Oh, kako volim promjene koje raduju. Posmatram ih strpljivo čekajući da iskrenost stigne u modu. Ako se pojavi, kako da znamo da li je stvarna? Evo rješenja.
Kad kažem Rim, šta vam prvo padne na pamet? Čuvena fontana, sladak život ili Koloseum? Ili izreka da svi putevi vode tamo? Meni "Usta istine".
Znate li za njih? To je antička maska uzidana u zid crkve. Isklesano lice bradatog čovjeka otvorenih usta koje čeka da u njih stavite ruku. Ako govorite istinu, ništa se neće dogoditi. Ali ako lažete, odgrišće vam ruku. Ja, evo, kucam objema rukama, a svaki put sam prvo otišla pred "Usta istine", pa tek onda bacila novčić u fontanu koja ispunjava želje. Svako ima svoje prioritete.
Sada zamislite da vam je ruka u "Ustima istine"!
Predstavite se. Da, da, vi! Ali molim bez završenih škola, bračnih statusa i titula. Ko ste baš vi? Samo vi.
Ne zaboravite gdje vam je ruka.
Evo ja ću prva. Ne mislim čekati da svi ostali kažu šta imaju, pa da se na kraju prilagodim tuđim mišljenjima. Oni koji me vole voljeće me i dalje, oni koji me ne vole, neće me voljeti i dalje. Tako život radi.
Dakle, ja sam nasmijana nježna žena koja obožava vatromete i krzna. Ima toga još, ali ove zime mi je ovo baš bitno da kažem. I možda će da me košta. Sad ćemo da vidimo.
Zašto o ovome pričam? Zato što mi nisu jasni ti vrišteći stavovi. O svemu. Osim o suštini. Kad je suština u pitanju, rijetko se vrišti. Ni ne čuje se. Ali zato svi ubjeđuju onog drugog kako da živi, šta da jede, koga da voli…
Jedan od najboljih savjeta koje sam pročitala je da uvažavamo savjete samo onih osoba na čijem mjestu bismo željeli biti. Na čijem biste vi mjestu voljeli biti?
Ne zaboravite gdje vam je ruka.
Zimi uvijek želim da se osjećam kao u seriji "Život na sjeveru" koju bih rado ponovo gledala, ali je nigdje ne mogu pronaći.
Savršeno je luda. U hladnom i usamljenom gradiću na samom sjeveru Aljaske živi se u skladu sa prirodom, sa lakoćom prihvatajući sve ra-zličitosti ljudi oko vas. A ekstremne su kao i vrijeme. Svi imaju svoje zrnce i ludila, ali i čudesnosti i divno je. Znam, to je samo serija.
Ali obožavam serije, ne mogu si pomoći.
Kada sam iz zabave uradila test koja sam ličnost iz "Seksa i grada", rezultat je bio Samanta. I ukapirala sam da je to istina. Ali nije to zbog frizure i jarkih karmina. Niti zbog muškaraca.
Nego zato što Samanta sa lakoćom prihvata različitosti ljudi oko nje. Poštuje tuđa mišljenja, ali uvijek kaže svoje. I voli krzna.
Voljela bih to vidjeti i uživo, ne samo u seriji. To prihvatanje različitosti. Ali teško.
Loše nam to ide. Zašto? Ne znam.
Ali glumimo li glumimo.
U stvari, sve sam ovo počela da pišem zbog novog trenda u modi zvanog "mob wife" po uzoru na Sopranose i filmove o mafiji. Žene sa natapiranim frizurama, jarkim karminima, tankim cigarama, u koži i krznima.
I počeše da se izvlače bunde. Pun ih je internet. Čak i neke veganke bojažljivo izvukoše bunde pravdajući se da nisu iz ovih vremena nego baki-ne. Oh, really?
I vrati se krzno preko noći. Pronašlo se opravdanje i pred sobom i pred drugima.
A je l' mogu da se vrate i vintidž vrijednosti? Poštovanje, dostojanstvo, iskrenost, dosljednost… (nastavite niz ako želite).
U danima kada je i Kejt Mos napunila 50 godina, vrijeme je da i mi odrastemo.
Ne krećite se za svakom gomilom koja prođe pored vas. Prvo razmislite. Ne okrećite se kako vjetar duva, za to postoje vjetrokazi na krovovima.
Nekad stanite nasuprot vjetru. Nije lako. Znam. Ali ćete se osjećati bolje. I to znam.
Sad čekam da neko vrisne kakve veze imaju bunde sa suštinom. O da, imaju. Zaboravili smo na Prirodu, a kao borimo se za nju? Kada smo se tačno toliko odmakli da ne znamo više kako priroda diše? Evo ne znam. Vi mi recite. Da li bismo dogurali dovde da su se pećinski ljudi smrzli bez krzna? Možda ipak sve ima svoju svrhu?
Talijani izgleda kapiraju. Prva su zemlja koja je odbila sintetičko meso.
Neki dan uđem u supermarket, oko mene karfiol u pastelnim tonovima, znate ono karfiolasto povrće u lila, žutoj i zelenoj boji? Nigdje obične bundeve. A ja hoću bundevu. U životu nam treba širina izbora, ali ne smijemo zaboraviti osnovne stvari. A zaboravili smo ih, čini mi se.
Ne želim se osjećati krivom što nosim pravo krzno, kožne cipele i obožavam gledati vatromet sa terase. Bunda se nosi generacijama, a kupujući gomile odjeće svake godine uništilo se puno više prirode, to znamo. Potražite šta sve imate u ormarima. Iznenadićete se. Izvucite i bunde, neće vas ujesti.
I bolje vam je jedna dobra stvar nego drugih de-set. Kao i jedan dobar frajer nego buket površnih narcisa obuzetih isključivo sobom.
Ne sudite preoštro drugima. Jer teško mi je slušati svu tu osuđujuću gorčinu.
Budite iskreni prema sebi. Da li vam ovdje smeta vatromet, ali biste 'ladno otišli da se divite spektakularnom novogodišnjem vatrometu u Hong Kongu kad bi vam neko poklonio putovanje?
Postoje neke zime u nama koje ni bunde ne mogu da ugriju dok se oko nas urušavaju prave vrijednosti. I dalje vjerujem da će me grijati sav taj vatromet u meni.
Priroda nas uči da živimo u skladu sa njom. Ali ne. Mi smo najpametniji. Od te silne pameti okeani su nam puni smeća dok jedemo plastiku u neznanju. Zašto bi onda plastične bunde bile divne? Slatke su mi jedino kad se šarene na skandinavskim modnim revijama.
Ne moramo sve biti Keri Bredšo, uvijek žrtve mode ili ljubavi. Nekad budite Samanta, stojeći u svojoj bundi ispred svih. Ako tako volite. I ako ne volite, Samanta bi vam ionako rekla: "It's okay darling. I love you."
Ljudi se mijenjaju. I ja sam se promijenila sa godinama, ali vatromet u meni je ostao isti. Ako ne javno, budite iskreni pred ogledalom. I za svaki slučaj, ne idite pred "Usta istine". Ipak ih je napravio čarobnjak Vergilije. Šta ako stvarno rade?
Kada je Oskar Vajld rekao BUDITE SAMO SVOJI, SVI OSTALI VEĆ POSTOJE, bio je u pravu.
Lav ju
Chic Vanilica
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
