Najbrojniji gosti Gibraltara su uglavnom turisti iz španskih ljetovališta, najčešće Marbelje. U jednodnevne aranžmane uglavnom je uračunat put, ručak u restoranu sa berberskom kuhinjom, obilazak pećine Sveti Majkl i Velike stijene.
Iako se skoro svi odlučuju za varijantu turističkim busom, mi smo ipak našli bolje rješenje.
Nakon 1 sata vožnje u daljini ispred nas prepoznali smo “Veliku stijenu” na Gibraltaru i odmah zatim stali u kolonu sa španske strane granice. Bez velike gužve i zadržavanja stigli smo do britanskog dijela granice. Svi segmenti plana odvijali su se očekivano do momenta kada nam je carinik zatražio britanske vize. Obzirom da ih nismo imali, zamolio nas je da okrenemo auto i vratimo se na špansku teritoriju. Još dok smo čekali u koloni, primjetili smo da buseve sa turistima ne pregledaju detaljno jer su većina iz Evropske unije. Vratili smo se do prve pumpe, parkirali auto i ušli u njemački bus sa ostalim turistima koji su ulazili u bus vraćajući se iz toaleta. Na granici svi su podigli lične karte, dok je carinik bezvoljno prešao pogledom po busu i izašao. Mi smo držali otvorene pasose i tako ušli iz drugog pokušaja na Gibraltar.
Teritorija koja se u prošlosti često nazivala Heraklovi stubovi u stvari je britanski pomorski protektorat još od 1704. godine i danas se naziva Gibraltar. Herakle je, ako je vjerovati mitologiji, vraćajući se sa ispunjenja jednog od 12 zadataka morao da pređe preko planine i prevede stoku, pa je u funkciji ovog performansa morao da se probija kroz planinu razbijajući stijene. Na taj način on je povezao Atlanski okean i Sredozemno more i formirao Gibraltarski moreuz sa stubovima sa obe strane. Ovi stubovi nazvani su po njemu i na njima je bilo uklesano NPU (Non Plus Ultra-ništa više izvan), sugerišući da je to kraj sveta. Tu se međutim ne završava mističnost Heraklovih stubova. Po vjerovanjima daleko novijeg datuma, dvije vertikalne crte na znaku američkog dolara upravo su Heraklovi stubovi.
Sav značaj ove teritorije ne proizilazi iz grčko-rimskih mitova, već iz činjenice da ovuda prolazi najvažnija pomorska ruta i to je bio razlog što je Britanija početkom XVIII vijeka okupirala ovaj dio Španije. Spor između Španije i Britanije tinja do današnjih dana a na posljednjem referendumu koji se održao 2002. godine, stanovništvo koje je u stvari konglomerat Španaca, Britanaca, Portugalaca i Italijana izjasnilo se 99% protiv pripajanja Španiji. U vrijeme Frankove diktature, bili su najzategnutiji odnosi između ove dvije zemlje, pa je granica bila zatvorena od 1967. sve do 1982. iako je Franko umro 1975. Bilateralnim sporazumom iz 1991. povučen je britanski garnizon s ove teritorije koji je donosio 60% budžeta Gibraltara. Tek 10ak godina kasnije rješen je i spor oko telekomunikacija, jer Španija nije dozvoljavala prelaz kablova preko svoje teritorije.
Danas se prolaz plovila kroz moreuz ne naplaćuje, ali značajne prihode Gibraltar ubira od registracija brodova i jahti jer se dobijaju sve prednosti britanske zastave za mnogo manje novca nego u Engleskoj.
Turizam na ovoj teritoriji površine 6 kvadratnih kilometara daje značajne prihode. Najpoznatiji stanovnici svakako su berberski majmuni kojih je po poslednjem popisu bilo 160, ali vam se čini da ih ima mnogo više jer se pojavljuju svuda i u svakom trenutku. Naporni su, dosadni i sve im je dozvoljeno, a vi ste upozoreni mnogobrojnim tablama da ih ne iritirate. Otimanje svega što vam se nađe u ruci i veranje po turistima su im omiljena aktivnost. Razlog popustljivosti prema ovim majmunima je legenda po kojoj će Gibraltar biti Britanski dok su berberski majmuni tu.
Za razliku od Britanije, ovde se ne vozi "pogrešnom" stranom, ali saobraćaj nije ni izbliza onakav kakav smo navikli. Neposredno poslije carinske očekuje vas još jedna rampa na glavnoj ulici. Ona je postavljena zbog ukrštanja puta u nivou sa aerodromskom pistom i blokira saobraćaj dok su avioni na pisti.
Dok čekate da avion sleti na pistu, koja kao da izranja iz mora, sa desne strane se vidi sportski kompleks koji samo žičana ograda razdvaja od piste. Desetak raznih terena, od tenisa do fudbala, finasirani su od obaveznog VAT-a (PDV) za sport koji se naplaćuje od online kladionica i internet igrica počev od 2010. Prije toga profit ovih djelatnosti se nije oporezivao. Vozeći se dalje glavnom ulicom uočava se da je grad smješten na zapadnoj obali jer je na istoku simbol Gibraltara, Velika stijena. Uobičajeno je da se do nje ide gondolom sa velikog parkinga iza glavnog trga, pored stare luke.
Vožnja gondolom traje 15-ak minuta i košta 10 funti, a popeće vas na 412m visine. Odavde se vodič jedne grupe obratio turistima: “Nalazite se na Stijeni Gibraltara, ovo je tačka zbog koje se dolazi na Gibraltar, odakle se vidi Afrika i odavde ćete ponijeti najsnažnije utiske sa ovog izleta”. Neki su negodovali na ovu konstataciju, tvrdeći kroz osmjeh da je ipak pećina svetog Majkla najsnažniji utisak.
U povratku ako se izađe iz gondole na međustanici, može se pješke spustiti do pećine Svetog Majkla i prisustvovati performansu ”Povratak u Neolit”. Akteri predstave su dosta oskudno odjeveni, sa više farbe nego odjeće na sebi, što dodatno uveseljava posjetioce. I to je bilo rješenje enigme, zašto se nekima više dopala pećina od Stijene Gibraltara.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
