"U Srebrenici je počinjen genocid. To je prvo izrekao Međunarodni sud pravde u Hagu, a potom u nekoliko presuda i Međunarodni sud za zločine na području bivše SFRJ ili Haški tribunal i pošto je nezahvalno komentarisati sudske presude, Srbi treba da se pomire s tim da su genocidan narod, da žive u genocidnoj tvorevini i da će njihovi potomci nositi etiketu - genocidni.
Pored toga, Srbi treba da pljunu na svoju slobodarsku istoriju, na vijekove turskog zuluma i otomanske okupacije, na činjenicu da su u Prvom svjetskom ratu bili na strani sila Antante i na to da su činili ogromnu većinu pripadnika NOP-a u Drugom svjetskom ratu. Treba da pljunu i na orden američkog predsjednika Harija Trumana iz 1948. godine dodijeljen Draži Mihailoviću (vjerovatno zbog njegove kolaboracije sa nacistima), zatim na sve žrtve Jasenovca, Jadovna i ostalih srpskih stratišta i na kraju krajeva da ćute o zločinima Orićevih hordi po Podrinju, o srpskim glavosječama sa dugačkim bradama i kratkim nogavicama ili o sarajevskim logorima i Kazanima. Drugim riječima, sve to treba da zaborave, da zapale sve istorijske knjige i prihvate da srpska istorija počinje u julu 1995. godine i to da će recenziju na njihove buduće udžbenike istorije pisati 'Majke Srebrenice'.
E pa neće moći! Prije svega zato što bi se te knjige falsifikovane istorije bez imalo sumnje mogle zvati "Bajke Srebrenice" u koje bi Srbi trebali slijepo da vjeruju, a pogotovo poslije posljednjeg performansa članica udruženja koje su za proteklih deceniju i po proputovale pola svijeta pričajući i na samom Ist Riveru grozomorne priče, podmećući pritom čak i mrtvorođenu djecu kao žrtve genocida. Da budemo jasni, niko razuman ne opravdava ono što se u julu 1995. godine desilo u Srebrenici i svako iole razuman opravdava bol koji osjećaju potomci srebreničkih žrtava, ali da li je opravdano da 'Majke Srebrenice' mirno stoje pred kordonom još mirnijih policajaca u Kravicama sve dok ne dođu kamere sarajevskih televizija, a potom kao po komandi počinju sa kuknjavom i nasrtanjem na policajce.
Naravno da nije opravdano, pogotovo ako se to radi sa ciljem da se Srbi dodatno ocrne i etiketiraju kao krvoloci i natjeraju na prihvatanje kolektivne krivice za srebrenički zločin. Nije opravdano, kao ni nekadašnje tvrdnje o 200.000 pobijenih Bošnjaka i 30.000 silovanih Bošnjakinja i nije opravdano zato što se lažima, manipulacijama i izvrtanjem činjenica ne može doći do istine. A ko god na lažima i falsifikovanju istorije želi da gradi suživot, što kaže Avdo Sidran, može odmah da ide u sukurac."
Ovaj autorski komentar izašao je u nekada najtiražnijem dnevnom listu u Republici Srpskoj - Pressu RS u julu 2013. godine. Izgubio se u bespuću interneta, jer se Press RS zahvaljujući svom "mudrom rukovodstvu" ugasio i u konačnici ostao bez domena, ali citirani tekst nije praktično ništa izgubio na aktuelnosti. U međuvremenu se samo potvrdilo da se "lažima, manipulacijama i izvrtanjem činjenica ne može doći do istine", ali može do rezolucije u Generalnoj skupštini UN.
Osim nepobitne činjenice da je u julu 1995. godine na širem području Srebrenice počinjen strašan zločin, sve ostalo na čemu se zasniva sramna rezolucija temelji se na lažima, manipulacijama i izvrtanju činjenica. Tužno je što Republika Srpska za to vrijeme nije uspjela da se izbori protiv toga, iako je i te kako bilo načina. Jedan od najboljih je bio poslušati vladiku Jovana Ćulibrka koji je rekao da samo istina o Jasenovcu može da potare laži o Srebrenici.
Još tužnije, ali je izuzetno značajno, što su ga slušali najveći svjetski autoriteti za pitanja genocida i Holokausta, kao što je direktor Centra "Simon Visental" u Jerusalimu Efraim Zurof.
A najtužnije je gledati Narodnu skupštinu Republike Srpske i slušati kako i oko čega se svađaju naši narodni tribuni, dok Emir Suljagić i Munira Subašić na Ist Riveru nastupaju složno i zajedno sa Zlatkom Lagumdžijom. Mhm!!!
P.S. I Bobija hvata muka kad čuje "samo sloga Srbina spasava".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.