Ovogodišnja proizvodnja voćnih sadnica bila je otežana zbog visokih ljetnih temperatura, nedostatka vlage i dugotrajne suše, a posljedice su vidljive i u rasadnicima.
Osim što su biljke imale slabiji vegetativni porast, suho tlo otežava njihovo vađenje i povećava rizik od oštećenja korijena. Zbog toga se početak vađenja sadnica odgađa, a proizvođači čekaju obilnije padavine kako bi mogli nastaviti radove, piše Agroklub.
"Biljke su se teško prilagođavale visokim temperaturama. Čak i uz navodnjavanje sistemom 'kap po kap' i prihranu kroz sistem za navodnjavanje, odnosno fertirigaciju, nisu imale dovoljno dobar vegetativni porast", pojašnjava stručnjak za rasadničarstvo Petar Turalija.
Dodaje kako je proizvodnja ipak privedena kraju, uz mnogo truda, navodnjavanja i primjene agrotehničkih mjera. Sadnice su još u završnoj fazi vegetacije, zbog čega je obavljena defolijacija, odnosno tretiranje kojim se potiče opadanje lišća i zaustavljanje vegetacije, a koja još uvijek traj. U tu su svrhu korišteni pripravci na bazi bakra u helatnom obliku, u kombinaciji s etrelom.
Zašto suša odgađa vađenje voćnih sadnica?
Za razliku od prethodnih godina, kada se sadnice moglo vaditi već u drugoj dekadi oktobra, ove će se godine taj posao odgoditi za najmanje dvije sedmice. Problem nije samo u produlženoj vegetaciji nego i u stanju tla.
"Nedostatak vlage uzrokovao je da je tlo u rasadniku vrlo suho. Prilikom vađenja plugom korijenov sistem, koji je čvrsto vezan za tlo, može se oštetiti ili raspuknuti. Zbog toga moramo čekati veću količinu padavina, otprilike 20 do 50 litara kiše po kvadratnom metru", navodi Turalija.
Suho i tvrdo tlo otežava rad vadilica, a pokušaj vađenja u takvim uslovima može dovesti do lomova i oštećenja biljaka te povećati gubitke u proizvodnji.
Proizvođači zato moraju procijeniti gdje u tlu ima dovoljno vlage da bi mašine mogle kvalitetno obaviti posao.
Posljedice suše osjećaju i voćari koji pripremaju zemljište za podizanje novih nasada. Zbog nedostatka vlage otežana je osnovna obrada tla, uključujući podrivanje i rigolanje, odnosno dubinsku pripremu koja je važna za dugogodišnje nasade.
Koliko vode treba dodati prilikom jesenje sadnje?
Jesenja sadnja voćaka u pravilu ima prednost pred proljetnom jer se korijen tokom zime može prilagoditi tlu, a s dolaskom povoljnih uslova započinje i njegov rast. Međutim, izostanak padavina mijenja uobičajenu praksu. Dok je jesenja sadnja ranijih godina često prolazila bez dodatnog zalijevanja, sada će voda biti nužna.
"Prilikom sadnje potrebno je u sadnu jamu dodati 20 do 30 litara vode. Ako sadnicu izvadite iz suhog tla i posadite je u suhu zemlju, ona dehidrira. Korijen gubi vlagu i može se osušiti", upozorava Turalija.
Važno je i da tlo tokom sadnje bude dobro pripremljeno, rahlo i mrvičaste strukture, kako bi se korijen mogao ravnomjerno prekriti zemljom. Sadnju ne bi trebalo obavljati u uslovima u kojima je toliko suho da onemogućuje kvalitetno zatrpavanje korijena i osiguravanje potrebnog kontakta sa zemljom.
Prema Turalijinim riječima, voćke se mogu saditi i tokom decembra, pa čak i oko Božića i Nove godine, ako to vremenski uslovi dopuštaju. Pritom je ključno da tlo nije smrznuto i da njegova temperatura nije niža od približno minus pet do minus šest stepeni Celzijusovih.
Tokom zime nadzemni dijelovi sadnica u fazi mirovanja u pravilu ne bi trebali pretrpjeti oštećenja, osim u slučaju izrazito jake zime. Ipak, prije sadnje treba osigurati odgovarajuće uslove kako bi se korijen mogao pravilno smjestiti i sačuvati vlagu.
Zašto je proljetna sadnja voćaka rizičnija?
Ako se sadnja odgodi do proljeća, potrebno je računati na veće potrebe za zalijevanjem. Sve manja dostupnost vlage, uključujući kišu i snijeg, povećava rizik od isušivanja tla i otežava primanje sadnica.
"Proljetna sadnja i inače je rizičnija i zahtijeva više truda, upravo zbog potrebe za dodatnim zalijevanjem", zaključuje Turalija.