BANJALUKA - Iako je međunarodna zajednica uložila milijarde maraka u održivi povratak i cijelo jedno poglavlje Dejtonskog sporazuma posvetila toj oblasti, rezultati popisa održanog 2013. godine pokazali su da su sve teritorije u BiH ostale prilično monoetničke.
Podaci tako pokazuju da je u RS više od 80 odsto Srba, te da Bošnjaka i Hrvata gotovo da i nema, kao što u FBiH Srba na područjima na kojima su ranije bili više nema, s izuzetkom drvarsko-petrovačkog kraja i područja oko planine Ozren.
Isto tako, sasvim je jasno da Hrvati apsolutno dominiraju u području nekadašnje Herceg Bosne, te da u nekada multietničkom Sarajevu Srba i Hrvata danas ima u tragovima, isto kao što u Banjaluci gotovo da nema Hrvata i Bošnjaka.
Međutim, proučavajući dokumente UNHCR-a, Evropske unije i USAID-a, vidljivo je da je jedan od najvećih prioriteta međunarodne zajednice u prvih pet do šest godina nakon rata bilo stvaranje uslova za održivi povratak, te da su za te namjene izdvojene enormne sume.
Primjera radi, u dokumentu UNHCR-a od 21. septembra 2004. godine autora Rona Redmonda istaknuto je da je za održivi povratak UNHCR do tada utrošio pola milijarde dolara. Iako su istakli pozitivne podatke da se u zemlju nakon rata vratilo milion ljudi kojima su obnovljene na desetine hiljada kuća, podaci popisa iz 2013. pokazuju da se mnogo ljudi samo fiktivno vratilo, te da je dobar dio njih obnovljene kuće prodavao i preselio se u područja u kojima dominira njihova etnička grupa.
I EU je za ove namjene potrošila ogromna sredstva. Prema dokumentu Delegacije EU iz 2001. godine, za održivi povratak u BiH je do 2000. godine utrošeno 320 miliona evra, te je navedeno da je te 2001. u svrhe povratka planirano utrošiti još 37 miliona evra. U 1996. EU je imala tri projekta za povratak ukupne vrijednosti 33 miliona evra, i to za integrisani povratak, obnovu kuća i rehabilitaciju. Naredne godine za iste namjene utrošili su 43 miliona evra, dok su 1998. godine utrošili 111 miliona evra.
Napominjemo da se ovdje radi samo o sredstvima koja su išla preko programa EU i da tu nisu uračunata sredstva koja su pojedinačno donirale zemlje članice EU, poput Švedske, Njemačke i brojnih drugih. Ne treba zaboraviti da je BiH i Vlada Japana pomogla sa više od milijardu maraka, a značajna sredstva su bila usmjerena u povratak. I Norveška i Švajcarska su, svakako, među zemljama koje su značajno pomogle BiH.
I Vlada SAD je preko USAID-a mnogo investirala u održivi povratak izbjeglica u BiH. Prema dokumentu USAID-a iz maja 1999. godine, Vlada SAD je samo u prve četiri godine donirala više od 800 miliona dolara, uglavnom u obnovu i povratak, ali i u oblasti poput slobode medija, stvaranje boljeg poslovnog ambijenta i jačanje vladavine prava.
U tom dokumentu je naveden podatak da je do te godine međunarodna zajednica, uključujući i SAD, EU i Svjetsku banku, donirala oko 4,2 milijarde dolara u različite oblasti, uključujući i održiv povratak.
U bh. kancelariji UNHCR-a smo juče pokušali provjeriti koliko su oni, kao krovna organizacija UN-a za pitanja izbjeglica, zadovoljni povratkom, ali su nam rekli da su ljudi koji se bave tim problemima na odmoru zbog bajramskih praznika. Ipak, listajući postratnu arhivu BiH, pronašli smo zanimljiv podatak u intervjuu koji je Karlos Vestendorp, bivši visoki predstavnik, još 1998. godine dao za BBC, u kojem je rekao da će povratak u BiH biti ispod očekivanja međunarodne zajednice. Čak je napomenuo da je ta 1998. bila proglašena godinom povratka te da je sasvim jasno da od toga neće biti ništa.
"U budućnosti ovaj posao će morati preuzeti na sebe sami bh. političari", rekao je Vestendorp.
Stevo Pašalić, renomirani demograf, ocijenio je da su napori međunarodne zajednice da se formiraju multietničke zajednice od početka bili osuđeni na neuspjeh jer su se ljudi, kako je on rekao, opredijelili ili da se ne vraćaju u BiH ili da se vrate na ona područja na kojima su smatrali da će biti bezbjedni i imati ekonomsku perspektivu.
"Ljudi su smatrali da će to moći ostvariti samo u područjima u kojima čine većinu. Teško je bilo koga natjerati da ode da živi tamo gdje misli da neće biti bezbjedan i gdje ne vidi budućnost za sebe i svoju porodicu", rekao je Pašalić. Ističe da je i prije rata bilo dosta područja koja su bila prilično monoetnička, a da je rat taj proces samo ubrzao.
"Poslije takvih ratnih dešavanja teško je očekivati da se stvari mogu vratiti u prijašnje stanje, ne samo u BiH, već i u drugim zemljama", rekao je on.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.