"Sigurno je zabavno nemati pravi posao", "Jako mi se sviđaju vaša djela, usrećilo bi me kad biste mi poklonili jedno" i "Ja bih tu dodala malo plave" samo su neki od komentara sa kojima se umjetnici gotovo svakodnevno susreću, a koji su za njih i više nego neprimjereni.
Na umjetnost gledaju kao na hobi: Jedan od izazova bavljenja umjetnošću odnosi se na reakcije ljudi koji često na umjetnički posao gledaju kao na nečiji hobi, a umjetnike često počaste ponekim neumjesnim komentarom.
Ipak, postoje stvari koje ne bi trebalo izgovarati ako u krugu prijatelja ili poznanika imate nekog čiji je poziv umjetnost.
Jumi Sakugava, priznata ilustratorica i umjetnica, kao najiritantniji komentar na njen rad izdvojila je: "Mora da je zabavno nemati pravi posao". Sakugava dodaje da ljudi ne shvataju da bi trebalo da odustanu s ovim pitanjem nakon njene reakcije, pa uslijedi još jedno: "Ne, zaista, koji je tvoj pravi posao?"
Nevjerovatna pitanja: Slobodan Vidović, akademski slikar iz Banjaluke, priznaje da se svakodnevno susreće sa različitim komentarima na njegovu umjetnost.
"Pitanja su tipa: 'Šta predstavlja to', 'Šta je to' ili 'Možeš li malo objasniti šta si htio da kažeš'", otkriva Vidović.
Dodaje da nije rijetkost da ga ljudi pitaju može li im uraditi portret babe, strine, djeteta... ali do 100 KM.
"Naslikaj mi nešto, da budu vedre boje', 'Daj neku prirodu, nešto veselo', 'Možeš li mi doći u naselje i ponijeti sliku, veliku, ulje na platnu', a koju ja prodajem u inostranstvu po cijeni od 2.000 do 6.000 evra", otkriva Vidović komentare koje dobija.
Nemoguće svima sve objasniti: Iako su ovakvi komentari za sve poštovaoce umjetničkih radova na prvi pogled smiješni, oni koji mjesece, ponekad i godine ulože u rad na nekom djelu zasigurno nakon što je ono završeno ne vole da čuju ovakve ili slične komentare.
Vidović napominje da ponekad pokušava pojasniti ljudima šta je želio reći svojim djelom, ako je sagovornik zanimljiv, mada se nekad i ne trudi.
"Naravno da je to nemoguće objasniti, na kraju krajeva je i degutantno, da ne kažem glupo", rekao je Vidović i istakao da je komentar koji je nadmašio sve ostale bio: "Pa, zar je to slika".
Iritira ih površnost: Alma Telibećirević, akademska slikarka iz Sarajeva, čiji su radovi nastajali i uz pomoć pijeska, pojašnjava da je u principu umjetnost jedan vid komunikacije, kao i da bi ona trebalo da širi vidike i edukuje.
"Kažu da je najgore što se umjetniku može desiti da ne dobije nikakvu reakciju na svoj rad. Tako su i negativne reakcije dobro došle jer tjeraju na razmišljanje i razgovor. Ignorancija i površnost je nešto što bi mene moglo iznervirati, lažna oduševljenost ili kritika bez argumenta", dodaje Telibećirevićeva.
Na komentar o pitanju "stvarnog posla" Telibećirevićeva kaže da ne postoji takozvani stvarni posao u 21. vijeku.
Neki komentari i nasmiju: "Danas smo svi multifunkcionalni bez obzira čime se bavimo, a ja ionako vjerujem da je umjetnost u svemu i da šta god iskreno radimo mi na određeni način kreiramo umjetnost, tako da su ti komentari nešto što me nasmije", rekla je ona.
Poput njenog kolege, i Telibećirevićeva, ako vidi da neko pokazuje iskren interes za njen rad, rado objasni o čemu je riječ.
"Možda čak i dobijem neku sasvim drugu perspektivu na moj rad uz određene komentare. Više volim da dobijem pitanja, reakcije, komentare nego da isti ostane bez komentara", iskreno priznaje ova umjetnica.
Nadobudnost i pitanja o prodaji: Nerazumijevanje umjetničkih radova definitivno je među omraženim reakcijama većini umjetnika. Situacija u kojoj nadobudni posmatrač umjetničkog djela susretne njegovog autora, te mu pokuša pogoditi ime, pri čemu debelo pogriješi, definitivno nije među omiljenim situacijama većini umjetnika.
Na tragu prethodnog postoji još jedna stavka koju bi trebalo izbjeći, a riječ je o sugestijama kako umjetničko djelo učiniti boljim.
"Nikad ne govorite umjetniku koliku veličinu, koju boju ili, pak, količinu obnaženosti treba uključiti u svoje djelo", poruka je većine onih koji su svoj život posvetili umjetnosti.
"Jesi li dosad nešto prodao", takođe je među omraženijim pitanjima, a moglo bi se uporediti s pitanjem o broju preostalih ispita s kojim se susreću studenti.
Predrasude prema umjetnicima: I Nikola Grull, akademski slikar iz Banjaluke, kaže da su ljudi puni predrasuda prema umjetnicima, kao i da ih većina misli da su svi umjetnici alkoholičari, boemi i propalice koje žive u svom svijetu.
"Istina je daleko od toga. Mi moramo da radimo nekoliko poslova paralelno kako bismo obezbedili sredstva za egzistenciju i kreativni rad. Računi ne poznaju struku. Generalno danas kad kažemo umetnik 98 odsto ljudi odmah izgovara moler, jer moler na nemačkom znači slikar, a oni misle da mi krečimo kuće. Ne, gospodo, ja sam slikar", ističe Grull.
On dodaje da voli za sebe da kaže da je umjetnik iz razloga što umjetnost pokriva razne oblike umjetničkog izražavanja.
"S obzirom na to da se pored slikarstva bavim i dizajnom, fotografijom, zidnim slikarstvom... onda mogu slobodno da kažem za sebe da sam umetnik, a ljudi mogu da misle šta žele", kazao je on.
Ljudi se plaše nepoznatog: Grull, za razliku od svojih kolega, navodi da kad je u pitanju pojašnjavanje njegovih djela ostavlja svu slobodu posmatračima za sagledavanje slike, odnosno objekta.
"Sad se nadovezujem na svoj poslednji ciklus slika 'Buđenje podsvesti?'. Slikama nisam dao naziv tako da su oni, publika, sudije i dželati svoje vizije. Nisam želeo da im namećem svoje ideje i razmišljanja, nego samo trodimenzionalni objekat u prostoru koji oni doživljavaju na sopstveni način", ističe Grull.
Smatra da se ljudi plaše nepoznatog, a pogotovo kad neko pred njih postavi objekat s kojim nisu u svakodnevnom kontaktu, kao što su njegova djela.
"Tada dolazi do straha, negiranja, pa posle prvog talasa negativnog osećaja dolazi do sagledavanja, razmišljanja pa na kraju zaključka. Takvim eksperimentom došao sam do, ako mogu da kažem, luđih vizija od sopstvenih", zaključio je Grull.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.