Takozvani umjetnik iz Čavoglava, sa adresom u Splitu, Marko Perković, svom imenu je dodao akronim Thompson, po jednoj vrsti skraćenog mitraljeza. A i njegova predsjednica, Kolinda Grabar-Kitarović, zna da lupi "kao maksim po diviziji". (Iako nam je maksima o maksimu dobro poznata, malo je poznato da je maksim vrsta mitraljeza iz Prvog svjetskog rata.)
Naime, gospođa Grabar-Kitarović, povodom slovenačke zabrane Thompsonovog koncerta, branila je tzv. muzičara riječima da "glazba ljude spaja". I zaista, u pravu je da muzika ljude spaja. Mnogi muzičari sa prostora bivše države svojim koncertima i svojom muzikom uopšte rušili su barijere podjela i premošćavali duboke šančeve podjela i mržnje iz devedesetih godina prošlog vijeka. Mnogi, ali sigurno ne i Perković. Njegovu muziku ne slušaju, niti koncerte posjećuju niti Srbi, a ni Bošnjaci, Crnogorci, Slovenci...
Postavlja se onda razumno pitanje, zašto opus ovog Alena Islamovića u pokušaju ne sluša niko sem dijela hrvatske publike?
Zabranjivan tokom devedesetih, svoju popularnost Perković je stekao ranih dvijehiljaditih. Iako dosta povučen i distanciran od javnosti, vremenom je izrastao u "dvorskog", ceremonijalnog umjetnika neizostavnog na državnim proslavama. Takođe, kao gost, prisustvovao je inauguraciji sadašnje hrvatske predsjednice.
Sam Thompson za sebe tvrdi da promoviše hrišćanske, posebno zapadne, vrijednosti, porodicu i domoljublje. Zaista ima veliku porodicu, petoro djece i suprugu. Insistira da ničim ne promoviše fašizam, te da u njegovim pjesmama nema govora mržnje, a da na njegovim koncertima nema ustaških kapa niti drugih zastava sem zvanične hrvatske zastave. Ograđuje se, ako je takvih pojava i bilo, smatra da se tu radilo o provokatorima. Takođe smatra da "anacionalni" elementi u Hrvatskoj i "taj jugokomunistički ološ nikad neće prestati napadati vrijednosti hrvatskog naroda i države, pa tako ni one koji o tim vrijednostima progovaraju". Thompson vjeruje u pobjedu demokratskih i "domoljubnih" snaga u Sloveniji, pa i u održavanje koncerta u Mariboru.
Hajdemo vidjeti kako te Perkovićeve vrijednosti izgledaju u praksi. Thompson koncerte započinje pozdravom "za dom", a publika odgovara "spremni"! I to je opšte poznato. U Evropi, onoj demokratskoj i naprednoj, u koju se Perković toliko kune, smatraju ga ultranacionalističkim, proustaškim govornikom i koncerti su mu sve češće zabranjivani. Daleko od kamera, ali i to je opšte poznato, ovaj nazovi pjevač svoju publiku razgaljuje pjesmama o koncentracionim logorima Jasenovac i Gradiška Stara.
I tu prestaje sva priča o ljubavi, kršćanskim vrijednostima (valjda mu je barem njegov sveštenik trebao skrenuti pažnju na neke stvari), zapadnoj kulturi i civilizaciji. Tu postaje sve jasno, barem za normalnog čovjeka. Ali, na Balkanu ništa nije normalno, a Perković upravo tu svojim djelovanjem smješta i Hrvatsku.
Ako je zemlja u krizi, političkoj, ali i svakoj drugoj, ako mladi odlaze, a vlast ne zna šta da čini, pojave poput Perkovića su zlatni džokeri koji narodu umjesto kruha nude da žvaće nacionalizam i ekstremizam i time zasite sve gladnije stomake.
Ali, nije samo Thompson u Hrvatskoj. Svi mi imamo svoje Thompsončiće koji zarad lične zarade, udobnog života i promocije, pjevaju i gude o mržnji, nacionalizmu, ekstremizmu. Kada se baruština umiri, talog neminovno odlazi na dno, u zaborav, na smetlište istorije, historije, ali i povijesti. Do tada, ostaje nam zakon. Onaj koji mora biti jasan, precizan, veoma oštar i da se striktno sprovodi. Pa, ko pjevat' voli, nek izvoli.
A, meni na um pade jedan drugi Splićanin. Mladić, gotovo dječak, Roko Blažević. Svojim božanstvenim glasom i pojavom najprije je rasplakao žiri "Pinkovih zvjezdica", a zatim oduševio publiku širom regiona. Takva muzika i takvi ljudi zaista spajaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.