Mjesecima sam bio u dilemi da li da Zlatku Lagumdžiji držim fige i navijam "to, druže, samo je sruši" znajući da takav narcisoidni politički kapitalac neće odustati od svog nauma da iz vlasti u Federaciji izbaci dva HDZ-a zamjenjujući ih marginalnim strankama tipa ustašoidnog HSP-a.
Čak i neke verbalne naznake da bi mogao da popusti bile su klasično blefiranje za strance. Smatrao sam da njegovi principi sistematski ruše sadašnju FBiH u kojoj se pokušava potpuno izbrisati hrvatski nacionalni i politički identitet.
Danas gledano sa distance od pet mjeseci nakon izbora to se može uzeti kao djelimično tačno jer bi 17. marta trebalo da SDP i SDA formiraju vlast koja će praktično kotrolisati samo dio Federacije u kojoj su te dvije bošnjačke stranke dominante i u kojima već imaju uspostavljene kantonalne vlasti.
Više nemam nikakve dileme. Treba ih potpuno podržati u tom naumu jer će tako praktično stvoriti "bošnjački entitet" sastavljen od pet i po kantona. Tačno je da bi taj entitet u početku prigrabio sve poluge i instrumente vlasti u Federaciji koje su smještene u Sarajevu, ali vremenom ta pozicija bi se sasvim prirodno mijenjala u korist Hrvata.
Samo prividno izvan nekog sistema ostala bi četiri i po kantona s hrvatskom većinom koji će dobiti istorijsku šansu da potpuno legalno formiraju svoje zajedničke institucije koje bi trebale da postanu sastavni dio hrvatske političke jedinice. Do Dragana Čovića i Bože Ljubića je hoće li nakon 17. matra znati prepoznati taj trenutak i uspjeti da ga najbolje iskoriste.
Za početak "zajednica hrvatskih kantona" ne treba da pretenduje da preuzme potpunu kontrolu vlasti, jer će biti nedefinisana i teritorija koju kontrolišu što zavisi od opštine do opštine, već da ima ulogu koordinatora političkih i zakonodavnih procesa koji bi neminovno morali uslijediti da bi se što prije legalizovalo novonastalo stanje na terenu.
Najkasnije do sredine aprila treba formirati privremenu skupštinu u koju bi ušli svi oni zastupnici izabrani u parlament Federacije iz hrvatskih kantona jer imaju izborni legitimitet i koja bi odmah pristupila izradi i usvajanju ustava te političke jedinice.
Nakon toga bi se u njoj izglasala i privremena vlada na koju bi pao teret zakonskog usklađivanja kako bi građani u svakodnevnom životu što manje osjetili tu transformaciju i institucionalno premještanje uz veoma male korekcije sadašnjih federalnih i kantonalnih propisa. Proces formiranja vlasti bi trebao biti završen do početka jula.
Hrvatski lideri moraju potpuno biti svjesni da nijednog trenutka niti jednim postupkom ne smiju isprovocirati bošnjački entitet oko razgraničenja pogotovo ne postavljanjem bilo kakvih obilježenih punktova na cestama što bi stvari moglo odvesti na neželjen teren i do mogućih sukoba. Čitav proces mora biti vođen samo zakonodavno a ne provokativno i incidentno jer tako može dobiti i međunarodnu verifikaciju.
Faktički, tada bi u Federaciji BiH imali potpunu implementaciju izbornih rezultata volje Bošnjaka i Hrvata, ali pocijepana na dva dijela.
Na prvi pogled ostaje formalno-pravno nerješivo pitanje formiranja vlasti u zajedničkim institucijama tačnije u Domu naroda BiH jer se 42 delegata biraju iz sadašnjih entitetskih parlamenata.
Kako je taj proces u Republici Srpskoj odavno završen i odavno su već poznata imena 14 srpskih delegata, nepoznato je ko bi predložio delegate iz ruševina Federacije. Kako bi "bošnjački entitet" prisvojio federalne institucije, on bi vjerovatno kandidovao i sve delegate pravdajući to poznatom retorikom kako se radi o pravu na hiljadugodišnju bh. državnost i tome slično što bi opet bio uvod u dugotrajnu krizu.
Tada bi ključne uloge morale da odigraju vlasti Republike Srpske i OHR. Prve, jer ne bi smjele da prihvate situaciju da formiraju zajedničke državne organe samo sa bošnjačkim entitetom čime bi time legalizovale institucionalno izbacivanje Hrvata, a OHR bi trebao da preuzme ulogu moderatora da se nađe kompromisno rješenje o raspodjeli koliko bi delegata u Dom naroda BiH predložio bošnjački a koliko hrvatski entitet. Ukoliko ne bude tog dogovora, besmisleno je formiranje nekakve zajedničke vlasti već treba pustiti vremenu da završi disoluciju.
Ako se ipak nađe kompromis, na njegovim principima treba u državnom parlamentu usvojiti i amandmane na Ustav BiH koji bi potvrdili faktičko stanje o postojanju tri entiteta ili federalne jedinice, kako je kome lakše i prihvatljivije izgovoriti, te pristupiti daljem usklađivanju zajedničkog zakonodavstva u mjeri koliko je potrebno da se održi taj postignuti stepen decentralizacije. I ništa više.
Tačno je da je ovaj scenario raspleta potpuno neustavan i podliježe po sadašnjim zakonima krivičnom gonjenju i sankcionisanju svakog ko se upusti u njega, ali je takođe potpuno tačno da će delegati SDP-a i SDA koji sljedeće sedmice budu prisutni i glasali u Domu naroda FBiH bez sertifikata CIK-a uvesti taj entitet u mrtvi ugao. Automatski biće suspendovan Ustav Federacije kakvu danas poznajemo.
Taj postupak SDP-a i SDA daće neophodni zamajac i ohrabriti izabrane predstavnike hrvatskog naroda da izađu iz nelegalnog stanja formirajući sasvim nove institucije zajednice hrvatskih kantona. To im niko ne može osporiti.
Potpuno sam siguran da je dugoročno gledano to jedini logičan i razuman izlaz iz političkog ćorsokaka u koji su Zlatko Lagumdžija i Sulejman Tihić svojom platformom utjerali čitavu državu.
Teško je povjerovati da će se ta dvojica bošnjačkih lidera za sedam dana predomisliti pa odustati od neustavne sjednice Doma naroda FBiH na kojoj bi formalno trebao da bude verifikovan bošnjački entitet.
Pa sretan vam put, drugovi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.