Ekonomska realnost Republike Srpske nastavlja da šalje signale donosiocima ključnih odluka u društvu. Realni indeks maloprodaje bilježi rast od 10%, profiti rastu 10%, javni prihodi rastu 10% u prvih osam mjeseci tekuće godine u odnosu na prvih osam mjeseci prethodne.
Uvoz automobila u BiH bilježi rast od 36%. Novih automobila 14%, polovnih 40%. Ovo su podaci o potrošnji za period koji obuhvata dvije trećine tekuće godine na domaćem ekonomskom prostoru.
Sve se više odluke donose na osnovu signala koji ekonomski sistemi šalju. Ovo je praksa u svijetu. Trend kojem će se domaći donosioci ključnih odluka prilagođavati. Svako ko se prilagođava trendu opstaje, onaj koji to ne čini nestaje. To je od postanka svijeta, čini se tako. Razvijene zemlje svijeta, sistemi koji su transparentni pružaju uvid u tehnologiju njihovog upravljanja.
Već sada su jasni obrisi da se rast kamatnih stopa, restriktivna monetarna politika, restriktivna fiskalna politika razbijaju od ekonomske signale koje ekonomski sistem svijeta šalje. Inflacija u Evropi će, za očekivati, ubrzati, pored svih mjera na usporavanju agregatne tražnje. Kod nas u Republici Srpskoj je ubrzala.
U SAD inflacija ubrzava već treći mjesec, a ekonomski sistem SAD je već trideset godina četvrtina ekonomskog sistema svijeta. Veliki diktiraju tempo. Čekamo potvrdu signala u EU. Pored različitih programa fiskalne konsolidacije, štednje, rasta referentne kamatne stope, drugih tehnika monetarnog zatezanja, pada novčane mase, inflacija, za očekivati je, da će da raste... i pored velike patnje koja je uzrokovana rastom kamatnih stopa i ostalih tehnika usporavanja ekonomije.
Vjerovatno usljed činjenice da nešto drugo, a ne agregatna tražnja, privatna potrošnja dovodi do opšteg rasta cijena. Možda kojim slučajem u dogovoru Ruske Federacije i Kraljevstva Saudijske Arabije da umanje proizvodnju nafte, što je cijenu nafte podiglo na nivo od gotovo 100$ ili 20% više nego u junu, leži dio odgovora.
Dok drugi rade pogrešno, mi možemo da pišemo, da zagovaramo, da diskutujemo, da u javnom prostoru popularizujemo ono što smatramo ispravnim. Istina nije nikad apsolutna, a argumentima se takmičimo da dokažemo koja jeste. Ipak na kraju realnost potvrđuje ili odbacuje istinu. Ono što je ispravno u radu razvijenih zemalja je upotreba tehnologije upravljanja na osnovu podataka. Upravljaju na osnovu informacija koje sistem šalje, koje ekonomski sistem šalje. Drugi je problem ko te podatke čita i politički narativ odluka. Ekonomski sistem im je poslao signal da inflacija ne ide očekivanom putanjom.
Restriktivnom politikom treba da bude niža, očekivati je da bude niža, ali realnost će ukazati na suprotno. Postavlja se pitanje ekonomske štete koja je učinjena zbog pogrešne terapije. Tri stuba evropskog ekonomskog modela prethodnih decenija su bili: jeftini ruski energenti, izvoz u Kinu, sigurnost koju pružaju SAD.
Trendovi sugerišu da ovaj model više nije održiv. Svaka šteta ili greška je lekcija, naravno ako se preživi. Sistem je poslao signal koji treba da podstiče da se smjer politike promijeni. Trenutno signali ukazuju da je i restriktivna fiskalna politika pogrešna, teže se živi, umanjuje se tražnja, ekonomija Evrope usporava, bankroti se povećavaju u najvećem ekonomskom sistemu itd… Na kratak rok prilagođavanje ekonomske politike je nužno, na dugi rok moramo imati određeni smjer. Smjer treba postaviti na način da se greške iz prethodnog perioda umanje, dobre prakse nastave.
Jedna od malo poznatih činjenica je podatak da je dohodak u Republici Srpskoj u prethodnih osam godina porastao za 6.000 KM na godišnjem nivou, a u Federaciji BiH za 3.000 KM. Postavlja se pitanje zbog čega je to tako, ali i da razmislimo kako to povećati. Podatak o tome da je dohodak povećan crpimo iz činjenice da je prema anketi o potrošnji domaćinstva Republike Srpske prosječna potrošnja domaćinstva iznosila 1.260 KM mjesečno u 2015. godini. Nakon toga podatak o potrošnji domaćinstva u Republici Srpskoj u 2021/22. godini iznosi 1.800 KM, razlika je u 540 KM mjesečno.
U istom periodu ova razlika u Federaciji BiH je 250 KM. U pravilu domaćinstvo može da troši ono što zaradi, što vam neko pokloni ili ono što pozajmite. Da bismo došli do podatka koliko je pozajmljeno, možemo posmatrati odnos depozita i kredita u posmatranom periodu. Odnos depozita i kredita u sektoru stanovništva, jer su domaćinstva sastavljena od stanovništva. U periodu 2015. do 2022. godine ukupni krediti stanovništva su povećani za milijardu KM, dok su ukupni depoziti povećani za milijardu i četiri stotine miliona. Stiče se zaključak da je dohodak bio veći nego potrošnja. Da li zarađeni ili je neko poklonio, nije toliko ni bitno. Mada svako od nas može da zaključi koliko je dobio na poklon novca u prethodnih osam godina, od rodbine, od prijatelja, od države itd…, novac se u pravilu ne poklanja, on se zarađuje.
Ono što možemo zaključiti je da se dohodak povećao, jer se potrošnja domaćinstava povećala. Ovo treba da nam bude putokaz za naredni period i da tražimo razlike u politikama u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH, čini se da su politike bile ispravnije u Republici Srpskoj. Sljedeća važna činjenica za naredni period je pozicija javnih dugova u Republici Srpskoj koja se često u medijima i političkim borbama spominje. Usljed činjenice da se ovo pitanje istrgne iz političke borbe, kao i činjenice da se umanji atmosfera straha, jer strah ne treba da bude na ovom mjestu.
Vrlo često se oprez strahom motiviše. Pitanju dugova prisutnom u javnom diskursu potrebno je ukazati na sljedeće. Poći ćemo od teze da je dug Republike Srpske manji od desetine ekonomije. Svaki ekonomista koji ovaj fenomen prati zapitaće se nije li zvanični podatak da je ukupni dug Republike Srpske 43,7% BDP-a. Pa krenimo redom. Republika Srpska nije imala značajniji unutrašnji dug do 2005. godine, tada po osnovu Zakona o načinu izmirenja unutrašnjeg duga po osnovu ratne štete, stare devizne štednje i opštih obaveza priznaje se unutrašnji dug u iznosu od 1,7 milijardi KM ili 30% ekonomije Republike.
Za taj teret se pravno naš ekonomski sistem borio, jer mu je pravo da vraća dug osporavan. Sličan zakon donesen je u Federaciji, gdje je dug bio nešto niži, a ekonomija duplo veća.
Tako da je ovaj teret u Republici dvostruko veći od 2005. godine, teret dvostruko teži. Zatim, još jedan fenomen za posmatranje je broj penzionera. U Republici Srpskoj ukupan broj penzionera, a prema posljednjim podacima u informaciji o makroekonomskim pokazateljima Republike Srpske za mjesec septembar je 280.000. S obzirom na to da Federacija BiH ima duplo više stanovnika, za očekivati je da broj penzionera iznosi 560.000, međutim, to nije tako. Ukupan broj penzionera je 440.000. Ova razlika se može tumačiti dijelom penzionera koji je Republika Srpska sa svojim budžetom prihvatila i nastavila da plaća, njih oko 38.000. Ovaj iznos je 2015. godine dostigao cifru od 947 miliona KM ili 10% BDP-a Republike. Bez ta dva fiskalna šoka iznos ukupnog duga Republike je ispod 5%. Taj dug je naslijeđen, on nije stvoren ekonomskim modelom, već ga ekonomski model nastoji riješiti, servisirati. Ako tome dodamo i činjenicu da je npr. u deset godina obim javnih investicija ili budžetskim rječnikom iskazano - investicije u nefinansijsku imovinu u domaću ekonomiju uloženo pet milijardi KM.
Ovo govori o dugoročnoj potentnosti ekonomskog modela Republike. Takođe, interesantno je i pitanje kamata koje budžet Republike plaća. Posljednji javno dostupni podaci ukazuju da su one ispod 1% BDP-a. Samo po osnovu inflatornog prihoda plaćaju se troškovi kamate, i uz prosječnu stopu inflacije preko 3%, na ukupan dug Republike plaća se negativna realna kamatna stopa jer je prosječna kamatna stopa nominalna ispod 3%. Međutim, i pored navedenih činjenica treba ukazati na fenomen koji karakteriše kolektivnu svijest. To je pesimizam, a individualnu optimizam. Strahovi, loše vijesti su nešto sa čim su živjele generacije prije nas, živjećemo mi, ali, nažalost, i naša djeca. Svakom društvu će od koristi biti da radi na ovom fenomenu.
Trebamo biti svjesni činjenice da se ove vijesti prepoznaju, da se ovi signali identifikuju. Loša vijest, tenzija, loš signal ne mogu uticati na dobru politiku, na energiju potrebnu za optimizam, za rad, za stvaranje. Ipak, dugoročno živimo u vremenu prosperiteta, tako da je više društava koji ovaj fenomen uspješno savladavaju. Dobra politika je funkcija ispravnog signala, ispravne vijesti, isključenje tenzije. Sjetimo se samo da se prije 30 godina pričalo da će za 30 godina nestati nafte. Sjetimo se smanjenja, gubitka ozonskog omotača, kiselih kiša, nuklearnih zima, epidemije ludih krava, sloma kompjutera "milenijumskom bubom", pčela ubica, globalnog zagrijavanja, kiselosti okeana. Sjetimo se informacije kada je intelekt svijeta sedamdesetih godina zaključio da ćemo do kraja milenijuma ostati bez hrane.
Sedamdesetih godina je scenario bio da ostajemo bez resursa, osamdesetih su bile kisele kiše, devedesetih je bila pandemija, dvijehiljadite globalno zagrijavanje. Danas se stvara i traga za novim scenarijima straha, samo ubrzano, jer smo tehnološki napredovali. Ako bismo u prethodnih pedeset godina bili oslonjeni na politike bazirane na pesimizmu, na ovim vijestima, na tim scenarijima samo, koju bismo propuštenu šansu identifikovali. Da li bismo iz našeg doma izašli. U postmodernom društvu ratovi se sve više vode kao ratovi percepcije. Uopšte kada govorimo o nekom sistemu, pa i ekonomskom, pretjerana težnja se stavlja na elemente sistema, a čini se da je uspješnost sistema više u interakciji između elemenata sistema nego samim elementima.
Dobra struktura, dobra interakcija će i od idiota napraviti uspješan sistem. Tako da brigom i podsticanjem percepcije koju elementi imaju i radom na interakciji među elementima sistem unapređujemo, funkcioniše bolje. Tehnologija koja je prisutna, koja dolazi, mikrotehnologija, stvaranje sajber prostora, "metaverza", za očekivati je otežaće funkcionisanje država i percepcije koju kao pojedinci imamo, o sebi, o državi. Države su se javile kao oblik organizacije, nakon crkve, a crkve kao posljedica religije koja je u "mračno" doba nastojala da uvede red itd…, tehnološke promjene mijenjale su oblike organizacije.
Suverenitet je sa jednog oblika organizovanja prelazio na drugi. Za trgovinu u Evropi prije bila vam je potrebna dozvola crkve, danas države. Tehnološke promjene će suverenitet sve više usmjeravati na pojedinca. Ukoliko ne želite da plaćate porez, vrlo lako kao digitalni građanin možete postati to u drugoj državi, valuta koju ćete koristiti u transakcijama ne mora biti zvanična, može biti digitalna, može biti vaša valuta i da za vaš rad primate samo vašu valutu. Obrazovanje možete da završite neformalno, neće biti važna diploma, nego vještina. Posao neće biti nešto trajno, nego zadatak koji treba završiti.
Na osnovu ideje izložene u knjizi "The Sovereign Individual: Mastering the Transition to the Information Age" autori izlažu ideju viđenja svijeta u prelasku sa industrijskog na informatičko doba. Ideje su iz 1997. godine, ideja je od prije četvrtine vijeka. Ukoliko je čitate danas, stičete uvid u originalnost ideje, viziju koja je izdržala test vremena. Što bi Nasim Taleb (uspješan investitor na berzi) u svojoj knjizi "Skin in the game" sugerisao rečenicom: "Ako čuješ savjet od bake, od starijeg, vjerovatnoća da on funkcioniše je 90%." Test vremena je ono što čini kvalitet. Ako je iskustvo prethodnog perioda, perioda četvrtine vijeka, povećalo životni standard ovih prostora sa trećine dohotka svijeta na nivo dohotka svijeta po glavi stanovnika, može se formirati očekivanje o budućnosti.
Trenutno smo na nivou 40% dohotka Evrope, a pred nama je period da narednih deset godina, uz iskustvo prethodnog perioda, trenutne signale koje nam ekonomski sistem šalje, bolju interakciju između elemenata sistema - rada i kapitala, stvaranje percepcije koja gradi, orijentisanje politika na porodicu, primjenom tehnologije koja je orijentisana na rast suvereniteta pojedinca, promocijom efikasnosti, meritokratije, pokušamo… Pokušamo da za deset godina postignemo ono što smo postizali za 25. Da pokušamo da se takmičimo sa iskustvom od juče, da promovišemo efekte višeg nivoa životnog standarda, sigurnosti društvenih fondova, promovišemo domaći uspjeh i dinamiku jednakosti, a ne statiku nejednakosti, vraćanje selu, tradiciji, kultu rada i vještinama naših predaka. Promovisanje interakcije elemenata jednog ekonomskog sistema i gledanje u strahove koji nam se serviraju kao signale koji treba da nam odvuku pažnju od interakcije između nas.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.