Čekam brodić koji će me, sa grupom turista iz BiH, dobro raspoloženih uprkos cjelonoćnoj vožnji autobusom, snom prekinutim susretom sa graničnom policijom i prohladnim martovskim jutrom, iz pristaništa Punta Sabioni prevesti na venecijansko tlo.
Čekajući gledam u plavetnilo ispred sebe i razmišljam kako je moguće da viševjekovna istorijska ljepotica odolijeva vremenu i njegovoj prolaznosti živeći na vodi. Pitam se kako je provesti životni vijek u takvom gradu, gdje su ulice oivičene vodom, gdje ne možeš sjesti u auto ili na bicikl i jednostavno otići. U Veneciji, koja bi, kako nedavno pročitah negdje, da gradovi mogu biti nekog roda, zasigurno bila dama, i to stara, iskusna, prepuna manira, toj čudesnoj metropoli na 117 ostrva u Jadranskom moru, teško je izdvojiti građevinu ili detalj koji više od ostalih mami uzdahe svojom ljepotom i uzvišenošću. Mene je oduševilo nekoliko zdanja, a do novog susreta ostaje mi samo da svima koji nisu doživjeli La Serenisimu, kako joj često tepaju, poželim da je što prije upoznaju!
Palata "puževa kuća"
Ovu palatu je često teško pronaći, ali je vrijedi potražiti zbog vanjskog stubišta sa mnoštvom lukova, koje je kao iz bajke. Palata, izgrađena u 15. vijeku, pripada porodici Konterini, čiji su članovi bili poznati kao "filozofi", a stubište je urađeno 1499. godine. U venecijanskom dijalektu "bovolo" znači puževa kućica, što odgovara spiralnom obliku lombardskog stubišta. Izvornu strukturu je projektovao Đovani Kandi, a porodica je kasnije angažovala Đorđia Spaventoa da pridoda stubište na izvornu strukturu.
Most Rialto
Ako ste raspoloženi za šoping na vodi, onda se svakako dokopajte mosta Rialto. Naime, u njegovoj blizini su uličice sa luksuznim radnjama, a prelazeći isti, sa obje strane su radnje prepune suvenira i sitnica, nakon čega ćete kročiti na pijace prepune voća, povrća, začinskog bilja i morskih plodova. Tržnica je u prijepodnevnim časovima puna graje, a temperamentni Italijani će vam ponuditi različite vrste ribe, ali i mirisne jagode i cvijeće. Područje oko mosta je oduvijek bilo posvećeno trgovini, gdje su se sastajali trgovci sa svih strana svijeta i razmjenjivali šećer, začine i druga dobra. Sam most u sadašnjem kamenom obliku je izgrađen krajem 16. vijeka. Graditelj Antonio da Ponte (Antonijo od Mosta) je na "tenderu" morao pobijediti velika imena, poput Paladia i Sansovina, pa čak i Mikelanđela.
Kampanel svetog Marka
Zvonik ili kampanel, visok 98,5 metara, 1902. godine je zamijenio stari, koji se srušio. Vjetrokaz od zlata na samom vrhu podjednako je fascinantan kao i pogled sa ovog arhitektonskog djela Bartolomea Bona. Kažu da se sa zvonika, ako vidljivost dozvoljava, mogu vidjeti čak i vrhovi Alpa, a svi oni koji se na njegovom vrhu zateknu kada se napuni sat, mogu očekivati gromoglasnu odjekivanje pet zvona. Ovo zdanje, čija je ideja za prvi zvonik, koji je dovršen 1173. godine, bila inačica svjetionika za orijentaciju pomorcima u laguni, bilo je inspiracija i Galileu Galileju da prikaže svoj teleskop duždu Leonardu Donau 1609. godine.
Duždeva palata
U nekadašnjoj Mletačkoj republici sve političke i sudske rabote su se odvijale upravo ovdje. Duždeva palata je prebivalište i dom svih venecijanskih vladara, a to saznanje navelo je i mene da se zapitam o ovom spoju prljavih poslova vlade i vrhunca umjetnosti?! Naime, ispod fasade koja je spoj islamskog i gotičkog stila, a datira iz 1365. godine, duždove stanove i prostorije izvršne vlasti krase djela Ticijana i Belinija, ali i Tintoreta i Vereneseova. Među njima se svakako izdvaja djelo u velikoj dvorani na trećem spratu, koje se proteže duž cijele fasade uz lagunu - Tintoretova "Vizija raja", koju je naslikao uz pomoć sina Domenika, najveće je ulje na platnu na svijetu i prikazuje 500 likova. Tintoreto mlađi je naslikao i portrete prvih 76 duždeva, a sama palata pod zemljom krije zatvorske ćelije od kamena, koje svjedoče mračnu stranu nekad jedne od tri najrazvijenije evropske metropole.
Trg i bazilika svetog Marka
Najveći i jedini pravi trg u gradu nikako ne možete promašiti, odakle god da pristignete u Veneciju. Za njega je, navodno, sam Napoleon rekao da je "najelegantniji salon za slikanje u Evropi", a i danas je polazna tačka za mnoge turiste. Osim golubova koji će vam jesti iz ruke, pogled možete odmarati na objektima kojima je trg omeđen poput neke pozorišne scene, a dušu u, recimo, najstarijem kafeu u gradu "Florijanu", koji potiče iz 18. vijeka, gdje ćete popiti najskuplji espreso u gradu. Ipak, lokalni muzičari će vam pri tome zasvirati na uvce, da lakše prebrodite rastanak od nekih 18 evra za kafu. Velelepno zdanje je posvećeno zaštitniku grada svetom Marku, a dočarava svojevremenu opčinjenost ovdašnjih neimara vizantijskom arhitekturom, pa je rađena po uzoru na baziliku Svetih apostola u Konstantinopolju, koja do danas nije sačuvana. Legenda kaže da je njena gradnja započela davne 829. u čast svetog Marka, čije su ostatke iz Egipta prokrijumčarili venecijanski trgovci tako što su njegovo tijelo prenijeli u bačvi s usoljenim svinjskim mesom, kako bi prošli pokraj muslimanskih stražara. Od 11. vijeka nosi i naziv Zlatna crkva, kada je među bogatim mletačkim trgovcima izrazita čast bila nešto darovati istoj, zbog čega je do danas ogrezla u raskoš i sjaj. Na ulazu će vas dočekati kočija sa četiri konja, za koju se vjeruje da je jedini preostali primjerak rimske antičke kvadrige. Legendarna je i saga da je Napoleon konje u 18. vijeku odnio u Pariz, a zbog transporta im je odsjekao glave. Kući su vraćeni 1815, sa povezom preko vrata, da se prikriju zasječena mjesta. Unutrašnjost crkve obiluje remek-djelima i pozlaćenim vizantijskim mozaicima dugim dva kilometra, a ulaz je besplatan!
Crkva Santa Maria dela Salute
"Vodenim taksijem" ili vaporetom pristižem na ostrvce San Đorđo, a ispred mene remek-djelo baroka i genijalnog Longene, koji je prije skoro pet vijekova zapisao da će to biti crkva kakvu svijet do sada nije vidio. Jedan od simbola grada, a meni, nekako, tokom ovog susreta najviše prirastao srcu - crkva Santa Maria dela Salute. Naprosto poziva da kročite unutra i poklonite se Majci božijoj, kojoj je i posvećena u znak zahvalnosti preživjelih u 17. vijeku, nakon što je pošast u liku kuge poharala trećinu življa.
Salute, kako je obično nazivaju, jedna je od najoslikanijih italijanskih crkava, čija gradnja seže u 1631. godinu. U nju su utkani materijali sa ovdašnjih prostora - za platformu je korištena drvna građa iz Crne Gore, a konstrukcija je od istarskog kamena i marmorina. Koliko je dominantna u svojoj spoljašnjosti, tek od njene unutrašnjosti, koju možete posjetiti bez novčane nadoknade, zastaje dah - obiluje djelima Hozea de Korte, Tintoreta, Alesandra Varotarija... Fascinirala je i poetu Lazu Kostića, za kojeg je bila simbol ljepote, poezije, idealne romantičarske drage (Lenka Dunđerski) i umjetnosti uopšte.
"…Tad moja vila preda me granu,
lepše je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleči ranu,
al' težoj rani nastade brid:
Šta ću od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?..."
Laza Kostić
Ne smijete propustiti:
- Popiti pravi italijanski espreso, na koji je lokalno stanovništvo i te kako ponosno, i to s nogu, uz male sendviče, što je ovdje uobičajen ritual. Cijene variraju, od jednog evra pa do desetostruko skupljeg užitka.
- Pojesti picu, ipak je to tradicionalno italijansko jelo.
- Kupiti masku ili neki drugi suvenir kojim je dočaran duh ovog grada - ako ništa, bar se fotografisati sa uličnim zabavljačima pod maskama.
- Počastiti sebe predmetom od murano stakla, čija izrada datira čak u 8. vijek, a potiče iz Murana, nakon Venecije najposjećenijeg mjesta u Venecijanskoj laguni, arhipelagu od sedam ostrva.
- Provozati se gondolom, iako će vas to iskustvo koštati više od oko 60 evra za 45 minuta, a poslije 20 časova i više od 80 evra! Gondole su luksuzno prevozno sredstvo koje koriste samo turisti (osim Venecijanaca na dan svog vjenčanja), ali pošto primaju do šest ljudi, podjela troškova će vam lakše pasti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
