Lideri vladajuće koalicije na nivou BiH poslije krstovdanskog sastanka u Laktašima otkrili su detalje dogovora o izmjenama Izbornog zakona BiH, među kojima je najinteresantnija odredba o uvođenju obaveznog glasanja.
"Predloženo je obavezno glasanje svih državljana BiH, inače slijedi prekršajni nalog i novčana kazna, a od uplata da se na nivou entiteta formira fond s isključivom namjenom da se podrži obrazovanje", obrazložio je lider SNSD-a Milorad Dodik.
Pomenuta odredba bacila je u sjenu sve ostale i prilično zaintrigirala javnost, koja se pita da li je obavezno glasanje moguće sprovesti u djelo i kakve efekte bi izazvalo. Dobra strana je što bi na izbore sigurno izašlo više građana, a loša što se građanima oduzima pravo da neizlaskom na izbore iskažu svoju političku volju. Ruku na srce, takvu vrstu političke volje mogu da iskažu i "bijelim listićem", odnosno ubacivanjem praznog listića u glasačku kutiju, tako da prevagu odnosi pozitivni benefit o masovnijem izlasku birača i davanju većeg legitimiteta izbornim rezultatima.
Međutim, ozbiljno pitanje je kako tu odredbu sprovesti u djelo, odnosno kako naplatiti prekršajnu kaznu i ko bi bio izuzet od njenog sprovođenja, odnosno u kojim slučajevima bi neizlazak na birališta bio opravdan, pa je jasno da bi se pored Izbornog zakona morala mijenjati i druga zakonska legislativa kako bi se omogućila naplata kazne. Na primjer, svaki birač bi prilikom produženja registracije za auto, vađenja lične karte ili nekog drugog administrativnog posla morao da priloži "potvrdu" izdatu od lokalne izborne komisije da je ispunio građansku dužnost. U suprotnom bi plaćao mandatnu kaznu od, recimo, 100 KM.
I tu već dolazimo do niza problema. Šta je sa biračima koji nemaju na sebi registrovano vozilo i koji u toku četvorogodišnjeg mandata nemaju potrebu za bilo kakvim administrativnim poslovima? Na koji način bi im bila naplaćena kazna zbog neizlaska na izbore i kako bi bili sankcionisani zato što nisu platili tu kaznu? Jako teško! Pogotovo što im se mora dati pravo na žalbu, o kojoj bi odlučivali sudovi koji bi sigurno bili zatrpani tim predmetima.
Dalje, da li je iko ikada vidio, recimo, jednog od najbogatijih, ako ne i najbogatijeg privrednika u Srpskoj Mladena Milanovića Kaju na glasanju? Ne kažem da ne glasa, ali nekako mi ga je teško zamisliti kako stoji u redu i čeka da uđe na biračko mjesto. Šta bi, dakle, za njega značila sankcija od 100 KM zbog neizlaska na izbore i kako sankcionisati takvu vrstu apstinenata.
Da li bi bilo rješenje da odgovorno lice ili vlasnik firme, pored sve ostale dokumentacije potrebne za učešće na milionskom tenderu nekog javnog preduzeća ili ustanove, mora da priloži i potvrdu da je glasalo na posljednjim izborima. Ali odmah se postavlja pitanje da li bi plaćanjem prekršajne kazne zbog neizlaska na izbore prestala da važi i ta obaveza, tako da je to još jedna od nedoumica koju bi izazvalo obavezno glasanje.
U skladu sa navedenom odredbom o učešću na tenderu, može se uvesti i odredba da je za prijavu na konkurs za radno mjesto u javnim preduzećima i ustanovama obavezna potvrda o obavljenom glasanju. To opet za sobom vuče isto pitanje da li bi plaćanjem kazne zbog neizlaska na izbore bili ispunjeni i uslovi za učešće na konkursu.
Niz je još pitanja i nedoumica koje bi izazvalo nametanje obaveznog glasanja, ali pozitivan rezultat bi bilo čišćenje biračkog spiska i rješavanje pitanja fiktivnog prijavljivanja birača, odnosno stanovnika BiH, što već daje naznake ko će se usprotiviti predloženim odredbama. Drugim riječima, brojna dijaspora, većinom bošnjačka, bila bi, grubo rečeno, istjerana na čistac i dovedena u situaciju da joj prijeti kazna i bude onemogućeno da ostvari neka svoja prava. Pod tom prijetnjom, ne bi dozvolili da budu instrument u rukama neke političke partije, čitaj SDA, i lažno upisani u birački spisak kao stanovnici BiH, iako već 30 godina žive u, na primjer, Kanadi, iz prostog razloga što bi im prijetila kazna. To bi samo po sebi izazvalo niz brojnih drugih pitanja i kontroverzi, ali bi bar doprinijelo tome da znamo koliko nas je.
Međutim, pitanje je da li onima koji predlažu ovakve zakonske odredbe odgovara da se otkrije da u Republici Srpskoj ne zanoći više od 800.000 ljudi. Što bi uz podatak o 670.000 birača koji su izašli na posljednje opšte izbore izazvalo dodatni poradoks i pokazalo da izlaznost nije, kako kaže zvanična statistika, nešto iznad 50 odsto, već skoro 85 odsto. Što dalje obesmišljava uvođenje obaveznog glasanja, jer ako je izlaznost 85 odsto, to znači da apsolutno nema potrebe nikoga tjerati da glasa.
U svakom slučaju, predlagači su prilično olako i čini se prebrzo pristupili ovom problemu, tako da bi prije njegovog zvaničnog upućivanja u parlamentarnu proceduru i eventualnog usvajanja trebalo dobro pretresti sve efekte i posljedice.
Na kraju krajeva, mi još nismo sigurni po kojem izbornom zakonu će se sprovesti ovogodišnji lokalni izbori - Republike Srpske ili BiH. Hm!
P.S. Bobi rekao Jokari da je bolje biti biran, nego birati. Pa ja!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.