"Drugar, za sve postoji logično objašnjenje". Tako kaže moj drug Daduška kad potekne rasprava o nečemu o čemu niko ne zna dovoljno i u kojoj se svi frcaju svojim "argumentima", ali niko ne uspijeva da odgovori na ključno pitanje u raspravi.
Trenutno je nekoliko ključnih pitanja i sva imaju veze sa ključnim događajem u BiH, a to je suđenje predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku pred Sudom BiH zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika.
Podsjećanja radi, Narodna skupština Srpske krajem juna prošle godine donijela je Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH i izmjene Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa RS kojim se u "Službenom glasniku RS" zabranjuje objavljivanje odluka Kristijana Šmita, alias visokog predstavnika.
Kristijan Šmit je tri dana kasnije donio odluke o sprečavanju stupanja na snagu oba navedena zakona. Istoga dana, nametnuo je izmjene Krivičnog zakona BiH i uveo novo krivično djelo - neizvršavanje odluka visokog predstavnika. To krivično djelo propisuje da se službeno lice koje ne izvršava i ne poštuje odluke visokog predstavnika može kazniti zatvorskom kaznom od šest mjeseci do pet godina.
Šmit dalje precizira da u skladu sa članom 113. i 114. KZ BiH osuda za krivično djelo neizvršavanje odluka visokog predstavnika ima za pravnu posljedicu "zabranu obavljanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava".
Uprkos svemu tome, Milorad Dodik je u skladu sa ovlašćenjima predsjednika i poštujući Ustav Srpske potpisao ukaz o proglašenju tih zakona. Tužilaštvo BiH zbog toga je podiglo optužnicu protiv njega i protiv kolateralne štete u cijeloj priči, tj. direktora "Službenog glasnika RS" Miloša Lukića, koji je za razliku od nekoliko svojih prethodnika radio svoj posao i objavio "sporne" zakone. (Lukić je, bez ikakve uvrede, zaista kolateral u cijeloj ovoj nakaradnoj priči samo zato što se prihvatajući funkciju direktora "Službenog glasnika RS" ponio časno i odgovorno, što su osobine kojima nisu ukaljani obrazi većine javnih funkcionera).
I sad se vraćamo na početak i dolazimo do pitanja da li će Dodik biti osuđen, da li će biti osuđen na manje od godinu dana, čime će u skladu sa zakonom zatvorsku kaznu moći da zamijeni novčanom ili će biti osuđen na veću kaznu, pa će morati iza rešetaka. Ukratko, kakve političke implikacije bi izazvale te kazne koje sa sobom vuku i zabranu političkog djelovanja najuticajnijeg političara s ove strane Drine, a time, bez imalo sumnje, ozbiljan politički zemljotres i nesagledive posljedice čiji krajnji ishod je zaista teško predvidjeti.
Pošto je jasno da nije u pitanju pravni, već politički proces, to znači da ga nije neumjesno komentarisati i prejudicirati njegov ishod, pa ostajem pri tome da ne postoji sudija u Sudu BiH koji (zbog straha od sarajevske čaršije) ima hrabrosti da Dodiku izrekne oslobađajuću presudu. Kao što ne postoji sudija u Srpskoj koji je spreman da mu izrekne osuđujuću presudu, ne samo za ove beslovesne optužbe Tužilaštva BiH, već ni za najblaže krivično djelo. Ali to je već drugi par opanaka.
A pošto je dozvoljeno prejudicirati odluku u ovom slučaju, mogući scenario o kojem se do sada malo ili nikako nije govorilo je da će Dodik biti osuđen na - uslovnu kaznu. A ona sa sobom vuče pravnu začkoljicu koja se krije u pomenutom članu 113. KZ BiH i kaže: "Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo počiniocu izrečena uslovna osuda".
To praktično znači da Dodiku u slučaju uslovne kazne ne bi bilo zabranjeno političko djelovanje, ali bi u skladu sa britanskim smislom za humor na perfidan način bio doveden u izuzetno neugodan politički položaj i situaciju da sam sebe osudi na zatvorsku kaznu. Kako? Tako što ne bi smio osporavati legalitet i legitimitet Kristijana Šmita i bio bi obavezan da poštuje i primjenjuje sve njegove buduće odluke, pa tako i eventualno nametanje Izbornog zakona BiH ili odluku vezanu za državnu imovinu. U suprotnom, uslovna kazna bi mu bila zamijenjena zatvorskom.
Ovakav scenario i sve što dalje nosi sa sobom ne djeluje nadrealno jer bi na svojevrstan način sudu dao privid objektivnosti, a Dodiku ne bi dao punu slobodu, već bi ga stjerao u dodatni tjesnac (što kreatori cijele priče i žele), ali svakako da ishod suđenja zavisi i od toga šta će reći Kristijan Šmit ako bude pozvan na suđenje i da li će dokazati da je legalno imenovan za visokog predstavnika. Ako ima čime da dokaže, biće svjedok tužilaštva, a ako nema, biće svjedok saradnik. Djeluje logično, ali u ovom slučaju, da prosti Daduška, ni za šta ne postoji logično objašnjenje. Zato jedino takav epilog može i imati.
P.S. Svim suprugama, damama, mamama i svim pripadnicama ljepšeg pola srećan 8. mart. I od Bobija isto.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.