Već odavno ovdje kod nas postoji nepisano pravilo - ako ti firma počne isplaćivati platu u ratama ili počnu da kasne, vrijeme je da se razmisli o promjeni jer ona, firma, sigurno neće još dugo.
Takvi su život i posao ovdje - nesigurni, nepredvidivi i zahtijevaju svakodnevnu opreznost. Nikad ne znaš odakle može iskočiti "crni labud".
Inače, pojam "crnog labuda" sjajno je iskoristio Amerikanac libanskog porijekla Nassim Nicholas Taleb, broker koji se zasitio berzanskih špekulacija na Vol stritu te napisao sjajnu knjigu, čista filozofija, o iznenadnim, potpuno neočekivanim događajima koji imaju nesrazmjerne posljedice i kome ljudi post festum daju nekakav smisao.
Prostije rečeno, za taj post festum naš narod prilično često kaže - e, to je sudbina.
Samo mali istorijat zašto se baš koristi termin "crni labud" za te neočekivane i nepredvidive događaje.
Naime, dugo se vjerovalo da labudovi mogu biti samo bijeli. Bilo je nezamislivo za ljude u Staroj Evropi da misle drugačije sve dok nije otkrivena Australija, a s njom i saznanje da ima crnih labudova. Djeluje nevjerovatno, ali ipak se dogodi.
E, jedan takav manji "crni labud" pojavio se u OHR-u, tačnije u kominikeu Savjeta za implementaciju mira, skraćeno PIC, koji je pozvao svoje članice, s akcentom na neplatiše, da uplate zaostale novčane tranše jer OHR ima rupu u budžetu za ovu godinu.
Da vam je neko samo prije godinu dana tvrdio da se i to može dogoditi da, na primjer, Valentin Incko, visoki predstavnik, ne dobije platu pred božićne i novogodišnje praznike, šta biste uradili?
Nasmijali se, odmahnuli rukom, rekli mu da ne priča gluposti. Čuj OHR bez plate, pa iza njega stoji čitav svijet od Amerike do Evrope, pa preko Japana i Turske. Čak i Rusija, istina nešto manje od drugih, ali ima obavezu da ga finansira. Kako neko takav može ostati bez novca?
Loše je da bilo ko ne dobije platu, veliki broj građana je već godinama uopšte ne prima niti joj se u skorijoj budućnosti nada, ali da bez nje ostanu zaposleni u OHR-u, ne znam šta bi to moglo biti drugo osim "crnog labuda"?
Ako je vjerovati ovdašnjem životnom pravilu, onda je i Incku vrijeme da potraži drugo preduzeće. Izgleda da je sadašnje pred zatvaranjem. Tako to krene - kasne uplate, pa se smanji budžet, a s njim i broj zaposlenih, pa sve do konačnog zatvaranja. Sve je to samo pitanje vremena.
Incku bi bilo puno lakše, sigurnije da sljedeću Novu godinu dočeka u svojoj državi na profesorskoj ili diplomatskoj plati od provjerenog poslodavca, kakva je austrijska vlada, a ne da strepi hoće li neki činovnik u Briselu prekržiti već ispunjeni virman za OHR s prvim izvodom iz banke na kojem je minus na računu.
On u svojim godinama ne može sebi dozvoliti da mu prava brane nekakvi sindikalci ili da zajedno sa ostalim zaposlenicima ide pred zgradu Evropske komisije s transparentom "hoćemo plate". Ako mislite da je to nemoguće, sjetite se priče o crnom labudu.
Istina, to sebi ne bi mogli dozvoliti ni ostali zaposlenici, lokalni pravnici ili ekonomski eksperti, koji su već godinama navikli da redovno, svakog prvog i ne provjeravaju račun u banci, novac je sigurno bio tamo.
Isti su to tipovi koji su dočekivali i ispraćali gotovo sve visoke predstavnike s identičnom pričom kako bi se, ne daj bože, gašenjem OHR-a ugasio i sav život u BiH.
Pa onaj bivši visoki predstavnik Kristijan Švarc-Šiling i danas živi s tim ubjeđenjem pa se nedavno pojavio u medijima s pričom da se lokalnim političarima u BiH ne smije dozvoliti da više rade šta hoće, jer je država potpuno zaustavljena na evropskom putu.
Čuj to, kao da su dosad inače ovi naši puno toga uradili šta su samostalno planirali. Kako je istina negdje na sredini, odgovornost za sadašnje loše stanje podjednako snosi i međunarodna zajednica jer je i ona sama ovdje veoma bitan politički faktor.
U stvari, Švarc-Šilingova tvrdnja je obična glupost, a i za slične gluposti, nevjerovatno ali istinito, ipak je ovdje dobijao dobru platu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.