Vežite se, polijećemo! Ali ponesite papir i olovku, trebaće vam. I čašu. Ne pitajte još ništa, bavićemo se praktičnom magijom.
Letimo, iako sam poznata mrziteljka aviona. Ne volim ih, ali letim. Raščistila sam to sa sobom jednom davno iznad Lamanša. Gledala sam odozgo u brodove i rekla sebi, šapatom: "Ili letiš ili sjediš kući. Nema između, pa ti vidi." I odlučila da letim. Srećom, putnik pored mene je spavao i nije čuo taj razgovor. Da nije spavao, šta god bi pomislio o meni u tom trenu, ne bi puno pogriješio.
Ponovo je došao takav trenutak, momenat straha od letenja. Samo ovaj put niti sam u avionu, niti vidim brodove kako plove Lamanšom.
Stiglo je vrijeme da ponovo izgovorim tu rečenicu, glasno. I briga me ko će sve da čuje.
Ovih dana sve se oko mene mijenja. Ja uporno stojim u mjestu i žmirim. Kao proći će. A neće.
Usput se pitam, jesam li ptica ili drvo?
Kako vi rješavate ono što vas muči? Ja, fala Bogu, uvijek precizno. Jer tako mora.
Doduše, volim i neke lude metode koje pronalazim kojekuda.
Otkada smo sredili špajz, vječnu tačku haosa, sve ostalo mi se pretvorilo u nered. Kunem vam se. Ne znam odakle da počnem, pa što život više ubrzava, ja usporavam praveći se blesava. Kao samo će se srediti. Prečesto kolutam očima, a Žmu se smije.
Sada furam obrnutu taktiku, špajz sam ostavila na miru. Žmu i ja sređujemo radnu sobu. Novi radni sto, fotelja, kao i police za knjige su promijenili u 48 h bukvalno sva moguća mjesta. Ne zna se gdje će dočekati jutro. U toj sobi se odvija neka luda šahovska partija, kao u Zemlji Čuda, samo nedostaje Džoni Dep da uleti sa čajnikom koji se puši da napravimo čajanku dok namještaj visi sa plafona jer jedino tamo još nije bio.
Pokušavam napraviti tačku reda. Pa da se oblikuje stvarnost oko nje.
Usput, pišem sve što me muči. Na bijeli papir.
Znate li za tu malu magijsku foru? I ja sam skoro čula za to. Moram probati da vidim da li djeluje.
Sve što vas muči napišete na papir. Fino i detaljno. I onda zapalite taj isti papir. Neka izgori do kraja.
Kako to pomaže? Tako prepustimo borbu sa problemom svemiru. Neka se on muči malo.
Što se nas tiče, sve je riješeno. Pritisak i stres nestanu. Postanemo smireni. Naučimo da pustimo. Pusti. VEĆ JE RIJEŠENO.
Sada kada smo riješili sve što nas muči, želje stižu na red.
Uzmite onu čašu sa početka, papir i olovku. Pišite želju. U sadašnjem vremenu. Da misao dobije dodatnu snagu. Napunite čašu vodom. Prethodno zamrznutom, pa odmrznutom da joj izbrišete pamćenje. Ne sprdam se, sve ovo vam je kvantna fizika, zakon o ispunjenju želja, Vadima Zelanda. Provjerite slobodno.
Stavite papir na sto. Na njega čašu. Protrljajte dlanove da aktivirate energetske centre, približite ih čaši, izgovorite napisanu želju, obuhvatite rukama čašu, popijte vodu. I tako i ujutro i naveče. Minimalno sedam dana. Dok ne počne da se ostvaruje.
Informacija zapisana u vodi prenosi se po tijelu, izgrađuje polje koje zrači namjere. Odgovori stižu kroz intuiciju.
Želje možete mijenjati, ali na papiru može biti samo jedna želja. Za nešto novo i lijepo. Puno energije. Jer možemo "začarati" vodu, zapisivati informacije na nju kao na magnetnu traku. Istina je. Čestice vode mijenjaju oblik u zavisnosti od okruženja.
Da probamo? Šta nas košta? Malo vode i papira. Kada se stvarnost oko nas mijenja, prečesto se držimo stvari koje nam više ne koriste. Uporno.
To nam uliva sigurnost. Sve te slamke oko nas. Iako su ovih dana sigurnosti na izmaku. Ili uopšte nisu ni postojale osim u iluziji naših misli.
Šta znači kad to ukapirate?
Prvo malo straha.
A onda… SLOBODA ŽIVLJENJA
Sloboda je zajebana. Rizična. Ali život je punog okusa. I vidiš sve boje.
Postoje mjesta na kojima nismo bili, a kojima već pripadamo.
Raščistila sam sa sobom i ovaj put. Nekada samo treba da otvorimo vrata i izađemo. Ili izađeš ili sjediš kući. Nema između, pa ti vidi.
Ptica sam još uvijek, a vi? Pomjerite se, niste ni vi drvo. Poletimo.
Možda ću zvučati kao stjuardesa, ali pojas za spasavanje je uvijek tu negdje oko vas. Samo povucite ručicu, ako zatreba. Plovite vazdušnim strujama života.
I ne shvatajte život previše ozbiljno.
Sretne krajeve pravimo sami.
Sada odoh. Da spalim papir sa brigama, pa popijem čašu začarane vode koja ispunjava želje.
ŠTA JE NAJBOLJE ŠTO MOŽE DA SE DESI?
Lav ju
Chic Vanilica
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
