim uslovima. Kratko traju. Onaj ko narušava mir se kažnjava. Postoje međunarodne snage koje provode odluke većine razvijenih.
Ono što se dešava u jednom društvu nije samo stvar toga društva, već i ostalih. Ta promjena nastaje kao odgovor na rast i razvoj nacizma u Njemačkoj. Ta promjena u politici vodi ka zbacivanju monarha i diktatura. Ovi procesi su antipodi tromoj, gluvoj i neaktivnoj vlasti. Antipodi demagogiji, laži i paralelizmu.
Takvi procesi su nas zatekli u tada tek formiranoj Drugoj Jugoslaviji, pregrupisanoj i isparcelisanoj i spremnoj za napredak. Vođena idejom koja je izvađena iz prošlosti, ona je rješenja i temelj razvoja nalazila u stabilnosti i u miru obezbijeđenom moćnom vojskom. Vremenom je taj militarizam postao osnova i garant opstanka avnojske Jugoslavije. Spoljni neprijatelj mira je bio spriječen i navodno zastrašen. Problem se javlja, naravno, iznutra. Problem u političkom smislu.
Računica je bila ta da je to što se dešava kod nas naša stvar i da se niko neće miješati u naše stvari posebno ako je "garant" u vidu sivila tu. Očekivana greška u procjeni je dovela do potpunog uništenja vrijednosti naših društava, gubitka interesa građana i nazadovanja u svakom smislu. Takav je rezultat kad politika omane i zataji
Nova pravila globalnog doba podrazumijevaju političke sukobe i smjene vlasti u zakonom definisanim uslovima. Sukobi su javni, debatski, javnost ocjenjuje performans, vlast prelazi sa jedne na drugu stranu, a lider ima ulogu akrobate na žici koji uporno balansira interese u cilju da zadovolji publiku i da pređe tu četvorogodišnju mandatnu žicu. Nikome ne pada glava, niko ne biva kamenovan kad izgubi vlast. Nema policijskog i sudskog gonjenja političkih protivnika. Gone se sudski oni koji krše zakonska pravila.
Pošto je ova politička borba bolna, naporna i pošto takav sistem tjera takmace da su u konstantnoj formi i pod pritiskom javnosti i sudstva, onda oni lijeni, neiskreni i nedorasli pokušavaju da nađu treći put.
Sočno rješenje je jednopartijski sistem. Tako se politički sukob i borba za vlast premješta daleko od očiju javnosti. Sukob i dalje traje, ali u nezakonskim, tajnim uslovima. A kada se sa svjetla u tamu premjesti politički sistem, onda tu nastupa sivo društvo. Društvo kupljenih medija, tajne policije, službi bezbjednosti, špijunaže i kontrašpijunaže. Jednom riječju, tu su svi oni za koje znate da postoje, ali ih niste nikad vidjeli a nisu atomi.
Borba se umjesto u parlamentarne klupe stavlja u kancelarije u kojima obitava sivi dio države koji preuzima i definiše političku borbu i presuđuje kako će se uticaj razvijati i čiji će biti. Ko će biti na vlasti. Resursi se troše u obračunima frakcija u organima sile i akcent je na zaposjedanju službi jer samo tako možete obavljati vlast. Rješenja i napredak su manje važni, jer vas ne ocjenjuje narod već drugovi sa činovima.
Sve to, vremenom, dovodi to toga da se naš politički sistem, koji više nije koncipiran na konkretnom i mjerljivom rezultatu već na zakulisnim radnjama i podvalama, pretvorio u strašan brlog. U tim uslovima političke borbe uspostavljena je negativna selekcija jer su samo u uslovima brloga mogli da uspiju najgori od svih.
Direktna posljedica ovog koncepta se u lokalu, SFRJ, nije mogla jasno sagledati, ali se dalo naslutiti šta se dešava. Nesposobnost da se zaštite interesi građana koji su ih, makar deklarativno, birali se mogla ogledati tek kada se ušlo u sukob sa razvijenijim od nas. U tom konfliktu sa inostranstvom i njegovim interesima smo izašli nasamareni jer nismo bili u stanju da odbranimo interese onih koji su ih birali. Na taj je način vlast sebe i svoje privilegije ugrozila. Da bi se spasila od gotovo sigurnog silaska sa pozornice ona pribjegava starom načinu, načinu koji joj je obezbijedio vlast. Tako se izvlače na svjetlost sivi organi sile i počinju da se javno koriste u političkim obračunima kao argument u političkom srazu sa inostranstvom.
Računica je bila ta da je to što se dešava kod nas naša stvar i da se niko neće miješati u naše stvari posebno ako je "garant" u vidu sivila tu. Očekivana greška u procjeni je dovela do potpunog uništenja vrijednosti naših društava, gubitka interesa građana i nazadovanja u svakom smislu. Takav je rezultat kad politika omane i zataji.
Ono što treba da se zapitamo je to da li su zemlje nastale od avnojske Jugoslavije naslijedile ovaj model "jalove" politike? Da li je sivo spektralna politika kao i autizam nasljedna bolest?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.