Književnost

Želimir Altarac Čičak za "Nezavisne": Mladima je ukradena mladost u nacionalnom ludilu

Želimir Altarac Čičak za "Nezavisne": Mladima je ukradena mladost u nacionalnom ludilu
Foto: Ilustracija | Želimir Altarac Čičak za "Nezavisne": Mladima je ukradena mladost u nacionalnom ludilu
Milan Rakulj

Želimir Altarac Čičak, pjesnik, publicista, ugledni novinar, pionir disk-džokejstva u bivšoj Jugoslaviji i čovjek bez kojeg se rok scena te zemlje teško može zamisliti, prošle godine u izdanju "Dobre knjige" objavio je autobiografsku monografiju "Antikvarnica snova", a knjiga odnedavno može da se pronađe i u banjalučkoj knjižari "Kultura".

Na 440 stranica, s oko 200 fotografija od kojih je 20% raritetnih, "Antikvarnica snova" prati pop-rok scenu bivše nam države od početka šezdesetih godina prošlog vijeka do danas, a šta o svom djelu i pomenutoj sceni misli, legendarni Čičak pričao je za "Nezavisne".

NN: Sudeći i po samom naslovu, život opisan u Vašoj knjizi može se porediti sa snom.

ALTARAC: Ovo nije enciklopedijsko-hronološka istorija te muzičke scene, već jedna antikvarnica želja i snova mojih prijatelja i ljudi koji su svoj život posvetili muzičkoj umjetnosti i pop-rok kulturi i što bijahu njeni aktivni učesnici od pionira pa do današnjih dana te vječnih romantika, sanjalica, buntovnika koji su svojim pjesmama iskazivali svoje emocije i slike vremena u kojem žive, pjevajući o slobodi, ljubavi, mržnji, nadanju, vjerovanju, gubitnicima, izdaji, licemjerstvu pa i onim što samo pjevušiše tra-la-la, a kao što i zabilježih u ovoj knjizi.

To su samo neke od priča o ljudima s kojima sam tokom proteklih decenija uspješno sarađivao od njihovih ranih radova, demo snimaka, prvih izlazaka na scenu, a često baš kao gosti mojih programa i debitantskih nastupa koje im organizovah u ovome gradu pa i BiH prezentujući i promovišući njihovu umješnost u tome što žele da rade, a da se to i čuje kako koncertno, tako i putem novinskih tekstova, radio i TV emisija.

Od mladalačkih sanjarenja uz svoje idole, nadanja, želja, prvih autorskih radova, izlazaka na scenu, aplauza, snimljenih pjesama objavljenih na vinil singlovima i albumima, pa do hitova i tiražnih rekorda prodaje ploča te velikih spektakularnih koncertnih dvoranskih i stadionskih nastupa. Vrijeme je pokazalo da bez obzira na sve protekle decenije oni ostaše zabilježeni u našim srcima i sjećanjima kao prve ljubavi bez obzira na sva događanja, zbivanja i putešestvije, kroz koje prolazismo s manje i više sreće i uspjeha. U ovoj "Antikvarnici snova" možete prepoznati neke koji se zbiše, a neke ostaše da se odsanjaju, ko to umije.

NN: Planirate li promociju knjige u Banjaluci?

ALTARAC: Svakako. U Banjaluci imam dosta prijatelja i poslovnih saradnika koji su bili i učesnici mojih programa, posebno "Festivala pop-rock grupa BiH - Nove nade nove snage", koji se dešavao u sarajevskom Domu mladih od 1984. do 1992. godine, a gdje je baš na prvom bio pobjednik po ocjeni stručnog žirija banjalučki bend "Basdans", a po broju glasova publike sarajevska grupa "Baobab".

Tome sam posvetio posebno poglavlje sa svim učesnicima tokom tih godina ovoga demo festa. Slijede promocije i u Mostaru, Tuzli, Bihaću i još nekim gradovima u BiH, a knjiga je pobudila veliko interesovanje u Srbiji i Hrvatskoj. Posebno me raduje interesovanje naših ljudi u dijaspori, koji se dovijaju na razne načine da dođu do nje narudžbom preko tuzlanske agencije Knjiga.ba, te tokom kratkih posjeta rodnom gradu kada je kupuju i nose svojim prijateljima.

NN: Sarađivali ste sa mnogim grupama i muzičarima, ali "Indexi" zauzimaju posebno mjesto u Vašoj karijeri. Šta je po Vama najvažnije što mlađe generacije ne znaju a trebalo bi da znaju o ovoj grupi?

ALTARAC: O tome bismo mogli uraditi mini-feljton, a ono najbitnije je zabilježeno baš u poglavlju "Moja poetska sanjarenja i snoviđenja", gdje sam pisao o mom druženju sa pokojnim Slobodanom Kovačevićem Bodom, gitaristom i kompozitorom "Indexa", i kako su nastale pjesme "Negdje na kraju u zatišju" (1969.), prva rok poema u trajanju od 11,30 minuta, te "Svijet u kome živim" (1971) i "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla" (1972), za koje sam napisao tekstove, a koje je vrijeme potvrdilo kao vanvremenske. Inače, pjevač "Indexa", pokojni Davorin Popović Pimpek je bio moj prvi komšija.

Mnogo toga o mojoj saradnji i druženju sa "Indexima", kao i bitnim koncertima koje im organizovah može se saznati u "Antikvarnici snova", a mnogo više u knjizi Josipa Dujmovića "U inat godinama", koja biografski prati njihov put.

NN: U poglavlju knjige "Na putu ka zvijezdama" izdvojili ste intervjue sa najuticajnijim rok muzičarima bivše Jugoslavije. Da li postoji osoba sa kojom ste, gledano i lokalno i globalno, željeli razgovarati, a da to iz nekog razloga niste uspjeli?

ALTARAC: Kao novinar, urednik i voditelj mnogih radio i TV muzičkih emisija tokom proteklih decenija uradio sam bezbroj intervjua sa najvećim asovima bivše nam zajedničke domovine, ex-Yu, pa i onima tek dolazećim na putu ka zvijezdama. S obzirom na to da su mi bili prijatelji i saradnici, a što se može prepoznati u ovoj knjizi, nikada nisam imao problem bilo s kim da mi bude gost. Naprotiv, bilo im je zadovoljstvo da ćaskamo i družimo se.

U ovoj knjizi sam probrao 20 intervjua i to s velikom mukom koje sam izdvojio kao priče i dokument vremena u kojem živjesmo i živimo, podijelivši ih u periodima od 1980. do 1991. godine - sa Davorinom Popovićem, Milanom Mladenovićem i Margitom Stefanović, Borom Đorđevićem, Momčilom Bajagićem Bajagom, Josipom Lisac i Massimom Savićem, a koji su pokazatelji tog vremena, naše saradnje i druženja te od 1993. do 2016. godine - sa Goranom Bregovićem Bregom, Zdravkom Čolićem, Draženom Žerićem Žerom, Sašom Lošićem, Jadrankom Stojaković, Zlatanom Stipišićem Gibonnijem, Damirom Urbanom, Huseinom Hasanefendićem Husom, Dinom Dvornikom, Goranom Baretom, Miletom Kekinom, Rambom Amadeusom i Edom Maajkom i još nekim. Ostalo je još mnogo tih intervjua za jednu novu knjigu.

NN: Kako gledate na rok scenu danas i da li je njena skrajnutost slučajna?

ALTARAC: Slučajna? Ne, na tome se krajnje perfidno radi godinama poslije rata i to od nacionalista svih boja, jer pop-rok muzika i rok kultura su njihovi neprijatelji, posebno izvođači avangardnog i alternativnog izraza koji im pjevaju o njihovim pljačkama te bijedi i jadu svakodnevnice koju živimo. Sve više se smanjuje medijski prostor na televiziji, radiju i novinama u afirmisanju pop-rok grupa i njihovog stvaralaštva.

Nacionalistima ne odgovaraju zajednička druženja mladih na koncertima, a posebno još sa izvođačima iz različitih republika bivše Jugoslavije sa kojima publika zajednički gromoglasno pjeva, bez obzira na nacije. U stvari, mladima je ukradena mladost u tom poslijeratnom revanšističkom nacional-fašističkom ludilu. Rok muzika nosi multi kulti poruku koja ljude zbližava, što potvrđuju koncertna druženja masovno demantujući njihove ratničke pokliče i retoriku. Da mogu oni bi zabranili zajedničke koncerte izvođača, kao šta imaju da se miješaju, druže i pjevaju. Može svako u svom nacionale toru. Al' kako tu onda uklopiti i priču o demokratiji?

NN: Na Vašu inicijativu i u Vašu čast organizovana su tri "Rock maratona" u periodu od 1979. do 1989. godine. Ove nesvakidašnje fešte zapravo predstavljale su jubileje Vaše karijere, ali su bile i presjeci neke scene, koji su rađali nove zvijezde. Da li možemo očekivati i četvrti "Rock maraton"?

ALTARAC: Ti moji maratoni su bili istinski presedani u istoriji pop-rok muzike na podneblju bivše nam zajedničke domovine ili kao što volim reći - Titove Jugoslavije. U poglavlju "Rock maratoni prijateljstva i jedinstva" sam pisao o svim tim feštama koje su se desile sa svim učesnicima. Prvi "Rock maraton", uz malu pomoć mojih prijatelja se desio u sarajevskom Domu mladih 18. januara 1979, drugi u KSC "Skenderija" 24. novembra 1984. i treći, najspektakularniji u Olimpijskoj dvorani "Zetra" 14. oktobra 1989. godine, kojim je oboren i rekord sa oko 20.000 posjetilaca.

Bila su to velika druženja publike i izvođača raznih generacija i muzičkih stilova, kao veterana "Indexa", koji su bili učesnici sva tri maratona, te "Atomskog skloništa", zatim grupa "Leb i sol", "Laboratorija zvuka", "Riblja čorba" pa tek dolazećeg Bajage sa "Instruktorima pozitivne geografije", te "Psihomodo pop", "Zabranjeno pušenje", "Elvis J. Kurtovich" i mnogi drugi koji su tu imali prve velike promotivne nastupe. Moram s ponosom istaći da su svi izvođači nastupali bez honorara u znaku našeg druženja, korektne saradnje i prijateljstva.

Prosto je nevjerovatno kako se mnogi posjetioci ovih mojih maratona i nakon toliko decenija i danas rado sjećaju i na mom FB profilu javljaju sa fotkama sačuvanih ulaznica i plakata. Bila su to velika druženja u znaku pozitivnih vibracija i kao svugdje u svijetu, tako i ovdje rok muzika je bila u znaku ljubavi, mira i tolerancije bez obzira na boje i nacije. Da li će se desiti još neko takvo druženje - čuće se.

Na koncertnoj promociji knjige "Antikvarnica snova" pokazalo se da ništa nije nemoguće. Tom prilikom na koncertu zvanom "Izvan vremena za sva vremena" su u znaku višegodišnje saradnje, prijateljstva i podrške bez honorara nastupili moji prijatelji bendovi "Bombaj štampa", "Osvajači", "Vatreni poljubac", "Regina", "Konvoj", "Kablovi", "Starbridge" i "Foxy Head".

STOP!

nije sloboda govora

zalbe.vzs.ba

Govor mržnje je krivično djelo!

huškanje, diskriminacija, prijetnje i uvrede po nacionalnoj, vjerskoj, rodnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi

neće biti tolerisane

na našem portalu

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Izdvojeno
Promovisana knjiga "Nebeska Krajina"
Književnost

Promovisana knjiga "Nebeska Krajina"

Izabran najbolji dječji roman u 2018. godini
Književnost

Izabran najbolji dječji roman u 2018. godini

Održano svečano književno veče UK RS
Književnost

Održano svečano književno veče UK RS

Najčitanije