TREBINJE - Zaštita autohtonih hercegovačkih sireva iz regije Trebinja i okoline, sa posebnim naglaskom na tradicionalni sir iz mijeha, koji se u Hercegovini naziva mješina, ostvarila je još jedan iskorak uspješno završenim procesom pripreme dokumentacije za uvrštavanje ovog proizvoda na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine.
Šta čini hercegovački sir iz mijeha posebnim?
- Tradicionalno se proizvodi u Hercegovini, naročito u seoskim domaćinstvima.
- Poznat je i pod nazivom sir iz mješine.
- Nakon sirenja i sušenja stavlja se u mijeh od ovčije ili jagnjeće kože.
- Način proizvodnje prenosi se s generacije na generaciju.
- Prema navodima Božane Đuzelović, sir iz mijeha pominje se u Dubrovačkom arhivu 1337. godine.
- Inicijativa za očuvanje ove tradicije pokrenuta je u Trebinju.
- Razmatra se mogućnost zajedničke nominacije za UNESCO-vu listu.
Proces brendiranja i zaštite sira iz mijeha započeli su još prije pet godina Organizacija "Slow Food" Trebinje i Muzej Hercegovine iz ovog grada, čiji viši kustos etnolog Božana Đuzelović kaže da je sve počelo projektom "Putevima predaka", kako bi se šira javnost upoznala sa tradicionalnim proizvodima, prvenstveno ishranom ovog kraja.
"Obilazeći opštine Istočne Hercegovine došli smo na ideju da ono što je naš autohtoni proizvod zaštitimo, tim prije što se sir iz mijeha i danas pravi na tradicionalan način, isto onako kako se radilo vijekovima unazad, a 1337. godine se pominje i u Dubrovačkom arhivu", kaže Đuzelović.
Nakon toga je krenuo dopis ka Ministarstvu kulture RS, a odatle je dokumentacija preposlata Komisiji UNESCO-a u Sarajevu, gdje je proizvod uvršten u preliminarnu listu nematerijalnog nasljeđa BiH.
Sličan postupak pokrenut je nedavno i u federalnom dijelu Hercegovine, jer je Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru predao Federalnom ministarstvu kulture i sporta dokumentaciju za Preliminarnu otvorenu listu nematerijalne kulturne baštine FBiH, što je takođe prvi korak prema upisu na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
"Mi smo pokrenuli inicijativu i upisali ovaj sir na preliminarnu listu 2021. godine, pa ne bismo imali ništa protiv da ovo bude jedan zajednički element iz oba entiteta koji će se predati kao nominacioni fajl prema UNESCO-u kao reprezentativno kulturno dobro", dodaje Đuzelović.
I Zdravka Ružić, koja prodaje sir i kajmak na tržnici Trebinje, iako su ovo proizvodi od njenih rođaka iz Berkovića, garantuje da se sve radi po starinskoj recepturi otkako ona pamti.
"Dugo godina sam i sama pravila ovaj sir, stavljajući ga u mijeh onako kako su nas učile naše majke i bake, a njih takođe njihove majke i bake, tako da se tu ništa nije moglo promijeniti, ni sirenje i sušenje sira, a onda njegovo stavljanje u mijeh, odnosno ovčju ili jagnjeću kožu", pojašnjava ona.
Sve to je, kaže Đuzelović, navedeno i u pomenutoj dokumentaciji, kao i činjenica da su svi mliječni proizvodi istočne Hercegovine izuzetnog kvaliteta, samo ih treba zaštititi.
"Dobiti za jedan proizvod zaštitni znak od svjetske organizacije kakva je UNESCO jeste zaista velika stvar i za proizvođače, jer bi zasigurno bila još veća potražnja i takvi proizvodi se sigurno ne bi morali prodavati na pijaci, već na kućnom pragu", dodaje na kraju Đuzelović.