BANJALUKA - Sedamnaest godina nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, Banjaluka se i dalje može smatrati etnički očišćenim gradom, piše Agencija Anadolija.
Predsjednik Udruženja građana povratnika u Banjaluku Kemal Gunić izjavio je za agenciju Anadolija da se u ovaj grad nakon okončanja rata vratilo svega 3,5 posto.
Uz njih, tu je i 850 građana bošnjačke nacionalnosti koji su bili izbjeglice u svom gradu. Nisu protjerani iz grada, ali jesu iz svojih domova i imali su, kako su ih nazivali u međunarodnoj zajednici, status „plutajućih osoba – flotera“.
Provedba Aneksa VII Dejtonskog sporazuma u dijelu koji se odnosi na vraćanje imovine, kako je rekao Gunić, okončana je 99 posto. Ali, i dalje postoje problemi.
„I danas imamo veliki problem s našim ljudima koji su tokom rata mijenjali imovinu. Prema novom zakonu usvojenom na Skupštini Republike Srpske, oni moraju dati jako puno novca ukoliko žele da ljudi s kojima su mijenjali imovinu napuste njihove kuće. To su sporni slučajevi i trebat će puno godina da se to riješi“, pojašnjava Gunić.
Drugi problem, ističe sugovornik Anadolije, jeste kako osigurati uvjete za održivi povratak.
„Što se tiče te pomoći imali smo jednu jako dobru donaciju Ministarstva za izbjegle i raseljene BiH. Tu smo dobili 50 hiljada KM, koje ćemo iskoristiti za izgradnju jedne hale za sušenje ljekovitog bilja i drugu za izgradnju metalskog pogona. Što se tiče, Federacije BiH, oni nas, zaista, pomažu. Posebno u obnovi naših kuća. I uprava grada Banjaluka nam je pomagala do 2004. godine. Treba reći da smo tada u Gradskoj skupštini imali i šest odbornika, pa je naše udruženje bilo finansirano iz budžeta grada“, pojašnjava Gunić.
Još uvijek nedostaje novca za obnovu čak 850 kuća na području Banjaluke srušenih ili devastiranih tokom rata. Najmanja pomoć, naglašava Gunić, stiže od Ministarstva za izbjegla i raseljena lica RS. Kada je riječ o uvjetima života ljudi koji su se vratili u Banjaluku, Gunić ističe da je slika i više nego sumorna.
„Naš najveći problem je što povratnici nisu zaposleni. Oni žive od ako nešto privatno urade ili od pomoći porodica koje su u inostranstvu. Čak ni vrhunski majstori ne mogu da rade, da si zarade za život i zato je sada naše udruženje krenulo da napravi jednu halu kako bi zaposlili određen broj tih ljudi“, kaže Gunić.
Pogotovo je teško, iako Zakon o lokalnoj samoupravi RS garantuira zapošljavanje Bošnjaka i Hrvata u razmjeri popisa stanovništva iz 1991. godine, dobiti posao u nekoj od javnih gradskih službi.
„Što se tiče Gradske uprave Banjaluka, prema popisu iz 1991. godine Bošnjaci i Hrvati trebali bi imati oko 170 zaposlenih. No, mi danas imamo svega sedam zaposlenih! Današnje vlasti lijepo govore o zakonima, ali ih ne provode. To je najveća opasnost za nas povratnike“ govori Gunić.
Iako je potpredsjednik RS Enes Suljkanović zastupnik teze da je proces povrataka u RS okončan, Gunić ne dijeli to mišljenje.
„Ja se ne slažem ni sa jednim rukovodiocem, stranim ili domaćim, da je to tako. Da naši rukovodioci iz bilo kog entiteta obezbijede našim ljudima, povratnicima, da jednostavno dobiju dokumentaciju, da pokrenu posao, stvari bi bile drugačije. Nažalost, ne živi se od zidova, nego od posla,“ zaključio je Gunić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
