Kolumne

Saša Stevanović: Luksuz je čekati, trebaju nam nove ideje

Saša Stevanović: Luksuz je čekati, trebaju nam nove ideje
Foto: N.N. | Saša Stevanović: Luksuz je čekati, trebaju nam nove ideje

Naredni period će obilježiti nove ideje, nove inicijative, nove mogućnosti. Uvijek je tako kada se dešavaju promjene. Tektonske promjene na globalnom nivou stvaraju trendove na regionalnom, a trendovi na regionalnom na lokalnom.

Posljednjih 70 godina arhitektura svijeta obilježila je dominacija politike vođene u Vašingtonu. Kada se nadolazeća moć Kine konfrontira sa vladajućom moći SAD, stvara se ambijent za nešto što je u literaturi prepoznato kao Tukididova zamka. Fenomen koji se povezuje sa ocem istorije. Profesor Graham Alison je identifikovao šesnaest takvih zamki u istoriji svijeta. Četiri puta su izbjegnute. Dvanaest puta je nastao oružani sukob. Od Francuske i Habzburga u prvoj polovini šesnaestog vijeka za moć u zapadnoj Evropi do sukoba između SAD i Japana sredinom dvadesetog vijeka. U prošlom vijeku je izbjegnut sukob Britanije i SAD, zatim sukob SSSR-a i SAD. Današnja Tukididova zamka je odnos između Kine i SAD. Za one koje interesuje više ovaj fenomen je u detalje opisan u knjizi "Destinated for war". Dinamika ovih dešavanja i učesnici u njoj odrediće dinamiku regionalnog i lokalnog ponašanja. Svaki nivo ima svoj problem, a poznavanje fenomena i dinamike sistema funkcionisanja, interesa, straha i uticaj ega odrediće budućnost.

Gubitkom primata Britanija je svjetskog "know how" nasilnika u vrijeme trajanja mandata globalne imperije iskoristila da postane "batler" svijeta. Sve je moguće za proviziju. Sukob na relaciji SSSR i SAD koristi za posredovanje ruskih dolarskih depozita ka američkim depozitnim računima, uz proviziju naravno. Zaobilazeći pravila da se dolarima koje ima SSSR može platiti kamatna stopa od jedan odsto. Kada treba zaobići regulativu, formira se evrodolar ili evroobveznica. Ako vam treba utočište za kockarski biznis, nudimo vam Gibraltar. Ako vam treba utočište za poreze, britanska zastava će vas zaštititi na Britanskim Djevičanskim Ostrvima itd..., ako trebate nešto kao pravi batler, dobićete. Dokle god je naknada dobra. Pristup: nije bitan duh zakona, nego slovo i ne možemo naći kriminalca, ako ne vidimo kriminal ili onemogućimo sistem da ga vidi je obrazac posljednjih stotinu godina. Malo je poznato da se svaki minut u Britaniji prijavi sumnjiva transakcija u periodu 2019. do 2022. Njihov način funkcionisanja nije više moguć, Britanija gubi relativnu snagu i deseta je ekonomija svijeta, mjerena paritetom kupovne moći. Dalju ideju funkcionisanja svijeta ka kojem idemo vjerovatno najbolji uvid pruža Rej Dalio, osnivač Bridgewater Associatesa, najvećeg hedge funda na svijetu. Svoje ideje i vjerovanja potkrijepio je izvrsnom studijom o propasti imperija "The changing world order". Na osnovu tih ideja upravlja sa 235 milijardi dolara. Zbog čega su korisne ove ideje, alternativni trendovi funkcionisanja. Ukoliko veliki zagovaraju velike da idu u tom pravcu, mali imaju ogromnu šansu da se prilagode trendu. Nemirno more će se smiriti.

Kina ratuje samo kada je slabija ili snagom jednaka sa drugima. U sukobu je bila tri puta od 23. Poslali su milion vojnika na nuklearnu silu tog doba SSSR, ratovali su protiv jačeg. Uspostavili su 38. paralelu, ratovali su protiv jačeg. Kineska ekonomija je već sada najjača izražena paritetom kupovne moći u svijetu. Veća od američke za petinu. Ekonomija izražena paritetom kupovne moći je standard koji koriste međunarodne institucije čija profesionalna dužnost zahtijeva poređenje nacionalnih ekonomija. Ova mjera obezbjeđuje najbolju početnu poziciju prilikom upoređivanja ekonomske snage i životnog standarda između zemalja. Ocjenjivanje vojnog potencijala kao prvo aproksimacija, najbolja je ova mjera. Barem tako uče polaznike CIA, barem tako MMF posmatra relativnu snagu između nacionalnih ekonomija. Ukoliko oni kroz tu prizmu posmatraju druge, ne treba isključiti mogućnost, alternativu da i mi tako posmatramo sebe, jer ćemo uvidjeti kako nas vide drugi. Zagovarajmo rast ekonomije posmatrajući tu mjeru. Imaćemo jasniji uvid kakvi smo danas, a kakvi smo bili u prethodnom periodu. Dobićemo odgovor na pitanje nije li ekonomski sistem Republike Srpske po ekonomskom rastu treći u svijetu među malim ekonomskim sistemima. To treba priznati i zagovarati dalje platforme razvoja. Mali ekonomski sistem je ekonomija ispod 10 milijardi dolara, barem prema Standard & Poorsu. Na osnovu ove mjere steći ćemo uvid da nam treba 29 godina da dostignemo dohodak EU, za osam smo na polovini. Ukoliko imamo stopu rasta kao prethodne tri godine. Ukoliko rastemo po stopama u prethodnih deset, treba nam 39 godina. Nije li bolje pokušati načinom kao posljednje tri, a ne posljednjih deset. Nije li još bolje pokušati, što bi oni koji praktikuju ekonomsku struku nazvali, konvergenciju dohodaka ubrzati. Nije li rješenje u zapošljavanju mladih, daljem otvaranju ekonomije, ulaganju u efikasno zdravstvo, popravljanju obrazovanja. Nije li bolje bilo koji fenomen posmatrati na način da nismo bolji od lošijeg, nego koliko smo bliži od boljeg. Gdje smo bili do prije pet godina, do prije deset i kako ga sustižemo. Da našu svijest proširimo i idemo bržim tempom. Zašto da čekamo osam godina za pola dohotka ili jednu generaciju za isti dohodak kao EU. Nećemo li tragati za rješenjem.

Ako realizujemo najavljene infrastrukturne projekte čija je vrijednost preko desetinu ekonomije, ne trebamo čekati duže, nego kraće. Ne trebamo čekati osam godina, nego šest. Nećemo li, ukoliko pristupimo problemu zapošljavanja mladih lica i lica starijih od 65 godina, koji je evidentan uz pretpostavku da je njihova produktivnost polovinu produktivnosti prosječnog radnika, našu produktivnost privrede povećavati. Jer sad ne doprinose ništa. Nećemo li onda koračati bržom stopom ka dohotku Evropske unije. Ne smijemo dozvoliti sebi luksuz da nešto ne može i da nemamo alternativu. Kako bumbar leti? Po njegovoj konstituciji i zakonima fizike on to ne može. Izgleda da leti zato što mu niko nije rekao da ne može. Kao što niko nije rekao krilaticu "Rim nije izgrađen za jedan dan" Kinezima. Kako drugačije objasniti činjenicu da su dešavanja u njihovom ekonomskom sistemu u posljednjih 30 godina dešavanja koja su u svijetu koji mi poznajemo zabilježena u industrijskoj i informatičkoj revoluciji u posljednjih 300 godina. Možda nama ne odgovara njihov pristup socijalnom kreditu, da pojedinac koji je uzoran građanin, redovno plaća poreze, ne pravi prekršaje, doprinosi društvu, ima viša prava nego onaj koji to nije.

Možda je nama kao društvu više stalo do jednakosti, individualizma, slobode i demokratije. To je koncept SAD. Ove vrijednosti se suprotstavljaju vrijednosti autoriteta, hijerarhije, subordinacije individualnih prava i interesa, važnosti konsenzusa, izbjegavanju konfrontacije, čuvanju ugleda i uopšte vladanju države nad društvom, društva nad individuom. Konceptu Kine. Konceptu koji je od 1981. pola milijarde ljudi izvukao iz siromaštva. Svjedoci smo vremena sukoba civilizacije. Posljednji susret profesora Kisindžera, čini se, relaksiraće odnose. Čarke su i dalje moguće, vjerovatne, ali veliki sukob manje je vjerovatan. Onaj od koga se strahuje je već jači, a on ne ulazi u vojne sukobe kad je jači. Sukobi će biti na nivou politike i psihologije, posmatrajući dešavanja kroz prizmu jednog milenijuma. Za posljednji susret, nije nam poznat još uvijek protokol, ali prethodni susret sa Mao Cedungom je imao protokol potpuno isti kao protokol prvog susreta britanskog izaslanika sa kineskim carem. Čekanje devet dana, hodanje tri noći i čekanje četiri sata na susret. Ništa se ne mijenja, polako... Veliki će rješavati svoje probleme, postavljati svoja pravila igre, raspravljati o novom poretku svijeta. Oni manji nastoje postaviti svoj ekonomski sistem, svoj suverenitet novoj realnosti. Za to su potrebne nove ideje, novi pristupi i sva moguća energija u tom pravcu. Mi na mikronivou, a mikronivo je cijeli Balkan, svu raspoloživu energiju trebamo usmjeriti na novu realnost, na nove ideje, na nove pristupe. Koliko smo bitni, najbolje se može vidjeti na saslušanju Gabrijela Eskobara koji odgovara na pitanje američkog senatora na koji način će se riješiti problem na ovom prostoru i kako da se postave SAD miješajući Balkan sa Baltikom, Sibir sa Srbijom. Ovo sugeriše da imamo veliku šansu. Razlike koje postoje u viđenju uređenja na ovim prostorima oko kojeg nemamo saglasnosti možemo ostaviti generaciji koja će pokušati pronaći neku saglasnost. Sve ono što nas razlikuje, oko čega se ne slažemo ostavimo budućnosti. Moguć je pristup zajedničkom problemu, da suprotstavimo merak jednih, sa inatom drugih, uz latinsku diplomatiju trećih.

Interesantno je iskustvo u razgovoru između bivšeg američkog predsjednika Regana i Gorbačova. U pronalasku rješenja za konflikt. Za zajedništvo. Počelo se od toga šta bi SSSR i SAD uradili da ih napadnu vanzemaljci. Zamislimo sada misaoni eksperiment kako bismo mi u BiH, na Balkanu, postavili sebi pitanje šta bismo uradili da nas napadnu vanzemaljci. Nećemo valjda kao kroz istoriju ovih prostora misliti "neka napadnu vas, neće nas". Današnji vanzemaljci su problemi demografije, problemi odlaska mladih, nezaposlenosti mladih, neuključenost radno sposobnog stanovništva na tržištu rada. Toliko je zajedničkih problema. Alternativa je uspostavljanje konsenzusa pristupa rješenju. Nije moguće da za oko stotinu pitanja, stotinu inicijativa nemamo konsenzus. Neće nama u Republici Srpskoj biti bolje ako je stopa fertiliteta kod nas, iako niska, ipak viša nego u Federaciji. Nego će nam svima biti bolje uspijemo li riješiti problem kao Izrael. Neće nam pomoći ni ako se poredimo da je najveći dio investicija u Republici Srpskoj, a ne u Federaciji. Niti će Federaciji pomoći ukoliko se 300 do 400 miliona zadržava na računima i stoji "onako", i čeka bankrot Republike Srpske.

Ne može ekonomski sistem Republike bankrotirati, prihodi od PDV-a rastu, maj ove u odnosu na maj prethodne 1,1 odsto, jun ove u odnosu na jun prethodne 2,2 odsto, jul ove u odnosu na jul prethodne 5,2 odsto. Bilježi se trend ubrzanog rasta, zar je moguće da pored 400 brokera, investicionih menadžera i savjetnika u Republici Srpskoj neko misli da za proviziju od jedan odsto nije moguće pronaći milijardu KM iz inostranstva. Svako lice po 2,5 miliona KM. Ali će nam svima pomoći ukoliko ozbiljno razmotrimo ideju da 80 odsto kapitala Centralne banke usmjerimo u projekat zapošljavanja mladih, da trećinu portfelja Agencije za osiguranje depozita usmjerimo na domaće tržište. To je milijarda, sa kojom stvaramo tri i činimo bržu konvergenciju dohodaka. Zašto da čekamo i četiri godine da budemo na nivou 50 odsto dohotka EU, zašto ne dvije, a na nivou dohotka EU za deset. Nećemo ugroziti funkcionisanje tih institucija, nedostajući kapital Centralne banke garantovan je državom i Ministarstvom finansija i trezora koji na prvi poziv obezbjeđuje konvertibilne marke. Neke od izloženih ideja - alternativa mogu se razmotriti. Svako od nas može narednih mjesec dana ili do nove ideje počistiti smeće u svom okruženju. Zamislimo tri miliona ljudi da očisti tri miliona kilograma smeća. Ili makar da počnemo sa jednim papirom, flašicom, bilo čim. Japan je preko baštovanstva i koncepta kajzen - mali napredak svaki dan, izrastao u  četvrtu ekonomiju svijeta. Mi možemo zadovoljiti sa devet metara kvadratnih potrebe domaćinstva za domaćim povrćem. Mudri i iskusni će eksperimentisati sa tim konceptom, oni drugi će vjerovatno slijediti taj primjer, primjer samoodrživosti.

Svako od nas može urediti svoje dvorište, iskrčiti stari voćnjak, počistiti zapušteno dvorište, odsjeći granu koja je višak. Malim koracima svakom može biti bolje. Psihologija tvrdi da je 70 odsto čovjekovog razmišljanja negativno, zato ne treba mnogo razmišljati nego zaposliti mozak u kreativne stvari, u živi ljudski rad u novu ideju, u novi pristup u boljeg sebe. Mudri kažu da je najjača vojska na svijetu ideja koja dolazi. Naše društvo postaje društvo novih ideja i ideologija.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije