Jel' vidio neko Kupidona ovih dana? Nije? Ko zna gdje li je sada kada nam najviše treba. Možda je potrošio sve ljubavne strelice? A svijetu nedostaje baš puno ljubavi.
Garantujem da nema pojma da je bilo Valentinovo. Možda sjedi u ćošku kao i ja i čeka da prođu i Valentinovo i 8. mart. Ne, nisam ja nikakva mrziteljka ovih praznika, samo nemam prema njima nikakvu emociju. Pretvorili su se u svoju potpunu suprotnost. I ne sviđa mi se to.
Ali mačke su na krovovima, februar je. Vole se. Nemaju pojma da je Valentinovo.
A ja po kući tražim flaster. Ne, ne za usta. Ne mogu ja ovo da prećutim. Džaba.
Flaster mi treba da ga zalijepim preko ovog mog malog crvenog srca, istetoviranog na članku desne ruke. Neka moje srculence malo odmori jer grad je prepun srca u izlozima dok crveni srcasti baloni lebde iznad naših glava, a crvene ruže su već danima u cvjećarama skuplje od ruža ostalih boja. A čini mi se, ljubavi nikad manje, pa samo čekam da prođu i Valentinovo i 8. mart. I tako, evo me u međuprostoru, k'o Kupidon bez strelica.
Da se odmah razumijemo, ja sam za slavljeničke slobode, svi neka slave šta god žele! I onda će uvijek biti neko slavlje, malo ili veliko nije važno, slavlje je slavlje. Nek' sreća pršti! Ali neka ništa ne bude obavezno i pod moranje. I manite se mene ovim praznicima.
Za Valentinovo sam od Žmu samo prve godine ljubavi dobila veliki buket crvenih ruža, iako sam mu, čim smo se počeli zabavljati, rekla da mi za Valentinovo i 8. mart ne kupuje ništa.
Ušao je na vrata iza velikog buketa i rekao: "Ako si se slučajno predomislila! Buket ruža nikada ne može biti greška makar i na Valentinovo." Smijala sam se, a zaista sam ozbiljno mislila.
Ali za 8. mart uporno donosi cvijeće, ne zbog mene, nego zbog sebe, jer kaže da 8. mart ne može bez cvijeća. I ja to poštujem. A i obožavam cvijeće. Pogotovo kad nema veze ni sa kakvim datumom. To mi je najdraže.
Nekako mi je 8. mart uvijek bio za mame, bake, tetke, učiteljice i to mi je divno i nekako sjetno i nježno. Ali danas čak i radne kolegice jedne drugima kupuju poklone, ne znam da li ste vi primijetili. Ja sam vidjela svojim očima. I sve poprima neke čudne razmjere.
Godinama sam sa prijateljicom išla na putovanja baš za 8. mart. Putovanja smo birale tako da je najvažnije da smo baš na taj dan svugdje osim u svom gradu i zemlji, da ne gledamo sve to osmomartovsko pretjerivanje.
I tako smo se jedne godine zatekle u Grčkoj, obilazeći Meteore i probavajući krzna u jednom malom mjestu u blizini Soluna. I jedino tada znam da sam zaista proslavila taj praznik, iako sam bila na nebrojeno proslava.
Na odmorima obično nemam pojma koji je datum. I to mi uvijek prija. Ali nije pametno.
Nakon jednog takvog putovanja počela sam da gledam bar udarne vijesti i pratim koji je dan.
Tada smo danima hodale po Amsterdamu, jele supe sa senfom, degustirale sireve, razgledale drago kamenje i vibratore po izlozima, uživale u cvijeću i nismo obraćale pažnju na ostatak svijeta. A lude gljive amsterdamske ni probale nismo.
Jedno veče u hotelu slučajno upalimo TV i shvatimo da je danima ranije bio strašan zemljotres u Japanu, havarija u nuklearki i nezamisliv cunami. Svijet je bio u panici. Od tada bar vijesti pratim. Da nismo baš "u glavi cvijeće i proljeće", a oko nas apokalipsa. Toliko valjda mogu.
Ali ovaj jedini 8. mart koji sam zaista proslavila je bio prije te apokalipse.
Dakle, nemamo pojma koji je datum. U malom smo grčkom mjestu, u potrazi za večerom. Moje zauvijek zlatno pravilo na putovanjima je da jedem u restoranima u kojima jedu mještani. Ništa fensi, samo domaće. I pronađemo takav restoran. Pun dupke, jedva stolice nađosmo. Kada smo naručile večeru, u jednom momentu shvatimo da u cijelom restoranu nema niti jednog jedinog muškarca. Sve same žene. Pričaju uglas, smiju se, plešu, nazdravljaju. Bez svečanih toaleta i uštogljenih frizura. Samo radost i smijeh. I vino.
Pitamo konobara šta se to dešava? I on nam objasni. Sve te žene proslavljaju 8. mart. Žene izlaze same i zabavljaju se, muškaraca ni na vidiku. Od cvijeća, samo latice koje se bacaju uvis umjesto tanjira.
Mi smo se smijale i nazdravljale sa njima svima. Bilo je beskrajno zabavno, a nismo ni govorile isti jezik, niti smo mogle da čujemo jedne druge od muzike. Osmijesi su jezik za sebe. Iz svih nas je govorila radost, zabava i ljepota življenja. Dobro, dobro, i malo vina.
E to je osmomartovsko slavlje po mojoj mjeri. Slavljenje života i ženstvenosti u svom punom sjaju. Potpuno jednostavno i lako. Bez prenemaganja i skupih poklona.
A što se tiče slavlja ljubavi, poslušajte, možda jesam malo blesava, ali znam šta pričam…
Jednom, kad vaš pogled sretne onaj drugi pogled, znaćete, vjerujte mi, ZNAĆETE, a Kupidona ni na vidiku neće biti. Jer zna da vam neće trebati njegova zlatna strelica u srcu. Kupidon je tu da pomogne onima koji se ne prepoznaju. A vi ste se upravo prepoznali!
I nakon tog trena zaboljeće vas i uvo i dupe i za Valentinovo i 8. mart i sve to zajedno. Kad vam kažem.
I kad ste se već prepoznali, živjećete Ljubav i Šljokice. A ljutnje, neraspoloženja, durenja, prepirke? Tu sam vas čekala! Odjednom ćete shvatiti da nemate vi više vremena za to u životu, iako Žmu tvrdi da ja povremeno pronađem poneku sekundu.
Nego da ne zaboravim praznične čestitke.
Da vam se ljubav ne podrazumijeva, to vam želim.
Uzmite od života i praznika ono što vam je srcu milo. Na sve trendove potrošačkog društva samo se osmijehnite u prolazu. I radite ono što osjećate da je vaše.
Nije sve u izlogu. Budite ljubav iznutra.
Jer srce nije samo mišić.
Lav ju
Chic Vanilica
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
