Društvo

Žrtve krvavog ustaškog pira sačuvati od zaborava

Žrtve krvavog ustaškog pira sačuvati od zaborava
Žrtve krvavog ustaškog pira sačuvati od zaborava

BANJALUKA - Služenjem parastosa i polaganjem vijenaca na spomen-kosturnicu u banjalučkom naselju Drakulić danas su obilježene 72 godine od ustaškog pokolja 2.300 Srba iz ovog i okolnih sela, od kojih je bilo 551 dijete.

Zločin ustaške vojske i pod zastavom tadašnje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) izvršen je bez ispaljenog metka, a egzekutor je hladnim oružjem 7. februara 1942. godine poklao sve što mu se našlo pod rukom, kako u Drakuliću, tako i u Motikama, Šargovcu i rudniku Rakovac.

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, kazao je da je ovaj zločin dokaz genocidnog i fašističkog nagona tadašnjih ustaških vlasti prema srpskom narodu.

"Ubijali su djecu u školama i kućama, starce i sve ljude koje su zatekli u ovim selima. Ovo je jedan od najtežih zločina koje je komunistička vlast decenijama skrivala i koji u to vrijeme nije na adekvatan način obilježen", kazao je Dodik, opominjući da ovo stradanje nikada ne smije biti zaboravljeno.

Goran Mutabžija, ministar prosvjete i kulture RS, kazao je da je na prostoru RS puno mjesta gdje su stradali Srbi u Drugom svjetskom ratu, te je važnost obilježavanja stratišta velika.

"Veoma je važno da obilježavamo godišnjice stradnja i da ne zaboravimo naše pretke, koji su na najstravičniji način ubijani", naglasio je Mutabdžija.

Slobodan Gavranović, gradonačelnik Banjaluke, poručio je da je obilježavanje ovog zločina opomena i poruka da on neće biti zaboravljen.

"Svjetski moćnici i danas žele da prekrajaju istoriju, ali to nećemo dopustiti", naglasio je Gavranović.

Nedeljko Mitrović, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila RS, istakao je da se srpskom narodu ne smije osporavati obilježavanje stratišta.

Scene užasa stravičnog pokolja i danas progone Mila Panića iz Motika, koji je uspio da pobjegne od ustaškog noža. Tu sreću nisu imali njegov otac, majka i dvije sestre.

"Gotovo sve su mi poklali i poubijali. Sestre su ubijene sa svojim muževima u Motikama, a oca su mi zaklali u rudniku. Da nisam uspio da pobjegnem u zaselak Goleše, i moja sudbina bi bila ista", kazao je Panić, koji je tada imao samo šest godina.

O veličini pokolja u Drakuliću i okolnim selima najbolje govore i  podaci iz zvaničnih dokumenata NDH, gdje je navedeno da je ovaj zločin bio jedan od najvećih učinjenih u samo jednom danu.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije