Morete se baviti naukom koliko oćete, morete imati znanja koliko hoćete, ali ako nemate podrške iza sebe političke i svake druge, od nauke nema ništa! Ova izjava izrečena je nedavno u Banjaluci na promociji naučnog (stranačkog) časopisa!
Strelovito se proširila društvenim mrežama i privukla zasluženu pažnju! U javnom prostoru u kojem se neprestano smjenjuju zasadi svakovrsnih bizarnosti, ona ne bi predstavljala naročitost da nije osobeni znak vremena i jednog društva koje se svakodnevno duhovno i moralno sunovraćuje. Gospodin se preporučio za ministarsko mjesto u resoru visokog obrazovanja i, posebice, nauke, u koju je upućen i čiju interdisciplinarnu vezu sa politikom je očigledno specijalizirao. Tragom izrečene besmislice opravdana je zebnja da odluke o napredovanjima u naučnim zvanjima više neće donositi komisije, nastavno-naučna vijeća visokoškolskih ustanova i drugi za to meritorni univerzitetski organi, već visoki komiteti političkih partija.
Iako rječit simptom društvene posrnulosti, izrečeni misaoni biser ne bi trebao nikoga da čudi i dovede u nedoumicu bilo koje vrste. Republika Srpska od svih država na bivšem jugoslovenskom prostoru ubjedljivo i upadljivo najmanje izdvaja za prosvjetu, nauku i kulturu. Toliko mizerno da sramoti rijetke posvećenike koji još smatraju da je riječ o oblastima i sadržajima bez kojih je društvo nezamislivo. Primjera radi, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske 2023. godine nije izdvojilo nijednu marku za štampanje novih knjiga.
Desilo se da je jedna od njih, objavljena u Republici Srpskoj, ovjenčana prestižnom "Ninovom nagradom". Zašto su prosvjeta, kultura i nauka važne svim državama, osim Republici Srpskoj, čijim predvodnicima su usta puna državotvornih priča? Pitanje je više retoričko, a odgovor jednostavan: zato što smo zajednica koja nije izgradila svoja vrijednosna uporišta niti bilo kakve duhovne obrasce. U takvom ambijentu, u kome je utihnula bilo kakva kritika, intelektualna kritička svijest - ako je ona ikad postojala bez političkog predumišljaja - periferija se ugnijezdila u centru, a središne vrijednosti izmaknute u prostor beznačajnosti, da parafraziramo ruskog filozofa Sergeja Horužija. Kada se suspenduju duhovni sadržaji i njihova načela, zagospodari politički primitivizam kome svjedočimo kao nijemi posmatrači, znači i saputnici.
Zato je u Republici Srpskoj preskočena čitava jedna generacija, koja je u punoj stvaralačkoj i intelektualnoj snazi, obrazovno stasala prije bolonjskog pogroma, dok se na istom političkom polu šepure isluženi političari, među kojima je najviše višestrukih moralnih i mentalnih konvertita, kao i studenti koji su odustali od samoizgrađivanja na početku studija te junoše koji su promućurno izabrali da se prečicom dokopaju diploma na jednom od privatnih fakulteta, na kojima se pretežno legalizovalo neznanje. Istinsko znanje do kog se dolazi mukotrpnim radom, čijim sticanjem se naporedo oblikuje kulturan i moralno učvršćen čovjek, postalo je društveno nepoželjna kategorija. Jagma za znanjem i kompetencijama zamijenjena je jurišom na položaje, a prije toga na glasove, naročito one "sigurne". Uža specijalnost onih koji kod nas pobjeđuju na izborima, jeste u tome da pobijede i vlastiti narod.
U ovakvom ambijentu, izjava sa početka ovog osvrta zakonomjerni je izraz društvene nesvijesti. Samouvjereno, ne skrivajući nadmenost zbog političkog vjetra koji mu duva u leđa, ovaj stručnjak za nauku (njene filozofske i političke osnove i perspektive) navedene riječi je izgovorio u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske, najznatnijoj naučnoj instituciji. Svikla na mudro ćutanje o brojnim problemima sa kojima se Republika Srpska suočava, ona se o ovoj blasfemiji, koja direktno podriva smisao njenog postojanja, neće oglasiti. Samo naivan može povjerovati u drukčiji ishod.
Ćutanje može da se tumači i kao izraz najviše mudrosti. Ne bi začudilo kada bi se neko iz ove ugledne institucije u nekom budućem momentu i trgnuo, i poput glavnog junaka "Vođe" Radoja Domanovića zabrinuto upitao: "Zar niste svi na broju?", iako su desetine hiljada mladih ljudi napustile našu zemlju. Ne znam da li je gospodin koji je izgovorio citiranu izjavu završio kakve visoke škole (lako more biti da je oposlio i one "zorli kabaste"), a more biti da je, zagledan u visoke ciljeve, preskočio osnovnu školu, jer je u dvadeset sekundi zaslužene slave pokazao neznanje elementarnih normi srpskog jezika koje se s lakoćom i trajno usvajaju u početnim osnovnoškolskim razredima.
More biti i da je ovaj osvrt suvišan, da je najprimjerenija reakcija ćutanje, ili pak onaj opominjući jezoviti muk s kraja Domanovićevog "Vođe": "Jesenji vetar strahovito huči planinom i nosi uvelo lišće, po brdima se povila magla, a kroz hladan, vlažan vazduh šušte gavranova krila i razleže se zloslutno graktanje. Sunce sakriveno oblacima, koji se kotrljaju i jure žurno nekud dalje, dalje."
(Autor je profesor na Filološkom fakultetu u Banjaluci)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.