Dvadeseta godišnjica potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu obilježava se kao veoma značajan međunarodni događaj. To je ugovor kojim je Bosna i Hercegovina, prvi put u svojoj istoriji, dobila državnost koja bi trebalo da odgovara težnjama sva tri konstitutivna naroda - Srba, Hrvata i Bošnjaka.
Međutim, umjesto da se obilježi kao jedan od najuspješnijih međunarodnih sporazuma, on se neopravdano podvrgava kritici i optužuje se, posebno Aneks IV, za brojne nedaće (političke i ekonomske) koje postoje u Bosni i Hercegovini.
Raspadom Jugoslavije, kao multietničke državne zajednice, stvorene su nacionalne države. Bosna i Hercegovina nije se tada mogla transformisati u državu, a pogotovo ne u državu jednog (većinskog) naroda, iako je bilo takvih pokušaja. U tako nestabilnoj bosanskohercegovačkoj situaciji svaki od tri naroda želio je da zaštiti i očuva svoj nacionalni identitet. S obzirom na to da se ta zaštita identiteta nastojala ostvariti sistemom majorizacije, došlo je do okrutnog i nesrećnog rata. Tih devedesetih godina ni u jednom narodu u BiH nije bilo dovoljno političke mudrosti (i kulture) da bi se shvatilo da se svako pitanje u Bosni i Hercegovini može pravilno riješiti samo kompromisom i uvažavanjem vitalnih interesa svih naroda koji u njoj žive.
Poznato je, kroz istoriju, naročito noviju, da svaki narod želi da ima svog kolektivnog zaštitnika, kojeg najčešće vidi u vlastitoj državi ili državotvornoj jedinici. Neki narodi su brzo i lako stvorili takvu organizaciju, a neki se vijekovima za to bore i ne dolaze do rješenja. Narodi Bosne i Hercegovine nisu te sreće da lako dobiju državu ili državotvornu jedinicu. To se desilo tek devedesetih godina prošlog vijeka mirovnim sporazumom nazvanim Dejtonski mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu. Njime je konstituisana Bosna i Hercegovina kao složena država federalno-konfederalnog tipa, sa dva entiteta i tri ravnopravna konstitutivna naroda.
Tim sporazumom nije stvorena idealna država - država blagostanja, ali nije stvorena ni država Leviatan. Stvoren je održiv i jedini mogući oblik državnog uređenja. Nađena je kompromisna formula - model kojim je eliminisana unitaristička i separatistička koncepcija i ustanovljena složena dvoentitetska država. Dejtonskim sporazumom nijedan narod nije dobio ono što je želio, ali je dobio dovoljno da može ostvariti i očuvati svoj identitet (jezik, pismo, kulturu, tradiciju i dr.). U Dejtonu su pregovarali i odlučivali vrhunski pravnici i političari; oni su mogli i znali napisati bolji ustav, ali su se odlučili za ovakav, koji je primjenjiv i primjeren za Bosnu i Hercegovinu. Ipak, dobro je poznato da svaki ustav, bez obzira na to koliko je formalnopravno i sadržajno dobar, postaje obični list papira ako se ne primjenjuje.
Očigledno je da aktuelno ustavno uređenje Bosne i Hercegovine nije proizvod samo dvadesetodnevne mirovne konferencije u Dejtonu, već je građeno skoro četiri godine, dok je trajao nesrećni sukob u Bosni i Hercegovini, raznim mirovnim planovima, od početnog Lisabonskog, preko Oven-Stoltenbergovog, Vens-Ovenovog, plana Kontakt grupe, Londonskog, Njujorškog, pa do Dejtonskog. Svi ti planovi - sporazumi tražili su rješenje zasnovano na federalno-konfederalnom, a ne na unitarnom modelu. Na toj osnovi utvrđeno je složeno državno uređenje sa dva državotvorna entiteta i s visokim stepenom autonomije, koje je tada bilo, danas je i ubuduće će biti jedino ispravno i održivo.
Neki predstavnici sarajevskog političkog establišmenta (unitaristi) i neki predstavnici međunarodne zajednice, najčešće oličeni u instituciji visokog predstavnika, nezadovoljni su što se nedovoljno sprovodi proces nelegalne unitarizacije Bosne i Hercegovine i što se Republika Srpska snažno suprotstavlja tom retrogradnom procesu, pa traže temeljne promjene Ustava. Zaboravljaju da se Ustav može mijenjati samo po utvrđenom parlamentarnom postupku, političkim konsenzusom, a ne nametanjem (oktroisanjem) od strane bilo koga. Uz to je bitno napomenuti i znati da se svi ostali aneksi Dejtonskog sporazuma ne mogu mijenjati, već se moraju primjenjivati u skladu s opštim međunarodnopravnim pravilom Pacta sund servanda.
Politička, pravna i opšta javnost nisu protiv mijenjanja Ustava, jer je sasvim jasno da se u društvu sve mijenja - sve teče (Phanta rei). Tako se i Ustav treba mijenjati, ali kada se za to steknu uslovi, odnosno kada političke prilike budu stabilne. Ustav treba da stabilizuje prilike u državi, a ne da podstakne na još veće podjele i nestabilnost.
Čini se da je vrlo realan i ispravan stav Venecijanske komisije u vezi s ustavnim promjenama, iznesen u dokumentu od 11. marta 2005. godine, gdje se konstatuje da se mora preurediti kantonalno uređenje u Federaciji i da bi u nekom budućem vremenu u Bosni i Hercegovini trebalo donijeti novi ustav konsenzusom Bošnjaka, Srba i Hrvata, ali da taj trenutak još nije došao. Dotad se postojeći ustav mora primjenjivati.
Međutim, mnogi ne shvataju, ne znaju ili neće da znaju da formalne promjene Ustava, bez političke volje i osjećanja ravnopravnosti i neugroženosti svakog od tri konstitutivna naroda, neće ništa donijeti. Zato je poziv (zahtjev) na potpunu reviziju Dejtona, odnosno Ustava Bosne i Hercegovine besmislen, jer za to nema bitnih preduslova (pretpostavki). Takav pristup očigledno je zlonamjeran (Male fide), isuviše providan i sračunat, jer ima namjeru da umanji nadležnosti Republike Srpske i, u krajnjem slučaju, da dovede do njene destrukcije. Entiteti su osnovno tkivo Bosne i Hercegovine i ko na bilo koji način ruši entitete on ruši i Bosnu i Hercegovinu.
U svijetu, a i kod nas, vlada zabluda da će se sva bitna pitanja u državi riješiti ako se donese ustav ili se izvrši njegova izmjena, odnosno ako se donese mnoštvo zakona. Takva država nije pravna. Država je pravna ako se ustav i zakoni doslovno primjenjuju, a ne da se gomilaju i mijenjaju. Ubrzane i česte promjene ustava u bilo kojoj državi čin su pomodarstva, neznanja ili zle namjere.
Pomodarstvo se najčešće javlja u stabilnim državama, ali i u državama koje su u tranziciji, gdje svaka vladajuća stranka želi da ugradi svoj program u ustav i tako uđe pod njegov "kišobran".
Neznanje je opšta pojava. Državama i svijetom upravljaju ljudi s malo znanja. To je, još u XVII vijeku, primijetio švedski kralj Aksel Oksenštjern, kada je predavao krunu svom sinu. Sin se uplašio da li će znati gospodariti državom. Mudri kralj mu je odgovorio: "E moj sine, ti ćeš biti dobar vladar, jer da znaš s kako se malo znanja i mudrosti upravlja svijetom" (vidi knjigu "Blago latinskog jezika"). I danas je skoro isto, iako smo u XXI vijeku, koji je nazvan vijekom učenog društva.
Danas u svijetu cvjetaju zle namjere; jedno se misli, drugo se piše, a treće se radi. To je, nažalost, najčešća politika moćnika i njihovih poslušnika. To smo najbolje osjetili mi u Bosni i Hercegovini.
I najbolji ustav u normativnom smislu neće dovesti do blagostanja, mira i demokratije ako se ne primjenjuje i ako se vanustavno derogira od strane vladajućih u državi. Tipičan primjer je Ustav SSSR iz 1936. godine, koji je propisao najviši nivo prava i sloboda - ličnih i kolektivnih - a u praksi je bila diktatorska vlast koja je rješavala sva pitanja na vanistitucionalan način. Drugi primjer je Bosna i Hercegovina, njen Ustav - Aneks IV, koji je uz sve manjkavosti propisao dovoljno garancija za ravnopravan način života, rada i upravljanja za sva tri konstitutivna naroda. Međutim, pogubnim djelovanjem dijela tzv. međunarodne zajednice i domaćih retrogradnih snaga Ustav je devastiran i ponižen, jer je tzv. puzećom, vanustavnom metodom već izmijenjen.
Zato, manimo se traženja nekih nerealnih rješenja i neostvarenih želja i vratimo se izvornom Dejtonu, a to znači da se strogo pridržavamo Ustava Bosne i Hercegovine i entitetâ i da se svaka teritorijalna jedinica (opština, kanton, entitet i BiH) drži svojih nadležnosti, te da pravosuđe radi po pravu i pravdi, jednako za sve i na koncu da se eliminiše strani faktor. Uvjeren sam da će nam tada svima biti bolje.
Autor je predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske
Dvadeset godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma
Povodom 20 godina od potpisivanja Parisko-dejtonskog mirovnog sporazuma, "Nezavisne novine" nekoliko puta sedmično objavljuju prigodne kolumne.
Namjeravamo da otvorimo prostor različitim ljudima koji su u to vrijeme imali ili danas imaju važnu ulogu u razvoju BiH. Od priloga koji budu objavljivani napravićemo prigodnu knjigu, koja će biti objavljena uoči velike konferencije posvećene Dejtonu, koju ćemo organizovati 19. septembra 2015. godine u Banjaluci, a na koju su pozvani ključni akteri Dejtonskog sporazuma i poslijeratnog razvoja BiH.
Podršku održavanju ove konferencije dali su svi značajniji međunarodni i domaći faktori.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.