U vremenu kada nam se čini da empatije i dobrote sve manje ima, na Autobuskoj stanici u Tuzli, pored naselja poznatog kao "Crvenih 7", odigrala se priča koja nas podsjeća na ono najvažnije - ljudskost.
Protagonista ovog plemenitog čina je mladić Ajdin Jolda iz Tuzle.
Ovaj mladi Tuzlak, uočio je stariji bračni par kako u sjeni osakaćenog drveta sjede iscrpljeni i čekaju prevoz do Kiseljaka. Sjedeći na vrelom betonu, umorni i izmoreni od višesatnog čekanja, par nije krio svoje razočaranje što autobus gradske kompanije GIPS nikako ne dolazi. Ajdin im je prišao, upitao gdje putuju i – bez oklijevanja – odlučio da ih lično odveze.
Na svom Facebook profilu podijelio je iskustvo koje se brzo proširilo društvenim mrežama.
„Pitam ih: Dokle ćete, majka? Kaže: Kiseljak, sine, čekamo autobus. Ni u povratku nisam sreo taj autobus. Toliko o GIPS-u“, napisao je Ajdin.
Na pitanje koliko mu duguju za vožnju, njegov odgovor bio je pun topline i ljudske bliskosti:
„Sjetio sam se svog babe Fikreta – kad ne može da hoda, sjedne na beton da odmori sa svojih 75 godina. Samo uđite, meni će biti drago što ne čekate bus koji ni sami ne znate kad će doći
Sjeli su sa mnom i odvukao sam ih u njihovo selo Hasanbašići, njima suze na lice jer kažu ima još čestite i fine omladine a meni puno srce jer sam danas zaradio sevapa i pomogao svom narodu”.
Na kraju objave, Ajdin je uputio apel svim sugrađanima:
„Kada vidite starije i iznemogle, stanite i pomozite. Njima će značiti mnogo, pogotovo na ovih 30 i više stepeni, a vama – samo jedan veliki sevap i osjećaj ispunjenosti jer ste učinili dobro djelo.“
Ovaj čin podsjeća da humanost ne zahtijeva mnogo – samo srce koje vidi i ruku koja pomaže. U vremenu izazova, upravo ovakve priče vraćaju vjeru u ljude