Sezona godišnjih odmora je pri kraju, ostalo je još da mali broj penzionera, koji sebi to mogu priuštiti, ode do mora i malo se proprži na septembarskom suncu po cijenama znatno nižim od ljetnih.
I na političkoj sceni u Republici Srpskoj i Federaciji partije se polako medijski zagrijavaju, jer izbori su stranačka prestrojavanja, predizborne koalicije i raspored kandidata, što zajedničkih što samostalnih... Puno je posla, a oktobar je blizu.
SDS je podgrijao atmosferu u Republici Srpskoj najavom referenduma u vezi sa zakonom kojim bi bilo ispitivano porijeklo imovine, a kažu nije to kao onaj nekadašnji SNSD-ov referendum o odcjepljenju, već pravi, prvi takav u ovom entitetu poslije Dejtona, na kojem bi se narod izjasnio treba li nam taj zakon ili ne. Sakupljaju potpise građana i poslanika kako bi bilo sve spremno do oktobra, kada ga planiraju u proceduru.
Kao i do sada, priču o zakonu vodi uglavnom poslanik Vukota Govedarica, koga u Hercegovini dio SDS-ovih glasača već doživljava kao novog narodnog kneza koji ima petlju da lupi šakom o sto i u Banjaluci.
Ostatak opozicije malo gleda šta radi SDS, svjesni da im puno toga zavisi od njega i raspoloženja u toj stranci prema vladajućima, a malo više se zabavio konsolidovanim izvještajem o izvršenju budžeta za prošlu godinu, u kojem je navedeno kako je 100 miliona KM potrošeno više od plana, traže ostavku ministra finansija, jer je, kažu, direktno kršio zakon.
Vladajuća koalicija je, izgleda, još na odmoru pa nema jasnog odgovora šta misle o pojačanim opozicionim aktivnostima niti jasnog stava da li je ministar kriv ili nije to što je trošio mimo zadatih okvira. Zanimljivo je da niko iz opozicije još nije spomenuo samu Službu za reviziju, koja je dobro odradila posao iako su tokom izbora Duška Šnjegote tvrdili da se radi o čisto stranačkom funkcioneru, koji će biti naklonjen vladajućima.
Za to vrijeme, stranke u Federaciji, uglavnom one hrvatske, bave se preuređenjem tog entiteta. Kao da im se ne sviđa to što su zamislili Amerikanci i eksperti, pa je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, otišao i korak dalje predlažući kao jedno od rješenja potpuno ukidanje Federacije.
A to sada otvara sasvim nova pitanja s kim bi Republika Srpska onda formirala zajedničke organe, odnosno znači li ukidanje Federacije istovremeno i ukidanje države BiH? Ili je Čović samo u trenutnom političkom nadahnuću spomenuo Federaciju, a mislio na entitete, ali nije želio da time iziritira partnersku stranku SNSD.
Sa druge strane, Martin Raguž, koji je za veoma kratko vrijeme kako je lider HDZ 1990, pokupio je dosta simpatija u javnosti pragmatičnim pristupom da treba otvarati samo politička pitanja u vezi s kojima je moguć dogovor, a ne pričati o pukim stranačkim željama znajući unaprijed da ne postoji nikakva šansa za konsezus. Kao što je, na primjer, priča o raspakivanju Dejtonskog ugovora.
Pojedini analitičari procjenjuju da bi Raguž, ukoliko bi došlo do približavanja dva HDZ-a, mogao brzo da izraste u hrvatskog lidera šaljući Dragana Čovića u političku penziju.
Dodatnu političku temperaturu uspio je da podigne i Željko Komšić, lider Demokratske fronte, pozivajući na oružje sve patriote u slučaju otcjepljenja Republike Srpske.
Sve to pokazuje da su u ovdašnjem životu, kao u nekakvom filmskom scenariju, potrebne samo riječ, dvije da podignu tenzije. Komšićeva računica je veoma jednostavna, oktobar ide i treba u javnosti pozicionirati stranku, svrstati se, kako kažu u Sarajevu, jasan patriotski front.
Ono o čemu su političari najmanje pričali u ovom peridu je ono što bi uistinu trebalo i uraditi, a to je implementacija te famozne presude "Sejdić i Finci", oko koje se već godinama vrte u krug.
Nijedna nova ideja niti prijedlog nije u opticaju osim da je iniciran sastanak "šestorke", koji bi trebalo, navodno, da bude održan prije sastanka u Briselu odmah početkom oktobra.
I taj oktobar. Sve je u njemu. I izbori. Ali tek iduće godine, a kao da su za mjesec dana.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.