Ima li rješenja za preko 3.500 radnika "Željeznica RS"? Da li će aktuelni štrajk da navede odgovorne u "Željeznicama" i institucijama Republike Srpske da istini pogledaju u oči?
"Željeznice RS" godinama gomilaju gubitke. Akumulirani gubitak se, zaključno sa 2010. godinom, popeo na ogromnih 167 miliona KM. Ceh plaćaju građani RS. Sjetimo se samo posebnog poreza za "Željeznice" u iznosu od dva odsto. Vlada RS subvencioniše ovo preduzeće u iznosu od preko 30 miliona KM godišnje! "Željeznice" su se zadužile kod domaćih i inostranih finansijera kako bi, navodno, razvijali poslovanje, a u suštini, novac je otišao na tekuće finansiranje preduzeća. Sve to nije bilo dovoljno, pa je bivši direktor "Željeznica" Petko Stanojević prošle godine predlagao da bude uvedena posebna akciza na gorivo čiji prikupljeni prihod bi išao - "Željeznicama"!
Vrijeme je da bude stavljena tačka na ovakvo globljenje građana Republike Srpske. Novca u budžetu RS i džepovima građana za konstantno pomaganje ovom, ili drugim preduzećima, više nema. Republika Srpska nije imala dugoročni koncept za "Željeznice". Ostale zemlje u tranziciji su svoje željeznice dijelile u manje sisteme, jedan dio gasile, a (potencijalno) profitabilne dijelove - privatizovale (npr. Mađarska).
Republika Srpska je išla sasvim drugim putem - pod političkim uticajem u "Željeznicama" su se smjenjivali takozvani menadžeri, čiji je najvažniji posao bio da uživaju povlastice koje im je takva pozicija obezbjeđivala, kao i da ostanu što duže na svojim funkcijama.
Otrežnjenje će biti jako neugodno. "Željeznicama RS" slijedi - stečaj, uprkos tvrdnjama aktuelnog premijera Džombića da će pomoći ovom preduzeću. Kasno. A u stečaju će da se, kao najveći povjerioci, pojave Evropska banka za obnovu i razvoj i Evropska investiciona banka, koje će da potražuju preko 170 miliona KM od "Željeznica". Republika Srpska, iako većinski vlasnik, neće imati skoro nikakva prava da odlučuje o toku stečajnog postupka ni o sudbini ovog preduzeća. Možda je tako i bolje. S otvaranjem stečaja, svi radnici će dobiti otkaze, a biće zadržan samo minimum radne snage za obavljanje najnužnijeg saobraćaja. Oko 1.400 malih akcionara će ostati bez svojih kapitalnih uloga koji ionako više ne vrijede ništa.
Štrajk radnika u "Željeznicama" neće puno pomoći. Naime, problem prekomjernog zapošljavanja je već godinama poznat, a naročito zapošljavanja po političkoj pripadnosti, bez usklađivanja sa realnim potrebama poslovanja. Tako je menadžment ovog preduzeća učinio medvjeđu uslugu sebi i državi - radnici su, naročito pred izbore, masovno primani, isti su glasali za pojedine funkcionere "Željeznica", koji su politički aktivni. Pojedinci su, tako, profitirali, jer su uz pomoć zaposlenih u "Željeznicama", postavljeni na odgovorne, i reklo bi se, unosne, političke funkcije, a sa preduzećem - šta bude. S druge strane, obaveze "Željeznica" prema radnicima, koji uglavnom nemaju posla, rastu i tako se začarani krug sve više zatvara. Krajnje su licemjerne izjave menadžmenta "Željeznica" kako se štrajkom i obustavom rada stvara gubitak za "Željeznice". Izgleda da su oni zaboravili da što više robe "Željeznice" prevezu, više gubitaka stvore. Pored toga, jedan od zahtjeva radnika u štrajku jeste i utvrđivanje odgovornosti za loše stanje u ovom preduzeću. A to će već ići malo teže.
U stečaju će da se, kao najveći povjerioci "Željeznica", pojave Evropska banka za obnovu i razvoj i Evropska investiciona banka, koje će da potražuju preko 170 miliona KM
Jer, istražni organi bi trebalo da danonoćno borave u "Željeznicama", da pregledaju računovodstvenu dokumentaciju i tokove novca kako bi bilo utvrđeno ko je i kako radio, da budu utvrđene osnove sumnje i odgovorna lica. Ukoliko želimo da se borimo sa korupcijom, ovo je najbolji primjer od kojeg treba početi. Ako je menadžment preduzeća bio svjestan da će svake godine praviti višemilionske gubitke (pored svih dotacija, donacija i kredita), onda je, u najmanju ruku, moralno bilo da to bude objelodanjeno, kako bi građani Republike Srpske znali gdje odlazi novac od poreza koje isti plaćaju.
S druge strane, odgovorno ministarstvo je trebalo, kako bi zaštitilo akcionarski kapital države, hitno da predstavi plan restrukturiranja ovog preduzeća. Javnost ima utisak da od zadnjeg štrajka, u februaru ove godine, nije urađeno - ništa, osim što se Republika Srpska kreditno zadužila da bi isplatila plate radnicima "Željeznice"!
Da je to tako potvrđuje i finansijski izvještaj o poslovanju "Željeznica" iz prvog kvartala ove godine, gdje je preduzeće generisalo preko šest miliona KM novog gubitka, čime se ukupan gubitak popeo na enormnih 173 miliona KM! Za poređenje, gubici rastu, jer je u prvom kvartalu prošle godine, gubitak bio četiri miliona KM. Ovo su potpuno porazni podaci. Cijena akcije "Željeznica" na Banjalučkoj berzi takođe teži ka nuli, investitora nema niti će ih biti. Potrebno je, međutim, napomenuti da su 2005. godine "Željeznice" poslovale pozitivno i ostvarile profit od tri miliona KM. Od tada pa do danas, ovo preduzeće je akumuliralo 100 miliona KM gubitka i sa stanovišta većinskog vlasnika, odnosno Republike Srpske, ispada da je bolje da - nije ni radilo.
U internom dokumentu "Željeznica RS" "Rebalans plana poslovanja 2010 - 2012", se konstatuje da preduzeće ne može da pokrije postojeće troškove i gubitke, da ne mogu više da se zadužuju (jer im je sva imovina već pod hipotekom), te da je potrebno da Vlada RS da garanciju za novo kreditno zaduživanje u vidu ili komercijalnog, ili kredita IRB RS, kako bi u potpunosti finansijski bile konsolidovale. Da sam na mjestu Petka Stanojevića, bivšeg direktora "Željeznica", a sadašnjeg poslanika, dobro bih se zamislio.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.