Automatski mjenjači posljednjih godina postali su standard u sve većem broju novih automobila, ali među vozačima i dalje postoji dilema koliko su pouzdani i da li zahtijevaju skupo održavanje.
Marin Morava, tehnički savjetnik Hrvatskog autokluba (HAK), objašnjava da razloga za strah uglavnom nema, ali da je važno razumjeti razlike između pojedinih tipova mjenjača. Važno je, međutim, napomenuti da u ovom tekstu nisu obuhvaćeni CVT mjenjači.
Dvije vrste automatskih mjenjača
Većina automatskih mjenjača koji se danas ugrađuju u manje automobile i automobile srednje klase zapravo su robotizovani manuelni mjenjači sa jednom ili dvije suve spojnice.
Kod njih ulogu papučice kvačila preuzimaju elektromotori ili elektrohidraulični sistem, koji automatski upravlja uključivanjem i isključivanjem spojnice, kao i promjenom stepena prenosa.
Promjena brzina obavlja se pomoću elektromotora ili hidrauličnog sistema sa uljem pod pritiskom, bez potrebe da vozač koristi ručicu mjenjača kao kod klasičnog manuelnog mjenjača.
Prednosti i mane
Prednost ovih sistema jeste što uglavnom ne zahtijevaju redovno održavanje, baš kao ni klasični manuelni mjenjači. U praksi bez većih problema mogu preći između 250.000 i 350.000 kilometara.
Osim toga, ekonomičniji su od starijih automatskih mjenjača, jednostavniji za održavanje i rjeđe imaju probleme sa zaptivanjem ili curenjem ulja.
S druge strane, veći i snažniji automobili najčešće koriste automatske mjenjače sa mokrim spojnicama. Ovakvi mjenjači projektovani su za veća opterećenja, veći broj stepena prenosa i vuču prikolica, pa pružaju viši nivo udobnosti i izdržljivosti.
Za razliku od robotizovanih mjenjača sa suvom spojnicom, kod sistema sa mokrim spojnicama redovan servis je veoma važan. Ulje u njima ne služi samo za podmazivanje, već i za hlađenje i ispiranje spojnica koje se tokom rada habaju.
Kada je servis obavezan?
Vremenom se u ulju nakupljaju sitne čestice nastale habanjem, koje zadržavaju filteri. Ako se zamjena ulja i filtera predugo odlaže, talog može da se nataloži u unutrašnjosti mjenjača i hidrauličnom upravljačkom bloku, što može izazvati probleme u radu ventila koji upravljaju promjenom brzina.
Zbog toga stručnjaci preporučuju da se kod automatskih mjenjača sa mokrim spojnicama ulje i filteri mijenjaju na svakih 45.000 do 60.000 kilometara.
Ako se pravilno održavaju i ne koriste često za vuču velikih tereta ili izrazito sportsku vožnju, ovi mjenjači mogu biti izuzetno dugotrajni i pouzdani.
Upravo redovno održavanje predstavlja ključ dugog radnog vijeka, bez obzira na to da li automobil koristi robotizovani ili klasični automatski mjenjač.