Mislim da je društvo veoma svjesno, ali da vlastodršci uopšte nisu svjesni značaja snimanja istorijskih filmova i generalno snimanja filmova, a to je za jedan narod veoma bitno, ne samo u smislu filma kao umjetnosti, već i zato što savremene generacije sve manje čitaju, a sve više gledaju sadržaje, kazao je Igor Tešić, scenarista i režiser animirano-dokumentarnog filma "Ustanak", koji obrađuje period ustanka u Hercegovini i Bosni iz 1875. godine.
"To je period kada su na ovim prostorima bile neke velike i jake ličnosti. Sam taj ustanak je neka vrsta srpske 'Igre prijestola'. Zajedniča borba za agrarnu reformu i nacionalno ujedinjenje, a u isto vrijeme sukob između tri vladarske dinastije: Petrovića, Karađorđevića i Obrenovića. To je period kada je o Srbima pisao Viktor Igo, kada je Čajkovski komponovao Srbima u čast i kada su Garibaldijevi i dobrovoljci sa svih strana svijeta dolazili da ratuju na strani Srba", kazao je Tešić.
NN: Kada ste se odlučili da obradite temu ustanka iz 1875?
Tešić: Počeo sam s radom na filmu kada je počela ova velika priča o obilježavanju stogodišnjice Prvog svjetskog rata. Svi su se uhvatili Sarajevskog atentata i samog rata kao rata. Međutim, niko nije napravio uvod i pokazao praistoriju tih događanja. U stvari, Prvi svjetski rat nije počeo 1914. već 1875. tim ustankom Srba u Hercegovini i Bosni. On je austrougarskom okupacijom samo privremeno, ugašen da bi ponovo puhnuo kao Prvi svjetski rat. Jednostavno odlučio sam da radim film manje zbog sebe, jer lično dobro poznajem istoriju, a više zbog ljudi na ovim prostorima koji o nacionalnoj istoriji nemaju pojma. Uglavnom žive na mitovima i na nekim stvarima koje nemaju čvrstu istorijsku podlogu. Moj lični izazov je bio sama tehnika izrade filma. Radi se o animirano-dokumentarnom filmu i ilustraciju radi jedan od najboljih strip-umjetnika s ovih prostora Goran Gorski iz Novog Sada, uz ekipu iz Banjaluke. Scenario je bio na čitanju kod profesora Borivoja Miloševića s Filozofskog fakulteta, koji je rekao da je to muški napisan scenario, da je zahtijevao hiljade stranica istorijskih izvora iz tog perioda i da apsolutno ne postoji nijedna materijalna greška, tako da imamo jednu čvrstu strukturu.
NN: Kada ste pomenuli Prvi svjetski rat, po Vašem ličnom mišljenju da li kao narod imamo pravi film o tom periodu?
Tešić: Mislim da nemamo, mislim da se malo zbrzalo i s ovom serijom "Branio sam Mladu Bosnu", zato što se ljudi najčešće drže knjige "Sarajevo 1914" Vladimira Dedijera, koji je stvarao u komunističkom režimu i forsirao socijalne ideje Mlade Bosne, bez osvrta na nacionalnu stvar, pa ljudi ne mogu da naprave kritički otklon od toga da o nekom istorijskom periodu tumače na osnovu perioda u kom je nastao. Mislim da je ta priča puno slojevitija, da to nije samo neka grupica ljudi koja se odlučila da ubije prestolonasljednika, tu postoji puno igranki velikih slika. Još nismo dali odgovor na pitanje kome je rat u tom trenutku bio najpotrebniji, a definitivno znamo da Srbima rat u tom trenutku nikako nije odgovarao.
NN: Kako gledate na to što se počinje snimati serija o Nemanjićima i šta očekujete od iste?
Tešić: Nešto sam načuo iz medija. Iskreno, ne znam ko radi. Znam da đakon Nenad Ilić radi na igranom filmu "Otac" i da su prikupljena sredstva za prvi dio te trilogije. Što se tiče očekivanja od serije o Nemanjićima, ne mogu reći da će biti loša, samo na osnovu ranije snimljenih djela uvijek postoji određeni strah. Kod nas se mahom forsiraju režiseri bliski vlastima, stvari se dogovaraju u kafani bez konkursa itd. Kada kažem kod nas, mislim na prostor bivše Jugoslavije, ili bar prostor gdje žive Srbi. Ja se uvijek bojim diletantskog pristupa tako ozbiljnim temama. Jedan od takvih primjera je film "Boj na Kosovu", koji obiluje i materijalnim i tehničkim greškama. Sam tekst kao tekst je bio veoma jak i mislim da je tu dosta toga propušteno da se uradi kada je u pitanju sam film.
NN: Ipak, taj film je doživio ogromnu popularnost, možda baš zbog mitomanije kojoj smo kao narod skloni?
Tešić: Da, ali znate kako, u tom filmu se prenijela ona priča o Vuku Brankoviću kao izdajniku, a svaki ozbiljniji poznavalac istorije zna da je Vuk Branković do kraja svog života ratovao s Turcima, da nikad nije postao njihov vazal, ali narod uvijek ima neko svoje tumačenje. Problem je taj što se u doba feudalizma za izdaju i kukavičluk smatralo ako vrhovni gospodar pogine na bojnom polju, a ovi ispod njega prežive. To je jedna od konkretnijih materijalnih grešaka. Ljudi kod nas generalno slabo čitaju, nacionalna istorija je zanemarena u osnovnim i srednjim školama, a produkcija nam je takva kakva je - jadna. Dodatni problem je i što se autori, moje kolege, iz nekog razloga boje obrađivati nacionalne teme.
NN: Uglavnom, baš iz razloga jer većina ljudi slabo čita potrebno je praviti filmove bez materijalnih grešaka?
Tešić: Da, pogledajte primjer Amerikanaca koji su od umjetnosti napravili ozbiljnu industriju. Oni imaju sto filmova o Linkolnu i svaki američki klinac zna sve o Linkolnu zato što su oni obradili sve - od njegove uloge u procesu oslobođenja robova do privatnog života.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.