Marko Radojević, mladi glumac porijeklom iz Niša, svoje akademsko zvanje stekao je na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, a u posljednje vrijeme njegovo lice se sve češće pojavljuje u brojnim popularnim regionalnim televizijskim i filmskim projektima.
Iako je tek na početku karijere, Radojević je imao priliku da pokaže svoj talenat u TV serijama poput "Igra sudbine", "Azbuka našeg života", "Jugoslovenka", "Preživeti Beograd", "Dobro jutro, komšija", koje su mu, između ostalog, donijele popularnost, a u posljednje vrijeme za njegov talenat posebno imaju sluh istaknuti filmski reditelji. Radojević je svojom glumom uspio da pronađe svoje mjesto rame uz rame s najvećim srpskim glumcima, a publika će uskoro imati priliku da ga gleda i u dugo najavljivanim filmskim projektima "Bilo jednom u Srbiji" i "Heroji Halijarda". Kako kaže, u toku rada na ovim filmovima imao je preveliku odgovornost u odnosu s glumcima, ali ne u smislu pariranja, već pratnje njihove maestralne igre, a ono što predstavlja posebno zadovoljstvo za njegovu karijeru jeste pozicija umjetničkog direktora Akademskog pozorišta Studentskog kulturnog centra u Nišu. U intervjuu za "Nezavisne" Radojević govori o svom radu na pomenutim projektima, željama u budućnosti, značaju publike i aplauza, te cjelokupnom iskustvu.
NN: Imali ste priliku da tumačite jednu od uloga u novom filmu "Bilo jednom u Srbiji". Ovo je jedna topla ljudska priča, a Vi ste se našli među velikim glumačkim imenima. Šta možete da nam kažete o tom snimanju, ali i Vašoj ulozi? Šta je ono značilo za Vas i kakvo iskustvo nosite s ovog snimanja?
RADOJEVIĆ: "Bilo jednom u Srbiji" je moj prvi igrani film, te mi je odgovornost bila veća. Priča filma odvija se na jugu Srbije, što je za mene kao južnjaka bio izazov da opravdam očekivanja reditelja počevši od dijalekta pa sve do našeg mentaliteta. Film je sniman veoma temeljno i precizno, tako da sam imao priliku da uživam u kinematografskom profesionalizmu. Prvi put sam se našao u istom kadru s velikim bardovima jugoslovenske kinematografije kao što su Miki Manojlović, Ivan Bekjarev, Dragan Petrović Pele, čijeg sina igram, stoga sam imao preveliku odgovornost, ne da im pariram, jer je to nemoguće, već da ispratim njihovu maestralnu igru. Premijera je zakazana za 9. mart, čemu se radujem i željno iščekujem. Veliko hvala Petru Ristovskom na prilici da budem deo ovog, verujem, remek-dela.
NN: Najnoviji film u kojem će publika moći da Vas gleda jeste "Heroji Halijarda", ratna drama. Kakva je Vaša uloga i kako ste se pripremali za nju? Koliko Vam znači pojavljivanje u ovakvim projektima?
RADOJEVIĆ: Raditi s Radošem Bajićem, kao i uopšte s "Contrast Studiom", svakako je svakom mladom glumcu parametar da na našim prostorima postoji jedna jaka, kreativna, temeljna i evropska produkcija. Što se tiče ovog filma, moja očekivanja su zaista prevelika, jer sam svedok kako se radi, koliko je promišljena svaka stotinka filma i svakog kadra. Spremanje nas glumaca za snimanje bilo je zahtevno, jer smo svi morali da naučimo da jašemo. Meni je to teško palo jer sam imao padove s konja u galopu, nakon čega mi se strah od konja uvukao pod kožu. Međutim, strahu nema mesta, nastavlja se dalje, a sve u cilju kvalitetne i profesionalne završnice započetog posla.
NN: Kako ste dobili ove uloge, kakva je bila konkurencija? Šta možete da nam otkrijete u vezi s ovim projekatima, možda šta je ono što je bilo najzahtjevnije?
RADOJEVIĆ: Uloge sam dobijao na kastingu. Konkurencija je uvek velika, naravno, jer puno je mladih i dobrih glumaca, ali mišljenja sam da zaista svako dobije neku šansu. Kockice moraju da se sklope i ta činjenica nije sporna, ali da bi pale dve šestice, moramo non-stop bacati kockice, tj. pokušavati i vredno raditi. Najzahtevnije u svemu tome jeste što sam konstantno na auto-putu na relaciji Niš - Beograd, ali to je sve deo posla.
NN: Rođeni ste u Srbiji, svoje akademsko školovanje ste završili u Banjaluci, a sada svoju karijeru gradite u Srbiji. Kako gradite svoju karijeru, čime se trenutno bavite i koliko je teško mladom glumcu da se izbori za kvalitetno mjesto u ovom zanimanju?
RADOJEVIĆ: Da, školovanje u Banjaluci kod profesora Velimira Blanića je nešto što nikada ne bih menjao, ni za jedno mesto na bilo kojoj drugoj akademiji. Profesor Blanić nas je četiri godine učio pre svega da budemo dobri ljudi, a zatim dobri u svojoj profesiji. Kolektivno smo svi mnogo naučili od njega, jer je svojim primerom, svojom profesorskom disciplinom, nama preneo sve što je znao i mogao, a preneo nam je mnogo. Trenutno snimam u Beogradu i radim u niškom i leskovačkom pozorištu. Veoma mi je naporno, ali sam srećan što ima posla i što za mene ima mesta na više frontova. Ponavljam, mesta i prilika ima, a na nama mladim glumcima je da svaku šansu iskoristimo i predamo joj se u potpunosti.
NN: Gdje možemo da Vas gledamo u pozorištu? Šta za Vas znači aplauz publike i da li je to zapravo najveća glumčeva nagrada?
RADOJEVIĆ: U niškom pozorištu igram u predstavama "Jedan Edip" i "Gde smo ono stali", a upravo radim na predstavi "Oslobođenje Skoplja" u režiji Gorčina Stojanovića, dok u Leskovcu igram dve dečje predstave, "Pinokio" i "Bajka o bajatom pasulju". Aplauz je nešto što svakom glumcu znači i što mu stavlja do znanja da njegov trud vredi, ali sreća i zadovoljstvo ansambla pri završenom poslu je nešto što predstavu, kao kolektivni čin, čini savršenom i pruža najveće zadovoljstvo.
NN: Vi ste umjetnički direktor Akademskog pozorišta Studentskog kulturnog centra u Nišu. Koliko Vam je to važno, ali i zahtjevno? Ka čemu usmjeravate svoj trud u vezi s ovim poslom? To je i Vaš rodni grad...
RADOJEVIĆ: Moji prvi glumački koraci bili su na sceni Akademskog pozorišta. Proveo sam tamo pet svojih najlepših godina života, odigrao osam predstava 148 puta, a danas mi se ukazala prilika da ja vodim to pozorište i vratim se na tu scenu, samo u drugoj ulozi. To pozorište je samo po sebi jedna od lepših priča ovog grada i zaista uživam u svakom trenutku provedenom u njemu.
NN: Igrali ste u brojnim TV serijama kao što su "Igra sudbine", "Azbuka našeg života", "Jugoslovenka", "Preživeti Beograd", "Dobro jutro, komšija"... Šta je ono što je zajedničko ovim projektima? Šta su Vam oni donijeli i da li su Vam dali možda neku popularnost?
RADOJEVIĆ: U suštini, malo je toga u ovim serijama zajedničko, osim ponekih kolega s kojima se sretnem na snimanju. Svaka produkcija nosi sa sobom nešto novo, otvara neka nova saznanja, nova iskustva i pruža priliku za ličnim usavršavanjem. Svaka uloga znači, bar meni, jer se trudim da ponudim nešto novo i da svojom glumačkom maštom doprinesem razvoju projekta. "Igra sudbine" glumcu, zbog svoje rekordne gledanosti, pruža određenu vrstu popularnosti, tj. prepoznatljivosti, što pruža i meni. Popularnost možda znači kao olakšan put do nekih budućih projekata i oslobađa potrebe za dokazivanjem i dopadanjem.
NN: U kakvim ulogama, žanrovima, karakterima biste voljeli da se oprobate u budućnosti, a da dosad niste imali priliku? Na sceni ili na filmu...
RADOJEVIĆ: Voleo bih da se oprobam u mjuziklu, s obzirom na to da se bavim i muzikom. Nažalost, propustio sam priliku da zaigram u istom zbog zauzeća koja sam imao na drugim projektima, ali se nadam da će mi se ukazati šansa u nekom narednom periodu.
NN: Kakvi su Vaši planovi u budućnosti? Da li postoje već neki projekti u kojima ćemo Vas vidjeti u skorije vrijeme?
RADOJEVIĆ: Planovi za budućnost su naravno vezani za istrajnost u glumi, kako u pozorištu, tako i na filmu i televiziji. Trudim se da simultano istrajem u svemu tome i nadam se da ću u tome uspeti. Trenutno me možete gledati u trećoj sezoni "Igre sudbine", uskoro u filmu i seriji "Bilo jednom u Srbiji", kao i u "Herojima Halijarda", čije snimanje nastavljamo na proleće.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.