Panatinaikos je pod trenerskom palicom Željka Obradovića bio neprikosnoveni vladar grčke košarke. U njegovoj vladavini se trofejni tim iz Atine pet puta penjao na krov Evrope, a važan šraf te ekipe bio je Konstantinos Carcaris. U razgovoru za "Nezavisne" je pričao o trofejnom stručnjaku, zlatnoj medalji na Evropskom prvenstvu 2005, ali i opčinjenosti navijačima iz Srbije, koji su, po njemu, jedni od najboljih na svijetu.
Carcaris je 11 godina sa dosta uspjeha nosio zeleni dres i osim sa 10 titula prvaka Grčke može da se pohvali i sa tri trofeja u Evroligi. Panatinaikosu tih godina niko u Grčkoj nije mogao ništa, a trofeji u Evropi lansirali su ih u sami vrh najtrofejnijih klubova pošto su samo Real Madrid i CSKA više puta bili prvaci Starog kontinenta. Upravo zbog svega toga za sve košarkaše je bila velika čast biti dio ove porodice.
"Biti dio Panatinaikosa toliko godina je nešto posebno i nikad nisam mogao ni da sanjam o tome. Biti dio tako velikog kluba je veoma zahtjevno, posebno ako vam je trener Željko Obradović. Svaki dan, svaki trening ste morali da dokažete da zaslužujete da budete dio tog tima. Na kraju dana shvatite koliko ste srećni što igrate za Panatinaikos", počeo je priču Konstantinos - Kostas Carcaris, koji je sa selekcijom Grčke osvojio zlato na Evropskom prvenstvu 2005. u Srbiji i Crnoj Gori, te srebro na Svjetskom prvenstvu u Japanu godinu dana kasnije.
NN: Koja je bila tajna tima koji je bio toliko dominantan u Grčkoj, ali i u Evroligi?
CARCARIS: Nema tajne iza ovih uspjeha. Samo strast koju imaju svi od vrha do posljednjeg čovjeka koji radi oko tima. Strastveni vlasnici, veoma sposoban stručni štab i talentovani igrači su napravili od ovog tima jedan od najboljih svih vremena. To nije bilo nimalo lako i, kako volim da kažem, u sportu postoje dobri i loši dani. Ovaj tim nikad nije tražio izgovor za lošu sezonu.
NN: Nakon silnih uspjeha sigurno je teško izdvojiti nešto na šta ste posebno ponosni. Da li možda žalite za nečim?
CARCARIS: Ponosan sam što sam se bavio svojom ljubavlju iz djetinjstva i hobijem. Košarka je dobro plaćen posao, koji mi je donio mnogo prijatelja i sjajnih osjećaja. Ono za čim žalim je svaki trenutak u kojem sam bio nervozan na terenu. Ovo je samo igra i u životu postoje mnogo bitnije stvari oko kojih čovjek treba da se nervira.
NN: Željko Obradović je čovjek kojeg ne možemo da ne spomenemo kada pričamo o Panatinaikosu. Kako ste Vi lično doživjeli rad s njim?
CARCARIS: Željko Obradović je bio sjajan mentor za mnoge košarkaše. Pored njega svi mogu da uspiju, a ono što je najvažnije učio nas je kako treba da se igra. Fer trener i džentlmen na terenu, ali i van njega.
NN: Od košarkaša iz Srbije između ostalog ste igrali sa Dejanom Tomaševićem, Vladom Šćepanovićem, Milošem Vujanićem.... Ko je ostavio najveći utisak na Vas?
CARCARIS: Imao sam čast da igram sa mnogim najboljim srpskim košarkašima iz moje generacije. Svaki od njih je bio odličan čovjek i sjajan košarkaš. Kad god smo imali problem savladavali bismo ga kao porodica. Na sve njih gledam kao na braću.
NN: Igrali ste za nacionalni tim koji je bio jedan od najjačih u istoriji Grčke. Medalje govore same za sebe. Kako na te uspjehe gledate s ove distance?
CARCARIS: Bio je to sjajan tim. Ipak, za mene je najbolji tim bio onaj sa Nikosom Galisom 1987. godine. Bili smo srećni što možemo da nastavimo to nasljeđe. Napravili smo neke sjajne stvari, ali mislim da smo ipak bili daleko od maksimuma. Nažalost, morali smo da se susretnemo sa Španijom koja je imala jedan od najboljih timova svih vremena. To nas je zaustavilo nekoliko puta.
NN: Jedna od najvećih pobjeda u dresu reprezentacije svakako je ona protiv SAD u polufinalu Svjetskog prvenstva. Za taj tim igrali su Lebron Džejms, Dvejn Vejd, Kris Boš, Dvajt Hauard...
CARCARIS: Ta utakmica je bila, kako se kaže, jedna u sto godina. Imali smo plan prije utakmice, ali smo znali da imamo vrlo male šanse. Bili smo puni samopouzdanja i nije bilo pritiska na nama. Ko bi nas krivio da smo izgubili utakmicu? Cilj je bio da na kraju treće četvrtine vidimo da li imamo šansu. Svi momci su igrali sjajno i kada smo osjetili da možemo da pobijedimo - samo smo odjetjeli do velikog trijumfa. Ta pobjeda je vjerovatno naše najbolje izdanje u karijerama.
NN: Srbija je za mnoge zemlja košarke. Kakvu ste atmosferu osjetili na mečevima Evropskog prvenstva i protiv Partizana u Evroligi?
CARCARIS: Te 2005. i svaki put kada sam igrao u Srbiji mislio sam samo na jednu stvar. Ti ljudi razumiju košarku kao niko na svijetu. Možete da osjetite strast, ali i poštovanje prema svim protivnicima. Za mene je uvijek bilo sjajno igrati u Srbiji.
NN: Ko je najteži protivnik protiv kojeg ste igrali i možete li da sastavite idealnu petorku saigrača?
CARCARIS: Pokušaću da odgovorim diplomatski. Igrao sam protiv mnogo sjajnih košarkaša, te sa njima, i bilo bi nepoštovanje prema mnogima ako bih ih izostavio iz izbora.
Neredi
NN: Kakvo je Vaše mišljenje o neredima navijača u Grčkoj i kako ih iskorijeniti?
CARCARIS: To je veliki problem. Možemo da krivimo političare, vlasnike klubova, igrače..., ali na kraju moramo da shvatimo da svako od nas ima svoj dio ovog kolača. Zbog toga svi moramo da sjednemo za sto i pronađemo rješenje. Bojim se da svako od nas ima interes, ali i strah. Upravo zbog toga će rješenje problema uvijek biti jedan korak daleko.
Lični trener
NN: Šta Vam sada ispunjava dan i gdje se vidite u budućnosti?
CARCARIS: Trudim se da kao lični trener detalje košarke prenesem na mlade i profesionalne igrače. To mi je sada svakodnevni posao. Vrlo je važno da se svi vratimo na fundamentalne stvari košarke.
- 3 puta sa Panatinaikosom bio osvajač Evrolige, i to 2007, 2009. i 2011.
- 2 puta je u Grčkoj sa "zelenima" osvajao trostruku krunu
- 10 puta u 11 sezona koliko je igrao sa "Pao" bio je prvak Grčke × Greek League
- 7 puta je igrao na grčkom Ol-staru (2001, 2002, 2004, 2005, 2006, 2007. i 2008.)
- 2004. godine je izabran u idealnu petorku grčkog prvenstva