Glicinija (wisteria sp.) je listopadna penjačica koja cvjeta u proljeće s velikim, kaskadnim i mirisnim cvjetnim grozdovima. Poznata je ne samo zbog svojih cvjetova, nego i zbog snažnog rasta. Izuzetno je agresivna puzavica koja, ako se ne orezuje, može lako da prekrije obližnje drveće i objekte.
Godišnje može da naraste i do tri metra u visinu. Penje se tako što se uvija oko oslonca u pravcu kazaljke na satu. Dvije najpoznatije vrste su japanska (w. floribunda) i kineska glicinija (w. sinensis). Biljka vremenom postaje masivna i teška tako da zahtijeva siguran oslonac koji mogu biti rešetke, drvo, pergole itd. Boja cvjetova, zavisno od vrste, može biti plava, crvena ili bijela.
Glicinija se sadi u proljeće. Iskopa se rupu koja je malo veća od korijena biljke. Može da raste u siromašnom zemljištu, ali ipak traži nađubreno, drenirano i vlažno zemljište. Zahtijeva sunčano mjesto, a dobro bi bilo da je korijen u hladovini. Razmak između biljaka treba da bude od tri do četiri metra.
Svake godine, u proljeće, treba dodati kompost oko baze biljke kako bi se osiguralo duže zadržavanje vlage tokom sušnog perioda i zalijevati jednom nedjeljno. Kako bi se obuzdao rast i podstaklo cvjetanje potrebno je snažno orezivanje dva puta godišnje.
Glicinija daje cvjetove na prošlogodišnjim granama, pa se prvo orezivanje vrši poslije cvjetanja, u ljeto, kada se skraćuju bočni izdanci na glavnim granama, i to za trećinu, kao i glavne grane.
Drugo orezivanje se sprovodi sredinom zime, kada se isti bočni izdanci skraćuju na dva do tri pupoljka, a stabljike koje su u međuvremenu izrasle na oko 15 cm. Cvjetanje je obilnije ako se glavne stabljike pričvrste tako da rastu vodoravno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.