Palme su priznate kao najljepše i najdekorativnije sobne biljke. One su rasprostranjene u cijeloj suptropskoj i tropskoj oblasti. Ima ih preko 1.000 vrsta i raznih oblika, ali nisu sve pogodne za gajenje i njegu u stanu.
Na vrhu nerazgranjenog, stupastog debla nose čuperastu krošnju, sastavljenu od lepezastih ili perastih listova. Lišće može biti svijetle i tamne zelene boje, žućkaste, plavičaste ili pepeljaste boje. Kod nekih vrsta gornja strana je svjetlija, a donja tamnije zelena, a kod drugih opet gornja i donja strana su iste boje, ali sve imaju tvrdo i kožasto lišće.
Za uzgoj u stanu dolaze u obzir samo vrste nježnog rasta, koje određeni niz godina možemo uzgajati i u ograničenom prostoru. Mogu trajati vrlo dugo ako se zimi previše ne zalijevaju, jer tada naglo trunu i venu. Podnose različite uslove vazduha koje stvara čovjek, ali ne godi im dug boravak u prostoriji bez prozračivanja. Ima ih mnogo vrsta, ali u našim uslovima najčešće se gaje sljedeće vrste: brdska, odnosno sobna palma (chamaedorea elegans), patuljasta kokosova palma (cocos weddeliana), rajska palma ili kencija (howea forsteriana), kanarska urma (phoenix canariensis) i još neke, kao što je žumara sa lepezastim listovima (chamaerops humilis). Najomiljenija među njima je rajska palma, koja u kućnim uslovima može narasti tri do četiri metra. Brže raste na svjetlu, mada podnosi i tamna mjesta.
Njihovo gajenje nije tako jednostavno kako se u prvi mah čini. Često se prave greške kada se u proljeće biljka prerano iznese iz tople prostorije napolje i odmah stavi na jako sunčano i vjetrovito mjesto, što dovodi do oštećenja lišća. Za iznošenje palme kao i ostalih ukrasnih biljaka najpogodniji period je druga polovina maja, ako je moguće po kišovitom, ali toplom danu, tako da se palma polako aklimatizuje na uslove spoljne sredine. Najpogodnije mjesto za držanje palme je u hladu na terasi ili bašti, naročito prvih dana po iznošenju iz stana.
Ljeti traže obilno zalivanje, za vrijeme jakih vrućina i dva puta dnevno, ujutro i uveče, a povremeno je treba orošavati ustajalom vodom. U jesen ih treba unijeti u kuću da prezime na svijetlom mjestu zaštićene od smrzavanja. Palma kencija podnosi zimi nisku temperaturu do 10°C, iako joj više odgovara 16°C. Zalijevanje zimi zavisi od prostorija u kojima su palme smještene. U toplijoj prostoriji se zaliva dva do tri puta nedjeljno, a u umjereno hladnoj samo jedanput u sedam do 10 dana. Rado ih napadaju štitaste uši, protiv kojih se borimo prskanjem.
Mlade palme treba presađivati svake godine u proljeće. Teško se zakorjenjuju, pa ih nakon presađivanja oprezno zalivamo i vrlo lagano gnojimo. Starije biljke se presađuju svakih četiri do pet godina u nešto veće saksije. Prilikom presađivanja žile se ne smiju sjeći ni kratiti. Pri presađivanju treba paziti da se osigura dobra drenaža. Za vrijeme vegetacije periodično treba primijeniti i folijarno prihranjivanje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
