Ministarstvo pravde BiH, predvođeno resornim ministrom iz redova HDZ-a, nedavno je izašlo sa sopstvenim nacrtom zakona o sudovima BiH. Nakon toga je, ima već nekoliko dana, najavljeno da bi sadržaj tog zakona uskoro mogao biti prihvaćen i, štaviše, usvojen u Parlamentarnoj skupštini BiH.
S obzirom na to da sam imao priliku da pročitam sadržaj tog teksta, ne mogu a da ne ukažem, u najkraćem obliku, šta bi sve Republika Srpska izgubila ako bi taj tekst bio prihvaćen kao zakon.
Sve je s tim u vezi počelo sada već davne 2011. godine, kada je Narodna skupština Republike Srpske u aprilu te godine usvojila zaključke, koji su i danas na snazi. Jednim od tih zaključaka, onim pod tačkom 19, Narodna skupština je izrazila svoj stav o neprihvatljivosti apelacione nadležnosti Suda BiH, što implicira ne samo da se ne mogu u okviru iste zgrade tog suda nalaziti i prvostepena sudska vijeća i Apelaciono odjeljenje tog suda te da Apelaciono odjeljenje treba fizički da bude izmješteno na drugu lokaciju, već i da je neprihvatljivo da se na nivou BiH stvori još jedna nova pravosudna institucija u vidu višeg suda BiH, iako već postoji Apelaciono odjeljenje.
I onda je uslijedio decenijski tzv. strukturni dijalog o reformi pravosuđa, na kraju kojeg se pojavio nacrt zakona upravo sa tom novom institucijom u vidu višeg suda BiH, što je suprotno navedenim zaključcima Narodne skupštine.
Taj viši sud nosi u sebi opasnosti za Republiku Srpsku.
Naime, njegovo eventualno prihvatanje biće polaganje temelja da taj viši sud u dogledno vrijeme preraste u vrhovni sud BiH, čime će izgubiti smisao svog postojanja Vrhovni sud Republike Srpske.
Evo jednog primjera iz nacrta zakona o sudovima BiH koji će, ako bude usvojen, već sada viši sud BiH u stvarnosti pretvoriti u vrhovni sud BiH, uz napomenu da ono što slijedi u nastavku ne propisuje sadašnji Zakon o Sudu BiH, što će reći da Sud BiH sve ove godine nema tu nadležnost.
Dakle, u članu 19, stav 2. tačka e) nacrta zakona o sudovima BiH, na kojem insistira Ministarstvo pravde BiH, stoji da bi viši sud BiH bio nadležan da rješava o prijedlogu za prenošenje nadležnosti sa sudova jednog od entiteta na sud drugog entiteta ili na Sud BiH, ako je sud koji je inače stvarno nadležan spriječen stvarnim ili pravnim razlozima da postupa. Ovakvo odlučivanje, svojevrsni forum ordinatum, je isključiva nadležnost suda koji je vrhovni sud u sudskoj hijerarhiji.
Prema sadašnjem ustavnom stanju, ovakvu nadležnost u Republici Srpskoj ima isključivo njen vrhovni sud. Dakle, samo taj sud je ustavno nadležan da kada, recimo, Okružni sud u Doboju iz nekih razloga ne može odlučivati u nekom predmetu, odluči da to umjesto njega učini, na primjer, Okružni sud u Banjaluci, tj. samo neki od sudova u Republici Srpskoj.
Međutim, nacrtom zakona o sudovima BiH, odredbom na koju je ukazano, Vrhovni sud Republike Srpske, a time i Republika Srpska, bi izgubio tu nadležnost, jer bi ona bila prenesena na viši sud BiH, a to znači na nivo BiH. I time bi već sada taj viši sud bio pretvoren u vrhovni sud BiH kada se radi o navedenim pitanjima.
Druga opasnost koju sa sobom nosi ovaj nacrt za Republiku Srpsku naoko izgleda kao igra riječi. Naime, u sadašnjem članu 8. stav 2 tačka b) važećeg Zakona o Sudu BiH tom sudu je data nadležnost da "rješava imovinske sporove između države i entiteta koji su povezani sa vršenjem javnih ovlaštenja". Dakle, ne može Sud BiH prema sadašnjem zakonu da rješava sve imovinske sporove između entiteta i BiH, već samo one koji su u vezi sa vršenjem njihovih javnih ovlaštenja, a to su npr. imovinski sporovi koje Republika Srpska često mora voditi da bi joj bili vraćeni realni iznosi poreza na dodatu vrijednost koji su stvarno naplaćeni na njenoj teritoriji, a ne oni koje joj Uprava za indirektno oporezivanje BiH prvobitno dodijeli vršeći svoja javna ovlaštenja.
Međutim, nacrtom zakona o sudovima BiH pravi se zaokret u tome, jer član 17. tačka a) tog nacrta predviđa da bi Sud BiH prema tom nacrtu rješavao sve imovinske sporove između BiH i entiteta. Tu se naoko radi o igri riječi. Jer, sadašnji Zakon o Sudu BiH, kako je pokazano, propisuje da taj sud "rješava imovinske sporove između BiH i entiteta koji su povezani sa vršenjem njihovih javnih ovlaštenja", dok nacrt zakona o sudovima BiH kaže da bi Sud BiH rješavao "imovinske sporove između BiH i entiteta". Dakle, sve imovinske sporove, bez obzira na to jesu li ili nisu vezani za vršenje javnih ovlaštenja.
Kakva opasnost za Republiku Srpsku dolazi iz ove naoko igre riječi? Ako bi bio prihvaćen zakon o sudovima BiH, to bi onda značilo da Pravobranilaštvo BiH kao zakonski zastupnik BiH ima pravo, koje sada nema, da pred Sudom BiH tuži građanskom tužbom Republiku Srpsku i da traži da Sud BiH utvrdi da je BiH, a ne Republika Srpska, vlasnik nepokretnosti u Republici Srpskoj, recimo, određene šume, šumskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta ili građevinskog zemljišta - recimo, parcele na kojoj se nalazi zgrada Narodne skupštine Republike Srpske u Banjaluci, uključujući i samu tu zgradu. Do sada, za sve ove godine, nikada Pravobranilaštvo BiH nije podiglo takvu građansku tužbu ne samo pred sudovima u Srpskoj nego ni pred Sudom BiH, jer taj sud, prema sadašnjem Zakonu o Sudu BiH, nema tu nadležnost, ali bi je dobio ako bi bio prihvaćen zakon o sudovima BiH.
Najzad, u krivičnoj oblasti nacrt zakona o sudovima BiH takođe proširuje sadašnju nadležnost Suda BiH, jer bi ovaj po tom nacrtu mogao da sudi i za krivična djela za koja sada nadležnost imaju sudovi u Republici Srpskoj. Naime, taj nacrt, primjera radi, daje nadležnost Suda BiH, a to znači da je oduzima od sudova Republike Srpske, da sudi za krivično djelo terorizma iz Krivičnog zakonika Republike Srpske, ako je djelo učinjeno u inostranstvu. U praksi to bi na jednom hipotetičkom primjeru značilo sljedeće. Zamislimo, što nije nemoguće, da predsjednik Republike Srpske, ili njen premijer, ili oba zajedno, budu oteti tokom službene posjete Beču, a otme ih teroristička organizacija koja time ucjenjuje institucije Republike Srpske da nešto učine ili ne učine. Prema sadašnjem zakonodavstvu, time su ostvarena obilježja krivičnog djela terorizma, iz člana 299. Krivičnog zakonika Republike Srpske i za to djelo je sada isključivo nadležno pravosuđe Republike Srpske. Međutim, ako bi bio usvojen nacrt zakona o sudovima BiH time bi Republika Srpska i njeno pravosuđe izgubili tu svoju ustavnu nadležnost i prenijeli bi je na nivo BiH.
Ima još opasnosti koje nacrt ovog zakona nosi sa sobom, ali su i ove na koje je ukazano sasvim dovoljne.
Zato se na osnovu njih može pouzdano zaključiti da umjesto zakona o sudovima BiH treba samo donijeti zakon o izmjenama Zakona o Sudu BiH, i propisati da se sadašnje Apelaciono odjeljenje Suda BiH izmješta iz sadašnjeg sjedišta i premješta, recimo, u Banjaluku te da ono, kao Apelaciono odjeljenje Suda BiH, ima svog rukovodioca i sudije koje bira i razrješava VSTS BiH, čime će i rukovodilac i sudije tog odjeljenja biti ne samo fizički izmještene iz sadašnje zgrade Suda BiH nego će time biti preduprijeđeno da prvostepene sudije ostvaruju kontakte sa sudijama koji odlučuju po žalbama na njihove presude. I time bi bilo ostvareno ono što je i bio razlog sasvim opravdane reakcije i zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske iz aprila 2011. godine.
Na kraju, treba reći da je i Venecijanska komisija, najprije u mišljenju iz 2013. godine, a zatim i u najnovijem mišljenju iz marta 2023. godine, naglasila da "postojeći model nije u suprotnosti sa Ustavom BiH i međunarodnim standardima" - citirano prema tački 12. mišljenja Venecijanske komisije o nacrtu zakona o sudovima BiH, od 14.3.2023. godine.
Drugim riječima, i Venecijanska komisija nam ovim više nego jasno kaže da nije suprotno Ustavu BiH i međunarodnim standardima da u okviru istog suda bude i apelaciono odjeljenje, a ono se samo može izmjestiti iz sadašnje zgrade i grada u kojem su smještena prvostepena vijeća istog suda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.