Ni jaki i hladni naleti vjetara, koji je neumoljivo nanosio snijeg u oči, bolne povrede, teret na leđima od 20 kilograma, nestašica vode, odroni i lavina kojima je odjekivala planina, nisu mogli ništa hrabrim Banjalučankama Miri Kojić, Nadi Mitrović i Milici Bogdanović da se popnu na krov zapadne Evrope i rašire zastavu svog kluba PAK "Summit" Banjaluka.
Ove tri Banjalučanke su nedavno s još šestoricom alpinista u ekspediciji "Alpe 2015" osvojile Monblan, 4.810 mnv, i tako postale jedne od rijetkih Banjalučanki koje su ušle u istoriju ovog sporta na našim prostorima.
Uspjeh ove tročlane ženske ekipe iz PAK "Summit" Banjaluka je još veći ako se zna da nisu imale ni sponzora ni vodiča pa su se morale osloniti na sopstvene sposobnosti.
Udruženim snagama s kolegama iz drugih klubova Planinarskog društva "Klekovača" iz Prijedora, Planinarsko-sportskog društva "Patrija" iz Gradiške i Društva prijatelja prirode "Lipa" iz Odžaka uspjele su u svojoj namjeri da na krovu zapadne Evrope rašire zastave, a ono što su proživjele na tom vrhu zauvijek će pamtiti.
Na tom dosta zahtjevnom zadatku suočavale su se sa manjim povredama, a da se popnu na vrh bilo im je potrebno tri dana mukotrpnog hodanja. Ponekad su u toku dana znale provesti i po deset časova na nogama.
Rezervacija, pa put pod noge
Na uspon su, kako nam pričaju, ponekad kretali i u ranim jutarnjim časovima, a jaki vjetrovi koji su duvali tih dana nanosili su im snijeg u oči.
Odroni kamenja s jedne strane puta i zastrašujući zvukovovi lavine s druge strane mogli su se čuti često u isto vrijeme na putu ka Monblanu. Visoke temperature uzrokavale su topljenje glečera i česte pojave odrona na stazi, te su neki od članova ekspedicije bili i ugroženi kada su na jednom dijelu uspona prelazili tzv. kuolar smrt, poznat upravo po opasnom odronu kamenja. Ali namjera u osvajanju Monblana je bila puno jača.
"Naša priča o usponu traje već neko vrijeme jer smo sanjale o tome da se jednog dana popnemo na najviši vrh Alpa Monblan. Od maja ove godine smo počele sa dosta zahtjevnom rezervacijom planinarskih domova za naš devotočlani tim za ovu veliku ekspediciju. Na ovaj prelijepi, ali i atraktivni vrh penju se mnogobrojni turisti, te zbog velikog interesovanja od strane drugih alpinista nije bilo tako lako rezervisati smještaj u nekom od planinarskih domova", pričaju nam ove Banjalučanke.
Kažu da njihova planinarska priča o usponu na Monblan nije tekla glatko, ali su, na svu sreću, uspjeli osigurati domove na vrijeme, što im je mnogo značilo.
"Na putu do samog vrha suočavali smo se s nestašicom vode, koju nismo mogli nigdje da kupimo jer su zalihe potrošene. Da bismo se snašli morali smo topiti snijeg i pripremiti ga za ljudsku upotrebu", pričaju banjalučke alpinistkinje.
Pripreme na domaćim planinama
Da se pripreme za ekspediciju "Alpe 2015" ženski dio tima se svaki vikend penjao na neku od planina po BiH i regionu. Pri tome nisu gledale kakve će ih vremenske prilike pratiti, a neke od njih su, zbog priprema i kondicije, istrčale 1. banjalučki polumaraton.
"Želimo da naglasimo da imamo tu sreću da u svojoj zemlji imamo veliki broj prelijepih planina, koje su nam omugućile odlične kondicione i tehničke pripreme, a ujedno predstavljaju pravi raj za sve ljubitelje prirode. Kao i svi Banjalučani, imale smo svakodnevne treninge hodanja i tračanja na rekreativnoj zoni Banj brdo", kažu ove tri aplinistkinje.
Da njihov uspjeh bude još veći treba istaći i činjenicu da nastarija članica ove ženske ekipe Nada Mitrović ima svega četiri mjeseca alpinističkog staža. Prethodno je provela 25 godina u Americi, iz koje se vratila kako bi se posvetila alpinizmu i upoznala prirodne ljepote svog rodnog grada i države.
Milica Bogdanović je profesorka engleskog jezika i književnost, a Mira Kojić, najmlađa članica ekspedicije, po zanimanju je inženjer biotehnologije. Iako različitih zanimanja, njih tri povezuje velika ljubav prema planinarenju i prirodnim ljepotama.
Preko "Kuloara smrti" do vrha
Pričajući nam o danima ekspedicije "Alpe 2015" kažu da je započela usponom na najveći vrh Italije Grand Paradizo (4.601 mnv), kojeg su uspješno savladale, a sve s ciljom da se aklimatizuju, što im je bilo potrebno za dalji nastavak dinamičnog puta. Na početku uspona na Monblan od Šamonija do prvog doma "Tet Rus" na 3.187 mnv pratilo ih je sivilo kamenja i prašnjavi predio, koji je pomalo djelovao nestvarno, kao da su se penjale na nekoj drugoj planeti.
Drugi dan uspona, ka domu "De Guter" (3.835 mnv), put ih je vodio preko glečera i velikog kuloara poznatijeg kao "kuloar smrti", kojeg su pažljivo prešle jedna po jedna, dok su ih s obje strane tog prolaza ostali članovi pažljivo pratili i upozoravali u slučaju odrona kamenja.
"Kada smo prešle ovaj prolaz smrti nastavile smo se penjanje po stijeni, a penjanje nam je bilo otežano zbog nagiba i tereta na leđima, koji je ponekada iznosio i do 20 kg, ali i pored toga uspjeli smo doći do doma, što nam je dalo dovoljno vremena da se odmorimo i dogovorimo za polazak, zakazan za jedan sat ujutro. Kako bismo se popeli na sami vrh, krenuli smo među prvim navezama (vezanim aplinističkim užetom) u društvu planinara iz Srbije u veoma hladnim uslovima i pod jakim naletima vjetra", pričaju Banjalučanke.
Nakon tri sata hoda došle su do skloništa "Valo". U svitanje su nastavile put preko najtežeg dijela staze koji vodi grebenom Grand Bose i Petit Bose.
"Zbog velikog nagiba i provalije s obje strane mimoilazili smo se s planinarima koji su nam dolazili iz suprotnog pravca, što je svakako zahtijevalo dodatan napor i koncentraciju. Visina i umor otežavali su nam svaki korak, duboko se disalo, voda se ledila, a prve zrake sunca nagovještavale su blizinu vrha", kažu aplinistkinje.
Plan o ženskom timu
Nakon ukupno šest časova uspjele su da se popnu na krov zapadne Evrope, a nevjerica, suze i smijeh u isto vrijeme najbolje opisuju atmosferu koja je vladala u tom trenutku.
Već sutradan ih je u povratku opet čekao prelazak preko veoma aktivnog kuloara zbog višednevnih visokih temperatura, čija se buka smjenjivala s bukom lavina koje su potresale planinu.
"Pažljivo tempiranje zamjenskog vođe, kojeg smo izabrali među nama, jer smo bez prvobitnog ostali samo dva dana prije same ekspedicije, omogućilo nam je brz prelazak i izvelo grupu iz kuloara. Samo dan nakon našeg silaska dom 'De Guter' je zatvoren i obustavljene su sve aktivnosti penjanja zbog topljenja glečera. Do danas ovo stanje se nije promijenilo", kažu nam Banjalučanke.
Dalji cilj ovih alpinistkinja, koje su se vratile svojim svakodnevnim obavezama u Banjaluci, jeste da osnuju ženski tim i sljedeće godine hrabro napadnu neki od "summita".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
