Difenbahija je dobila ime po vrtlaru bečkog botaničkog vrta I. Difenbahu (1796-1863). Prve vrste difenbahije donijeli su u Evropu, polovinom 19. vijeka, belgijski i engleski skupljači iz tropskih predjela Južne Amerike. Danas se ova biljka najviše gaji u Sjedinjenim Američkim Državama.
Zahtijeva toplu i vlažnu klimu i indirektnu svjetlost. Poslije cvjetanja često propada. Ne podnosi niske temperature ili strujanje hladnog vazduha, a zimi mogu dobro izdržati temperaturu i do 14 stepeni C, ali moraju biti relativno suve i ne smiju se naglo izložiti višoj temperaturi.
Razmnožava se u proljeće, reznicama. Za reznice se uzimaju vršni izbojci, a može se razmnožavati i izdancima iz korijena. Prvim načinom razmnožavanja se dobija najviše reznica, dok se na drugi način najbrže dolazi do mladih sadnica. Čim su reznice gotove trebalo bi ih naprašiti prašinom od drvenog uglja, a ako je moguće upotrijebiti i hormonski preparat. Da bi se reznice brzo ožilile, potrebna im je temperatura vazduha 25 do 30 stepeni, a temperatura tla, odnosno pijeska trebalo bi da bude 22 stepena Celzijusa, uz normalnu vlažnost vazduha.
Difenbahija je veoma dekorativna sobna biljka sa čvrstim stablom, duguljastim ili ovalnim lišćem bijele ili pjegastožute boje, prugasto ili mramorirano. Gaji se kao sobno cvijeće u saksijama ili se sadi sa drugim dekorativnim biljem u cvjetne aranžmane. Difenbahija pripada jednom rodu koji ima mnoštvo dekorativnih vrsta, a više njih se gaje kao sobne biljke.
Najpoznatije vrste difenbahije su: diffenbachia picta, diffenbachia picta - barraquiniana, diffenbachia picta var. angustior, diffenbachia picta var. latior.
Gajenje difenbahije nije naročito teško, ako za to postoje odgovarajući uslovi. Zahtijeva toplu i vlažnu klimu, indirektnu svjetlost, položaj kraj istočnih ili sjevernih prozora bez direktnog sunčevog zračenja.
Zemljište mora biti rastresito, humusno, i da se redovno prihranjuje. Voli vlažno zemljište sa dosta vode, ali ne i zabareno, što znači da bi je trebalo poslije obilnog zalivanja ocijediti i vratiti u njenu donju posudu koja mora da bude bez vode. Ovaj postupak bi trebalo ponavljati kada se primijeti da je zemlja suva i da se mrvi među prstima.
Ne trpi česte promjene položaja, odnosno pomjeranja unutar stana. Orošavanje mlakom vodom bez sadržaja kreča veoma je važno. Ono se provodi finim raspršivanjem kada je visoka dnevna ili sobna temperatura. Ove tretmane bi trebalo oprezno izvoditi da ne potpomognemo razvoj gljivica.
Ove biljke posjeduju otrovni sok i zato se ne preporučuje da djeca dolaze u kontakt sa tom biljkom. Poslije skidanja uvelih listova ili brisanja prašine sa velikih lijepih listova, potrebno je dobro oprati ruke.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
