NOVI GRAD - Jedanaestogodišnji Marko Papić iz sela Svodna kod Novog Grada/Bosanskog Novog boluje od uznapredovalog karcinoma kostiju, a njegovi roditelji nemaju novca da mu obezbijede liječenje.
Markovi roditelji, majka Zdravka Drobnjak i otac Momir Papić, su nezaposleni i ta porodica živi od 80 KM mjesečno koje dobiju za dječji doplatak iz Centra za socijalni rad.
"Živimo na ivici bijede u trošnoj kući. Nemamo ni dovoljno hrane, a kamoli da Marku kupimo potrebne lijekove i obezbijedimo mu liječenje", kaže Zdravka kroz suze.
Ona ističe da ne vidi izlaz iz teške situacije u kojoj se nalaze.
Marko je trenutno smješten u beogradsku bolnicu, gdje mu je prije pet mjeseci amputirana lijeva ruka i gdje prima treću hemoterapiju.
Dječak je u bolnicu otpremljen zahvaljujući radnicima iz Doma zdravlja u Novom Gradu/Bosanskom Novom i pomoći prijatelja i komšija.
"Moje dijete se bori za svaki dan života, a ja mu ni na koji način ne mogu pomoći. Da nije solidarnosti komšija i prijatelja, moj sin ne bi mogao otići u bolnicu u Beograd", kaže Zdravka kroz suze.
Prema njenim riječima, Marko je bio zdravo i napredno dijete, dobar učenik koji je trebalo da upiše šesti razred Osnovne škole u Svodni, dok nisu prije šest mjeseci saznali da boluje od teške bolesti.
"Prošlo ljeto je sa školskim drugovima bio na moru u Crnoj Gori. Kada se vratio, stalno mi je govorio da ga boli lijeva ruka, koja je iznenada počela da mu otiče", kaže Zdravka kroz suze.
Odvela ga je ljekaru u Svodnu, a potom u Dom zdravlja u Novom Gradu/Bosanskom Novom, gdje su joj rekli da je njen sin na moru slomio lijevu ruku.
Zdravka kaže da su Marka poslije toga poslali u prijedorsku bolnicu, gdje mu je stavljen gips zbog navodnog loma lijeve ruke.
"Gips mu je bio skoro mjesec dana na ruci, a mom sinu nije bilo bolje. Kada mu je konačno skinut gips sa lijeve ruke, ona je bila sva otečena i morao je hitno u Beograd. Tu su mu ljekari operisali tumor težak oko tri kilograma, a morali su da mu, zbog uznapredovalog karcinoma kostiju, amputiruju lijevu ruku sve do ramena", kaže Zdravka.
Tvrdi da se njeno dijete nakon toga potpuno povuklo u sebe i da jedva da komunicara sa njom i njenim suprugom.
"Najteže mu je kada vidi djecu da se sankaju i da njegovi drugari s osmijehom idu u školu, a on ostaje u kući prikovan za krevet. Nikakve tu priče ne pomažu. Samo se nadam da će se Bog smilovati na našu muku i da će moje dijete, nakon što primi još tri hemoterapije, ozdraviti", kaže Zdravka i ističe da bi njenom sinu dobro došla svaka pomoć dobrih ljudi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.