Svetlana Velmar-Janković, književnica koja je dala izuzetan doprinos srpskoj i svjetskoj književnosti, preminula je danas u 82. godini u Beogradu.
U jednom od svojih posljednjih intervjua, spisateljica, koja je bila i član Srpske akademije nauka i umjetnosti, navela je da je suštinsko pitanje današnjice obnavljanje moralnih vrijednosti.
Velmar-Jankovićeva je svojim djelima obogatila opus srpske savremene književnosi i književne kritike.
"Naša književnost je, pričinjava mi se tako, u neprekidnom uzrastanju, i to u sve većem ukoliko je zvaničnici odgurkuju na same rubove opstajanja. Još ne shvataju da odsecaju jedinu čvrstu granu za koju se drže. Ne da se pisana reč, svejedno da li traje u obliku štampane ili elektronske knjige: otporna je ona", smatrala je Velmar-Jankovićeva.
Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu francuski jezik i književnost. Kao sekretar i urednik časopisa "Književnost" bila je i u uredništvu koje je vodio Eli Finci i u uredništvu koje je vodio Zoran Mišić. Godinama je uređivala u Izdavačkom preduzeću "Prosveta" edicije savremene jugoslovenske proze i esejistike. Osnovala je biblioteku "Baština".
Dopisni član Odjeljenja jezika i književnosti SANU postala je 2. novembra 2006. godine, a redovni član je bila od 5. novembra 2009. godine. Oblast rada akademika Svetlane Velmar-Janković bila je književnost.
Beograd joj je bio uzdanica i inspiracija tokom cijelog njenog književnog stvaralaštva. Ona se na posoben način prošlošću bavila u brojnim djelima "Dorćol", "Lagum", "Bezdno", "Prozraci", "Vostanije".
"To uzbudljivo kretanje kroz vreme, o kojem nam ponešto kazuju nekropole na padinama davnog Dunava, koji je ova ista, naša sadašnja reka, a nikako nije ista; to zamišljanje ljudi, čudesnih Kelta, koji su tokom tri veka pre no što je stigla naša, hrišćanska era, umeli da otkrivaju tajne dragocenih podzemnih ruda, pošto su već ovladali i podvodnim silama Dunava - sve je to ispunjavalo, danima, nedeljama i mesecima, moje opipavanje tog nekadašnjeg ljudskog trajanja", izjavila je ona jednom prilikom sa željom da pojasni zbog čega je prošlost toliko zanima.
Velmar-Jankovićeva je objavila i romane "Ožiljak", "Savremenici", "Ukletnici", "Izabranici", "Srodnici" i mnoge druge.
Njeno stvaralaštvo bilo je veoma zapaženo kako kod publike, tako i kod književnih kritičara, te je dobila brojna priznanja. Među njima su i nagrade "Isidora Sekulić", "Ivo Andrić", "Meša Selimović", "Đorđe Jovanović", "Bora Stanković", NIN-ova nagrada za roman godine, "Neven", nagrada "Politikinog Zabavnika", "6. april" za životno djelo o Beogradu i mnoga druga.
Srodnici
Duhovna srodnost ne poznaje granice u vremenu, rekla je jednom prilikom književnica Svetlana Velmar-Janković o svom romanu "Srodnici".
"Svako juče izgleda jednako blizu, kao i svako danas, jer se međe između juče i danas srodnostima izbrišu", rekla je Velmar-Jankovićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.