BANJALUKA - Stravični ustaški zločin koji se dogodio 1942. godine u banjalučkim naseljima Drakulić, Šargovac i Motike i danas se smatra jednim od najvećih zločina počinjenih nad civilnim srpskim stanovništvom, a ovu potresnu priču i događaj, banjalučki reditelj Aleksandar Pejaković pokušao je da predstavi na svoj način kroz novu predstavu pod nazivom "Anastasija", čija premijera se očekuje 22. aprila.
Na konferenciji za medije u Banjalučkom studentskom pozorištu (BSP) rečeno je da je predstava nastala kao koprodukcija ovog pozorišta i Centra za kulturu u Derventi, a da će na sceni tri glumice - Jovanka Božović Milovanović, koja tumači naslovnu ulogu, Elena Trepetova Kostić i Jelena Lu Šukalo - svojom igrom dočarati potresnu priču.
O radu i porukama predstave za "Nezavisne" govorili su reditelj i glavna glumica.
"Simbolično je prije svega da u 45. sezoni Studentskog pozorišta režiram 45. predstavu u profesionalnoj karijeri, a svakako da simbolike ima i u datumu premijere predstave, a to je pravoslavni Veliki petak, s obzirom na to da se radi o temi koja opisuje stradanje nedužnog srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu", rekao je Pejaković za "Nezavisne".
Ono što Pejaković posebno ističe jeste da nije u pitanju originalni dramski tekst, već adaptacija komada "Aj Karmela", a ideja o stvaranju predstave rodila se onog trenutka kada je odlučio koje dvije dramske umjetnice želi da vidi u narednom projektu Studentskog pozorišta.
"'Anastasija' je priča o tri putujuće glumice (dramska umjetnica Paulina Pavić i njene dvije kćerke) koje tokom Drugog svjetskog rata obilaze mjesta oko Banjaluke i izvode svoje 'pozorišne predstave'. Nakon što zalutaju na teritoriju koju su okupirale ustaše, primorane su da odigraju 'kazališnu predstavu' za zarobljenike koji će sutradan biti zaklani, samo zato što su Srbi", kazao je Pejaković.
Ovim komadom nisu imali namjeru da se realistično drže svih istorijskih detalja u vezi sa pokoljem Srba u Drakuliću 7. februara 1942. godine. Sve izuzev datuma u ovom komadu je fikcija, ali reditelj smatra da, bez obzira na to, kroz umjetnost i te kako može da se podigne svijest o zločinima u Drugom svjetskom ratu.
"Za glumice će biti izuzetno teško igrati ovaj komad, jer s jedne strane, ne izlaze sa scene i kreću se u prostoru od desetak metara kvadratnih, dok sa druge strane imaju izuzetno potresne ispovijesti koje je napisao dramaturg predstave Zoran Kostić. Te ispovijesti, naročito ona posljednja, do te mjere je emotivna da glumica često i na probi moli da je preskoči. Za mene je najteži zadatak bio odrediti žanr predstave i nisam siguran da sam ga do kraja precizno definisao, tako da je to još jedna od okolnosti koja će glumicama otežati izvođenje predstava, jer mi žanr vezujemo za način igre", objasnio je Pejaković za naš medij.
Istakao je da je njegova najveća želja još od studentskih dana bila da u nekom projektu sarađuje sa Jovankom Božović Milovanović te da je bilo samo pitanje vremena kada će njen talenat zasijati na daskama u njegovoj režiji.
"Kada sam konačno pronašao tekst u kojem bi ona trebalo da igra naslovnu ulogu, ispostavilo se da je Jovanka zaposlena u Centru za kulturu u Derventi i otuda i ideja o koprodukciji. Kockice su se složile i prijedlog nas dramskih umjetnika prihvatio je i direktor Centra za kulturu iz Dervente gospodin Jelenko Živković, kojem smo veoma zahvalni. Na ovaj način Studentsko pozorište će dobiti svoju 98. premijeru, a Centar za kulturu iz Dervente svoju prvu pozorišnu produkciju", pojasnio je Pejaković.
Najveći izazov u predstavi bio je da se eliminiše osjećaj patetike te da priča izađe u javnost kao intimna priča između majke i kćerke, komad koji govori o životu i umjetnosti, o ljudskim pravima i vrijednostima, poštenju i solidarnosti.
"Lik je nesvakidašnji jer nemamo priliku često da gledamo ovako napisane scene u pozorištu zato što predstava ima dva dijela, onozemaljski i ovozemaljski, što i jeste specifično za ovu predstavu. 'Anastasija' i ja se i dalje rađamo, spajamo pa i razdvajamo. Proces kod ovakvih tematika je psihički složen i crpi dosta, ali kad pomislite da radite veliku i važnu stvar, svaka teškoća prođe", izjavila je Božović Milovanovićeva za "Nezavisne".
Kako kaže, veoma je važno ljudima pričati kroz umjetnost, jer je baš ona lijek, a treba izliječiti sve ljude od mržnje, naučiti ih toleranciji i da, povrh svega, oproste.
"Umjetnost ima lijek za sve vrste ljudskih boljki koje svakodnevica taloži u nama. Svaka ratna priča za mene nosi veliku poruku - da je rat jedno zlo koje niko od nas ne želi! Svaka nova uloga je izazov, jer sa ulogom koju stvaramo rađamo jedan novi život lika, nove karaktere, nove odnose. Tokom rada na ovoj ulozi ništa nije bilo teško, jer radim ono što volim. Nekad je proces duži, nekad kraći, ali je rađen s ljubavlju, a sud o tome će dati publika", istakla je Božović Milovanovićeva.
Ovo je prvi značajni projekat saradnje sa nekim pozorištem iz Banjaluke, tačnije prva profesionalna predstava u gradu Derventa tako da je značaj nemjerljiv, pojasnila je glavna glumica, dodajući da Derventa polako otvara vrata za sve kulturne događaje, a uvjerena je da će za nekoliko godina izrasti u ozbiljan centar kulturnih dešavanja u svojoj regiji.
"Svakom gradu je neophodna razvijena oblast kulture. Za Derventu je ova koprodukcija veliki iskorak da stane rame uz rame sa Banjalukom, ne samo kad je pozorište u pitanju, već i ostale grane umjetnosti kao što su slikarstvo, muzika i književnost. U Derventi su građani pokazali volju i želju za pravom malom revolucijom na poljima kulture", zaključila je Božović Milovanovićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
