Engleski pjesnik Persi Biš Šeli opisao je pjesnike kao "neizabrane zakonodavce svijeta". Visoki predstavnici u BiH nisu pjesnici, a ponašali su se kao "izabrani zakonodavci" BiH.
Za gotovo 30 godina od završetka rata u BiH i postojanja OHR-a i institucije visokog predstavnika, "osmorica veličanstvenih" likova koji su obavljali ovu dužnost, postali su sastavni dio našeg političkog sistema i svakodnevnog života, tako da smo se na njih potpuno navikli, kao da su oduvijek tu bili.
U međuvremenu, stvorena je cijela jedna supkultura i popularna kultura, umjetnička i literarna djela na temu visokog predstavnika. Danas postoji cijela biblioteka knjiga o našim visokim predstavnicima, sastavljena od njihovih vlastitih memoara, dokumentovanih sjećanja na njihovo službovanje u BiH, ukoričenih magistarskih radova i doktorata, naučnih, stručnih, publicističkih i novinskih radova i zapisa o njima i odlukama koje su donosili. Nema toga ko na BiH nije napravio diplomatsku i političku karijeru. Bilo je među njima vrhunskih diplomata i političkih karijerista, ali i kolonijalnih guvernera, starih obavještajaca i birokratskih moljaca. BiH je u svojoj istoriji imala razne vladare, domaće i strane: sultane, careve, kraljeve, maršale, kolektivne predsjednike i visoke predstavnike. Maštu ljudi i šire javnosti posebno je pobudio najneobičniji od svih njih, visoki čarobnjak, raritetni i egzotični primjerak evropskog postdemokratskog vladara, koji je zbog svega toga postao i literarni lik.
Kad bismo u književnosti potražili sličnosti opisa njegove visoke funkcije i neobične uloge, mogli bismo je pronaći u Njegoševom spjevu "Lažni Car Šćepan Mali", romanima Ive Andrića "Travnička hronika" o konzulskim vremenima u kojima Bosnom defiluju blijedoliki evropski činovnici i "Omer-paša Latas", za koga jedan ovdašnji pjesnik napisa da je bio prvi visoki predstavnik u BiH, satiričnoj drami Petra Kočića, "Jazavac pred sudom", u kojoj pisac ismijava glavate i velevažne visoke "ćesare" i carske upravnike kakav je notorni Benjamin Kalaj, pripovijeci Derviša Sušića "Kaimija", u kojoj glavni lik kaže da, ko dođe u Sarajevo, a želi da ga narod poštuje, mora doći ili kao velika sila ili kao velika vradžbina, ili romanu naučne fantastike američkog pisca Roberta Hajnlajna "Stranac u stranoj zemlji" iz šezdesetih godina prošlog vijeka i drugim. Što bi rekli: Strangers in The Nigt.
Poezija je prva progovorila i opjevala (ne)djela visokih predstavnika u BiH. Zoran Ćatić, urednik i voditelj radio-emisije "Roditeljska pažnja" na Studentskom radiju FM i portalu Sarajevo-X, objavio je 2004. godine svoj literarni uradak pod naslovom "Otvorena pjesma visokom predstavniku", posvećenu britanskom diplomati lordu Pediju Ešdaunu od Bosne:
"Haj’ pošteno, al' ne jebi, Bil' ti vrišto ko ja tebi / U Londonu da smo Bogdo, Ti ko Zoka - ja, ko’ Pedy./ Pa prešutim, primjerice, Ko što ti bez teksta osta / Da ostavim sred ulice, Bobi drota bez dnevnice /Gluho bilo skroz bez posla. / Reformiste znamo mnoge Bio Ante, Grebo, Brega Ali svaki od tih tvojih Za "budućnost vizu" treba. / Svaki dan je tebi ovdje Istorija za čitanke, Demokratski šuplju širiš, CV na sve strane, Turizam je naša šansa Širom svijeta glasno kličeš Putujuć' o našem trošku Šatro Bosnu promovišeš./ Jablanička vikendica Najveći uspjeh tvoj je Primjer našim liderima, U sektoru privatnome. / Haj’ pošteno, al' ne jebi, Bil' ti vrišto ko’ ja tebi / U Londonu da smo Bogdo Ti ko Zoka - ja, ko Pedy."
Pjesnik iz Pala Branislav Ilić, u svojoj zbirci pjesama "Iskre" iz 2015. godine, objavio je pjesmu pod nazivom "Visoki predstavnik", koja proročki, na lucidan i duhovit način govori o onome što nam se danas dešava: "Ne znam zašto je u našu priču Došao ovaj zagonetni lik, Ni zašto su ga zvali Visoki, Ni čiji je bio predstavnik?/Ni po čemu nije zaslužio to ime, Ništa mu ne bi visoko pa da znate. Sem njegovih visokih prohtijeva I daleko najviše plate./Mada je u našu kuću došao Kao nepoznat i nezvan gost, Kao glavni gazda se ponašao I određivao nam i mrs i post./Kao pravi car se baškario, Što god je poželio to je imao, A za nas uopšte nije mario Taman da oči povadimo./ Predstavu za javnost je pravio Sa svojim lutkama na koncu, A čorbu bi nam uvijek sam zapržio U ovom krvavom bosanskom loncu./A narod još uvijek ćuti i gleda, Trpi Visokog i ovakvo stanje, Bojeći se većeg zla i nereda Pristaje na specijalno vaspitanje."
U međuvremenu, nastale su nove usmene narodne epske i novokomponovane pjevane pjesme o visokom predstavniku. Nepoznati stihoklepac ispjevao je sljedeći deseterac: "Visoki predstavniče, naše rajsko cvijeće, bez tebe se BiH ujedinit' neće"; "Visoki predstavniče, nemoj ići kući, 'ko bi se mog’o s’ Dodikom tući?" Prošle godine u Banjaluci, na nekom skupu građana, grupa veselih muzičara otpjevala je rugalicu "malom predstavniku", iz "Dejtonskog ciklusa" nove pjevane poezije: "Iz Milića krenula je svita, da obori Kristijana Šmita. E, moj Šmite, ne kači se s nama, ubićete te lole vrljikama." Na ovogodišnjem 58. "Kočićevom zboru" na Manjači, pod šatorom "Kod Jablana", lokalni bend otpjevao je u opštem transu mase, friško sklepanu pjesmicu o verbalnoj svađi Milorada Dodika i Visokog Šmita: "Doš'o Dodik na Manjači pije, iako je dobio sankcije. Doš'o Dodik na Manjači pije, Amerika dala mu sankcije. Ne može ti u kraj stati ni SIPA ni CIA, može samo, brate, srpska policija." Na sve strane orilo se:
"Braćo moja, evo nam Dodika, Doživotnog srpskog predsjednika. Pusti priče tamo nekog Šmita, U Bosni se Dodik pita."
Moj zemljak dobroćudni književni gorostas iz Hašana Branko Ćopić, objavio je odmah poslije Drugog svjetskog rata, u godini razlaza Jugoslavije sa bratskim SSSR i ne baš bratskim Drugom Staljinom, knjigu dječje poezije pod naslovom "Sunčana republika" U toj dječjoj knjizi ima i ova pjesma za odrasle: "Otkad se za nas znade, to kažu pisci stari, mi smo ti vječno bili veliki slobodari. Ognjem su gorjele noći, Krvavi svitali danci, zemljom su grmile bitke, pobune i ustanci, Ponosni narodi naši Nisu trpjeli lanca, nisu ljubili čizmu ni skute inostranca."
Ovoj bogatoj estradnoj poetici visokog predstavnika nedavno je svoj prilog dao i Baja Mali Knindža, poznati srpskosvetski pastirski folker, koji u svom novom hitu pjeva: "Ovo je država, nije mali entitet, onaj što nas ne voli nema legitimitet."
Visoki predstavnici u BiH bili su tema brojnih domaćih portala humora i satire. Satirični portal Šatroinfo je u jednoj svojoj humoreski iz 2015. godine napisao da će visoki predstavnik Valentin Incko ozbiljno razmotriti zahtjev predstavnika Srba iz RS i Hrvata iz Hercegovine da dobiju stalne i legitimne predstavnike u vicevima BH humora, u kojima se redovno ponavljaju unitaristički, jednonacionalni, bošnjački likovi Hase, Huse, Suljo, Mujo i Fata, bez konstitutivnih Srba i Hrvata. Domaći aforističari ispisali su na desetine aforizama o visokom predstavniku u BiH.
Aforističar iz Banjaluke Miladin Berić napisao je: "Ograničenom čovjeku svako može biti predstavnik. Pogotovo Visoki!" Aforističar iz Zenice Seid Imamović nadodaje: "Da bi izrazio duboku zabrinutost, visoki predstavnik je morao sići u bunar." Dinko Osmančević, aforističar iz Banjaluke, se pita: "Da li Visočica pored Visokog skriva piramide, odlučiće visoki predstavnik." Milan Ružić, aforističar iz Beograda, poručuje: "Visoki predstavnici nisko padaju."
I sam sam napisao nekoliko aforizama na račun međunarodnih prokonzula u BiH, kao što je ova moja parafraza jednog poznatog reklamnog slogana: "OHR, svjetsko a naše!" Kada je visoki predstavnik u BiH bio njemački diplomata Kristijan Švarc Šiling ili po naški Krste Crnoparić, na festivalu humora i satire 2006. godine, u organizaciji Kluba umjetničkih duša u Mrkonjić Gradu, dobio sam prvu nagradu za najbolji aforizam koji je glasio: "Visoki predstavnik je Švarc. Narod je švorc.
Glavna grana privređivanja je šverc." Naše političke bajke za djecu počinju riječima: Bio jednom jedan visoki predstavnik sa visokom platom, živio je u palati u centru grada Sarajeva i svojoj piramidi na planini Visočici, kod Visokog, kao svaki pravi faraon. Tu su i grafiti o našem visokom visočanstvu. Još se sjećam grafita ispisanih po zidovima zgrada u Sarajevu, prije dvadesetak godina, s ne baš nježnim porukama upućenim Karlosu Vestendorpu i Pediju Ešdaunu: "Karlose, marš kući…" i "Pady Crashdown".
O visokom predstavniku u BiH postoji cijela jedna vicoteka. Prvi školski dan u jednoj američkoj školi. Učiteljica predstavlja novog učenika Hakira Suzukija iz Japana. Počinje čas i učiteljica kaže: "Sada ćemo vidjeti koliko poznajete američku istoriju! Ko je rekao: 'Sloboda ili smrt.'" Odjednom tišina. Samo Suzuki digne ruku i kaže: "Patrik Henri, 1775. godine, Filadelfija." "Vrlo dobro, Suzuki" "A, ko je rekao: 'Država je narod!' I kao takva ne smije nikada umrijeti!'" Suzuki ustane: "Abraham Linkoln, 1863. Vašington." Nastavnica strogo pogleda razred pa reče: "Sram vas bilo! Suzuki je Japanac, a poznaje američku istoriju bolje od vas!"
Tihi glas iz kraja razreda: "Jebite se, posrani Japanci!" "Ko je to rekao?!", vikne nastavnica, na što Suzuki digne ruku i reče: "General Mkartur, 1942. Gvadal kanal i Li Iakoča 1982. na skupštini dioničara 'Krajslera' u Detroitu." Tišina u razredu, iz pozadine se čuje: "Puši kaktus!" Učiteljica sva izvan sebe: "Sad je kraj! Ko je to rekao?!" Suzuki: "Bil Klinton Moniki Levinski, Ovalni salon, 1997. godine, Vašington." Drugi učenik se prodere: "Suzuki je govno!" Suzuki: "Valentino Rosi, Rio de Žaneiro, Moto gran-pri, Brazil 2002."
Razred pada u histeriju, a nastavnica u nesvijest, na vrata upada direktor škole: "U p… materinu, još nikad nisam vidio ovoliki haos!" Suzuki: "Valentin Incko, visoki predstavnik, prilikom analize političke situacije u BiH, pred preuzimanje mandata, 26. mart 2009. godine!" Portal "Slobodna Bosna i nepokorena Hercegovina" donosi nam sljedeće vic: Fata srela jaranicu na stubištu. "Moja ti, ova moja komšinica rodila sina!" "Čuj to, a kako će se zvati?!" "Ćuti bona, malog neće niko da prizna, pa ga zovemo Šmit!" Pita Haso Muju: "Kad ćeš se ženiti, Mujo?" Mujo: "Kad visoki predstavnik za BiH donese odluku!" Najpoznatiji njemački komičar Jan Bemerman nedavno je u jednoj epizodi svoje satirične emisije "Neo magazine rojal", koja se emituje na Drugom program njemačkog javnog servisa (ZDF), za temu imao baš svog zemljaka, visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita. Ovaj komičar se šalio na račun njegove visoke i dobro plaćene funkcije, pa ga je nazvao "franačkim budalastim poljoprivrednikom koji nas sramoti u Bosni". Visoki Šmit je prikazan kao "franački političar koji brani pravo njemačke djece da jedu svinjetinu u vrtiću", koji u Bosni izigrava Supermena i Superheroja.
U arhivama medija BiH nalazi se cijeli glosarij izjava političara i novinara o visokim predstavnicima u BiH. Tako je jedan opozicioni političar iz RS izjavio: "Kristijan Šmit je 90 posto visoki predstavnik, koji ima 100 posto mogućnosti da riješi određene stvari u BiH" i tako riješio pitanje njegovog legitimiteta. Isti opozicioni političar je rekao i ovo: "Lažni visoki predstavnik laže." Na to sve, Kristijan Šmit je o domaćim političarima imao samo jednu riječ: "Smeće, potpuno smeće!"
Jedan ovdašnji novinar napisa: "Visoki predstavnik je mrtav. Ubio ga je Kristijan Šmit." Sa druge strane, slušamo realnije naravoučenije: "Ono što je Sveti Petar na nebu, to je visoki predstavnik na zemlji", kako reče jedan ovdašnji lokalni zafrkant. Posljednjih dana u mnogim gradovima u FBiH pojavili su se zagonetni bilbordi na kojima piše: "Nismo visoki predstavnik, al’ namećemo najbolje cijene!" I dok jedni kliču: "Živio OHR, sa visokim predstavnikom na čelu! Živjelo Njegovo međunarodno predstavničko visočanstvo/veličanstvo!", ova zanimljiva literarna igra između naroda i visokog glavešine se nastavlja. Do nečije ostavke.
Do te ostavke, barem fikcionalne dolazi na izmaštanoj svečanosti obilježavanja 30. godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja će se održati 2025. godine, u istorijskom romanu nekadašnjeg bosanskohercegovačkog diplomate i nadarenog pisca Amera Kapetanovića "Hronika izgubljenog stoljeća", na kojoj će se prisutnima obratiti izmišljeni visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH, izvjesni Frank Wilhelm von Hayes i u svom oproštajnom govoru izreći dugo očekivane birane riječi: "I zato podnosim ostavku na mjesto visokog predstavnika. Znam da se ne možete dogovoriti o mom nasljedniku, stoga predlažem da zatvorite Ured visokog predstavnika. Dosta je bilo."
Kao i sve drugo u životu, tako je i sa narodom i sa njegovim malim i visokim predstavnicima. Neki će reći, nije trebao ni dolaziti. Drugi će kazati: Ne ponovilo se! A treći: Oj, gospodo, je l’ vam žao, rastanak se primakao.
Teško nama s njima, a još teže bez njih. I poslije Šmita (Tita) Šmit! Danas ih kritikujemo, a sutra kad odu, možda će nam biti žao. Nedostajaće nam. Ko će onda izražavati zabrinutost za nas. Ovaj posljednji sad je stvarno zadnji. Vidimo se u EU! Do novog susreta sa vama, doviđenja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.