Na Dječjem odjelu dobojske bolnice prije četiri mjeseca ostavljeno je novorođenče. Majka Biljana Lazić iz Petrova odmah po porodu odbila je da se stara o bebi.
Uprkos tome što joj je pružena materijalna i moralna podrška, majka je nakon nekoliko dana razmišljanja definitivno odustala od svog djeteta.
Tako je umjesto toplog majčinog zagrljaja, brigu o maloj Milici, kako su djevojčicu nazvali zaposleni u dobojskoj bolnici, preuzelo osoblje Dječjeg odjela dobojske bolnice.
"Djevojčica još zvanično nema ime, ali su je zaposleni na našem odjelu prozvali Milica, a nekada odmila i Lela, Ljiljana... To je jedna zaista predivna beba i mogu reći da je postala prava miljenica među zaposlenima. Djevojčica je zaista san snova, dobra je, ne pravi nikakve probleme, a što je najvažnije - zdrava je", priča Milkica Majstorović, medicinska sestra na Dječjem odjelu dobojske bolnice.
Prije nekoliko dana djevojčica je utočište pronašla u banjalučkom Domu za nezbrinutu djecu "Rada Vranješević", gdje joj osoblje ovog doma pruža svu pažnju i ljubav. Ipak, rasplet životne drame ove djevojčice još je neizvjestan.
Majstorovićeva navodi da nije rijedak slučaj da majke ostave svoje novorođeno dijete, navodeći primjer da je prije desetak dana jedna mlada žena iz Modriče u bolnici ostavila tek rođenog dječaka.
Nažalost, ovo nisu jedini slučajevi kada se majke odmah nakon poroda odriču svoje djece. Tako je, igrom sudbine, prva rođena beba u prošloj godini ostavljena u prijedorskoj bolnici, nakon što je majka, odmah po porodu, odbila da se o njoj stara.
I dok se jedni lako odriču svoje djece, s druge strane mnogo je onih koji ostavljenoj djeci žele da pruže roditeljsku ljubav. To su, uglavnom, bračni parovi koji ne mogu imati svoje dijete i kojima je onemogućeno da budu roditelji.
Dugotrajna procedura: Usvajanje kao najbolji vid zbrinjavanja napuštene i djece bez roditeljskog staranja danas u BiH prate mnogobrojne poteškoće.
Naime, zbog dugotrajne i komplikovane procedure bračni parovi koji žele usvojiti dijete čekaju i po pet godina da bude udovoljeno njihovom zahtjevu.
U BiH, prema nekim procjenama, živi preko 2.000 napuštene i djece bez roditeljskog staranja. U institucijama koje provode proces usvajanja tvrde da, uprkos ovom podatku, ima mnogo više zahtjeva za usvajanjem nego djece koja mogu biti usvojena. Kako kažu, sva djeca ne mogu biti usvojena jer ne ispunjavaju propise koje nalaže Porodični zakon.
Cijeli proces dodatno otežava i činjenica da često i biološki roditelji ne daju saglasnost na usvajanje, iako ne žele da preuzmu brigu o djeci.
Prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, godišnje bude odobreno oko 20 usvajanja. U RS trenutno ima oko 577 djece bez roditeljskog staranja, koja su uglavnom u domovima za nezbrinutu djecu i hraniteljskim porodicama.
Nataša Aleksić, portparol Ministarstava zdravlja i socijalne zaštite RS, istakla je da je veoma teško govoriti o broju djece koja čekaju na usvajanje.
"Mnoga djeca smještena u domove za nezbrinutu djecu ili u hraniteljske porodice ne ispunjavaju uslove da budu usvojena, a najčešće se dešava da roditelji ne daju saglasnost na usvajanje, iako ih ne žele ili ne mogu da preuzmu brigu o djeci", navela je Aleksićeva.
Interes djeteta na prvom mjestu: Cijela procedura usvajanja djece, a kasnije i kontrole roditelja nakon usvajanja, ide preko opštinskih centara za socijalni rad.
Prema riječima Zumrete Vejzagić, iz Centra za socijalni rad Zenica, u ovom centru je otprilike isti broj roditelja koji žele da usvoje djecu i djece koja čekaju na usvajanje.
Vejzagićeva navodi da se nikad tačno ne može reći koliko traje procedura usvajanja, jer to zavisi od slučaja do slučaja.
"Radnici centara za socijalni rad pažljivo pristupaju svakom pojedinačnom slučaju usvajanja djece. Potrebno je da su i usvojitelji i djeca 'čistih papira', da nemaju prepreka za usvajanje. Uglavnom usvajanje može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, ali na kraju svako ko ispunjava uslove uglavnom i dobije dijete", kaže Vejzagićeva.
Jadranka Štrkić, pravnik u Centru za socijalni rad Banjaluka, navodi da u RS postoji veliki broj zahtjeva za usvajanje, ali je nedovoljan broj djece koja mogu biti data na usvajanje. Prema njenim riječima, ovaj centar trenutno ima oko 105 zahtjeva za usvajanjem, dok godišnje bude usvojeno svega dvoje do troje djece. Razlog tome, osim prilično komplikovane zakonske procedure, Štrkićeva vidi i u činjenici što zainteresovani usvojitelji više žele da usvoje mlađu djecu.
I Amir Zelić, direktor Dječjeg doma "Bjelave" u Sarajevu, navodi da se zbog strogih procedura i revnosnih provjera procedura usvajanja djeteta zna otegnuti i na nekoliko godina. Međutim, kako ističe, osnovni princip Porodičnog zakona koji definiše i usvajanje djece u FBiH jeste da je interes djeteta iznad svega.
"Svi se žale da ta procedura ide sporo. Međutim, zamislite situaciju da nije bilo provjera i da se nakon nekoliko godina pred kućom usvojitelja pojave biološki roditelji i traže dijete nazad. I najmanja greška u procesu usvajanja može biti pogubna, a ovdje se radi o djetetovim emocijama", kaže Zelić.
Porodični zakon u RS: Prema Porodičnom zakonu RS, usvojioci mogu biti samo državljani RS i BiH, a izuzetno, ako je to u interesu djeteta, usvojitelj može biti i strani državljanin. U tom slučaju je potrebno odobrenje Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.
Štrkićeva navodi da prema Porodičnom zakonu RS nije ograničena starosna dob usvojitelja, ali usvojiti može samo lice koje je od usvojenika starije najmanje 18 godina.
Ističe da postoje dva vida usvajanja - potpuno i nepotpuno.
"Potpuno može biti usvojeno samo dijete uzrasta do pet godina koje nema žive roditelje ili su mu roditelji nepoznati, koji su dijete napustili, a više od jedne godine ne zna im se mjesto boravka, ili čiji su roditelji pred organom starateljstva pristali da njihovo dijete bude potpuno usvojeno. Potpunim usvajanjem prestaju sva međusobna prava i dužnosti između usvojenika i njegovih krvnih srodnika i ova vrsta usvojenja predstavlja trajni odnos koji se ne može raskinuti", objašnjava Štrkićeva.
Za nepotpuno usvajanje dijete može imati do 18 godina i ono može biti raskinuto ako za to postoje opravdani razlozi.
Novi zakon u FBiH: Novim porodičnim zakonom FBiH koji je usvojen prošle godine procedure prilikom usvajanja djece su nešto olakšane. U odnosu na prethodni zakon, kada su mališani mogli biti usvojeni samo ako imaju manje od pet godina, sada mogu biti usvajena djeca do 10 godina starosti. Također, zakon predviđa da usvojitelji ne mogu imati više od 40 godina, dok je ranije uslov bio da su radno sposobni.
Novi zakon predviđa i da samci, kao i nevjenčani parovi mogu usvajati djecu, te da to mogu učiniti i stranci.
"Prednost prilikom usvajanja imaju državljani BiH. Iako novim zakonom i samci mogu usvajati djecu, u većini slučajeva usvojitelji su parovi srednjih godina koji sami ne mogu imati djecu te žele da ih usvoje", navodi Zelić.
Zelić ističe da najviše šanse za usvajanje ima srednja klasa društva.
"Uslovi nisu tako visoko postavljeni da ih je nemoguće ostvariti. Potrebno je da usvojitelji imaju obezbijeđen smještaj za dijete. Bogatstvo nije uslov, ali siromaštvo isto tako nije preporuka. Prije usvajanja postoje mnogi koji razgovaraju s roditeljima - psihijatri, socijalni radnici, pravnici... I bolje je što je mnogo ljudi uključeno u ovaj proces, jer bolje je i da proces malo duže traje, ali da nema grešaka, pošto se ovdje greške naplaćuju direktno preko leđa djece", kazao je Zelić.
Smještaj u domovima: Djecom bez roditeljskog staranja smatraju se djeca bez oba roditelja, djeca nepoznatih roditelja, s roditeljima lišenim roditeljskih prava, roditelja spriječenih da vrše roditeljsku dužnost i djeca napuštena od roditelja.
Djecu koja u BiH ostaju bez roditelja ili roditeljskog staranja, kakav god razlog za to bio, preuzimaju ili najbliže srodničke porodice ili starateljske porodice ili ustanove za brigu o djeci bez roditeljskog staranja. Zbrinjavanje u srodničke porodice je najpovoljnije rješenje jer dijete ostaje u okviru svoje porodice. Starateljske porodice su one koje na vlastiti zahtjev preko centara za socijalni rad dobijaju djecu na brigu i staranje do punoljetstva.
Ipak, veliki je broj djece smješten u institucije.
Na području FBiH ima ih šest - u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Zenici, Međugorju i Gradačcu. O ovim ustanovama brine se Ministarstvo za socijalnu politiku FBiH, a u njima su zbrinuta djeca do punoljetstva, odnosno do potpunog osamostavljivanja. Osim ovih šest ustanova, postoje i druge s istom namjenom - darovane od strane raznih donatora neposredno nakon rata: SOS Kinderdorf selo u Sarajevu i Gračanici, Selo mira Fondacije "Rudolf Walter" u Turijama kod Lukavca i Dom "Most" u Zenici (Norveška narodna pomoć).
Pored Doma "Rada Vranješević", u RS postoji još jedan republički dom "Kiseljak", koji je lociran u seoskom području i u kojem su smještena nezbrinuta djeca. U ovaj dom su smještena samo djeca školskog uzrasta, a trenutno ih ima oko četrdeset.
U sarajevskom domu "Bjelave", gdje je smješteno stotinak štićenika, prosječno godišnje bude usvojeno petnaest djece.
Dugogodišnji direktor ovog doma tvrdi da je zakon kojim je regulisano usvajanje djece dobar, iako mnogi imaju zamjerke da procedura usvajanja dugo traje.
Izbjegavaju usvajanje Roma: "Ne znam nikoga ko je želio da usvoji dijete, a da u tome nije uspio. Mnogo zavisi i od samih usvojitelja. Ako nisu puno zahtjevni, ako žele da udome dijete bez nekih velikih uslova to relativno brzo ide", kaže Zelić.
Međutim, mnogi usvojitelji traže određenu dob i fizičke karakteristike djeteta tako da mnogo čekaju.
"Ima usvojitelja koji traže curicu od dvije godine, a da je plave puti. Takvi će se obično malo duže načekati. Ako usvojitelji traže samo da je dijete zdravo i ne uslovljavaju nekim drugim stvarima onda to ide mnogo brže", kazao je Zelić.
Veliki problem u i Domu "Bjelave" jeste što usvojitelji izbjegavaju usvajanje romske djece.
"Rijetki kažu direktno da neće malog Roma, ali nažalost to je tako. Ne treba se zavaravati, jer mnogi odustanu od usvajanja kada saznaju da je dijete Rom. Imali smo slučaj kada je trebalo usvojiti jednog crnca. Čovjek mi je otvoreno rekao da ne može zamisliti da odgaja crnca na Bistriku", kazao je Zelić.
Više od 80 djece, tek nekoliko bude usvojeno: U Domu "Rada Vranješević" u Banjaluci trenutno živi 81 dijete bez roditeljskog staranja, od tek novorođene bebe do studenata. Ta ustanova od 1974. godine daje djeci sve ono što im njihovi najbliži nisu mogli ili htjeli pružiti.
Iako u Domu ima više od 80 djece, ne mogu sva biti data na usvajanje jer za to nisu ispunjene zakonske obaveze. Iz ovog doma navode da mnoga djeca imaju kontakt s biološkim roditeljima i da ih oni ne žele dati na usvajanje.
Danilo Ponjarac, direktor ovog doma, navodi da iz ove ustanove godišnje bude usvojeno svega troje do petoro djece.
Razlog što ovako malo djece bude usvojeno je, prema riječima direktora, i taj što je u Domu smješteno veoma malo mlađe djece koja bi mogla biti usvojena.
"U Domu su uglavnom smještena starija djeca, pa tako imamo i puno srednjoškolaca. Međutim, mnogi žele da usvoje dijete do tri godine, da ga odgajaju od malih nogu i da pri tom nemaju nikakvih smetnji", navodi Ponjarac, dodajući da trenutno imaju pet beba, od kojih najmlađa ima samo četiri mjeseca.
Ništa im ne nedostaje: A mališani iz ovog doma kažu da im ništa ne nedostaje. Idu u školu, imaju vremena za učenje, ali i hobi, sport i odmaranje.
Kažu da je dosta i onih koji su spremni osoblju pomoći pri njezi svojih mlađih kolega. Upravo je sedamnaestogodišnja učenica drugog razreda banjalučke Tehnološke škole, koja se školuje za frizera, jedna takva tinejdžerka. U Domu za nju imaju dosta riječi hvale jer je, kažu, sa svakim u odličnim odnosima, a i vrijedna je i spremna svima da pomogne.
"Trenutno sam drugi razred i uspješan sam učenik. Drago mi je što sam odabrala ovu školu i nadam se da ću uskoro biti profesionalna frizerka, te će kod mene mnogi dolaziti da im njegujem kosu", kaže ova sedamnaestogodišnjakinja.
Dodaje da svaki dan odvoji vremena da uči, a u slobodno vrijeme voli gledati TV, i to najviše meksičke sapunice.
Njen kolega, takođe sedamnaestogodišnjak, vrijeme provodi uglavnom u školi, a dok je u Domu uči, gleda utakmice ili se druži s vršnjacima.
Navodi da je vrlodobar učenik i da mu je cilj da do kraja drugog polugodišta poboljša ocjene kako bi bio odlikaš.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.