Jedno od najtežih iskušenja u auto-moto sportu Dakarski reli treću godinu zaredom biće održan u Argentini i Čileu.
Kao i prethodne dvije godine, organizatori najpoznatijeg reli takmičenja na svijetu koji je pravi test izidržljivosti čovjeka i mašine, zbog bezbjednosti su odustali da se vrate na afričko tlo, koje je i dalje označeno kao rizično zbog velike opasnosti od terorista i pljačkaša.
Dakarski reli (32. izdanje) počinje 1. januara u Buenos Ajresu, a u argentinskoj prijestonici i završava 16. januara.
Ova čuvena trka se tradicionalno održava krajem decembra i početkom januara još od 1979, a osnovna karakteristika joj je to što se njen veći dio vozi van puteva i kroz Saharu. Iako je prevashodno trka profesionalnih vozača, otvorena je i za amatere koji obično čine oko 80% učesnika.
Ideja o trci rođena je 1978, nakon što se vozač Tijeri Sabin izgubio u pustinji i zaključio da bi bilo sjajno organizovati reli kroz pustinju. Reli je u početku vožen od Pariza do Dakara, sa trajektnim prevozom preko Sredozemnog mora, međutim, usljed raznih, pretežno političkih uticaja, putanja, polazište i cilj su se mijenjali tokom godina, što se odražavalo u čestim prolazima kroz Alžir tokom ranih godina relija zbog kolonijalnih veza Francuske (kao osnivača relija) i Alžira.
Trka je posljednji put krenula iz Pariza 1994. godine, kada se i okončala u francuskoj prestonici, kada je zbog pritužbi pariskog gradonačelnika cilj izmješten sa Jelisejskih polja u Evrodiznilend, odnosno na periferiju. Zbog toga se od 1995. godine mijenjaju putanje relija, ali se Dakar kao cilj ili jedno od usputnih stanica zadržao skoro sve vrijeme (sa izuzetkom 2003).
Trka planirana za 2008. otkazana je zbog otvorenih terorističkih prijetnji, kao i zbog činjenice da je nekoliko Francuza ubijeno na predviđenoj trasi relija kroz Mali, svega nekoliko nedjelja prije njegovog početka. Reli je 2009. prvi put vožen u Južnoj Americi.
Iako u nazivu trke stoji da je u pitanju reli, takmičenje nema mnogo dodirnih tačaka s reli trkama koje se danas organizuju, ali je zadržao to ime, jer su ga u početku vozili reli vozači. Za razliku od običnog relija, u kojem se voze izmijenjeni i vrlo brzi automobili, na Dakarskom reliju koriste se vozila tako konstruisana da im je osnovna namjena kretanje van puteva. Na ovo je uticala i sama koncepcija Dakara, jer se ogroman dio trke odvija po pustinjama, blatu, kamenju, rijetkoj travi i bez ikakvih oznaka, osim tragova koje takmičari ostavljau. Zbog toga jednu od presudnih uloga na trci igraju suvozači, odnosno navigatori, koji treba da na jednoličnom terenu otprate kretanje vozila na karti i da daju vozaču prava uputstva da bi se otpratila najbolja i najbrža putanja. Najteže je motociklistima, koji moraju sami da se snalaze.
Hjubert Oriol je 1992. postao prvi vozač koji je osvojio Dakarski reli i na dva i na četiri točka. Kasnije je to pošlo za rukom i Stefanu Peterhanselu, koji posljednjih godina dominira. Posljednjih godina na Dakarskom reliju su se okušavali i pobjednici Svjetskog reli šampionata, a Španac Karlos Sainc je prošle godine uspio da dođe i do pobjede pa je i ovaj put prvi favorit.
Velika borba biće viđena kod motociklista, jer se očekuje žestok okršaj Sirila Deprea i Marka Kome.
Crni bilans
Ovo takmičenje su obilježile i brojne nesreće i tragedije. Od prvog relija poginulo je više od 50 ljudi, što takmičara što gledalaca, među kojima ima i djece koja su stradala pod točkovima.