Auto zanimljivosti

Deset godina bez legende - Kolin Mekre

Deset godina bez legende - Kolin Mekre
Foto: Ilustracija | Deset godina bez legende - Kolin Mekre

Prošlo je deset godina otkako je svijet napustila legenda auto-moto sporta, čovjek koji je reli trke približio milionima gledaoca i svojim suludim vožnjama "natjerao" mnoge da ih zavole - Colin McRae (u nastavku Kolin Mekre).

Ironija je to što je tokom svoje karijere vozio na samoj ivici mogućnosti, što svojih, što helikoptera ili automobila kojim je upravljao, a na kraju život izgubio u padu helikoptera. Sa njim u helikopteru su bili njegov petogodišnji sin i dvojica porodičnih prijatelja.

Biografija

Kolin Mekre je rođen 1968. godine u mjestu Lanark, u Škotskoj. Odrastao je gledajući oca, Džimija Mekrea, kako osvaja pet naslova prvaka Britanije u reliju i nije bilo čudno što se u odabiru poziva nije posvetio porodičnom vodoinstalaterskom poslu, već je, kao i docnije mlađi brat Alister, odabrao sport. U juniorskim danima, bavio se motokrosom, a  jer se njegova majka protivila tom sportu, prešao je na četiri točka.

Reli karijeru je započeo 1986, u šampionatu Škotske, koji će osvojiti 1988. U WRC-u debituje u Švedskoj 1987, a karijera kreće uzbrdo kada 1991. od solo vozača postaje vozač tima, priključivši se ekipi Prodrajv, koja je za takmičenja spremala Subaru automobile.

Pobjeđuje u Britanskom prvenstvu '91. i '92, a povremeno se pojavljuje i u Svjetskom šampionatu. Iste te '92. nije prošlo nezapaženo da je potencijalni trijumf na Švedskom reliju Mekreu izmakao ponajviše zbog pucanja gume posljednjeg dana. Tu je završio drugi, ali ispred velikana poput Blomkvista i Alena. Šta je svijet dobio, vidjelo se te godine u Finskoj.

Već na treningu je prevrnuo automobil, a prvog dana relija izveo je sedmostruki salto, nakon čega njegov Subaru Legacy nije ličio na sebe. Kao da to nije bilo dovoljno, narednog dana je ponovo izletio i prepolovio drvo koje mu se našlo na putu.

U Prodrajvu su znali da Kolin uvek vozi punim gasom, pa su bili spremni i da mu oproste bogata i relativno česta lupanja automobila. Po učinjenoj materijalnoj šteti, tandem Mekre - Ringer bio je najskuplja postava tog doba, koliko god se iskusni suvozač svađao i trudio da svog vatrenog saborca uputi na značaj ostanka na cesti.

Logika Subaru tima je bila da je mladog vozača koji daje 110% moguće spustiti za tih "suvišnih" 10%, a da se neko ko je limitiran na 90% teško može izvući do 100%. Otud je poverenje bilo bezrezervno, a Škotlanđanin je uzvratio ne samo brzim vožnjama spektakularnim za gledaoce, već i apsolutnom konkurentnošću.

Subaru: pobjede i titula

Na prvo globalno slavlje čekalo se do Novozelandskog relija 1993, koji Mekre osvaja, i to je dugo iščekivani, presudan korak ka veličini koja će uslediti. Prepoznatljiv vozački "rukopis" ubrzo je dobio i ime: "Mac Attack". Kolinov zaštitni znak bila je vožnja na granici udesa (često i preko nje), bez milosti prema sebi, suvozaču ili automobilu. Doduše, nije trebalo dugo da stigne i još jedan zasluženi nadimak: 1994. godine dobio je nadimak "Colin McCrash".

Po stažu iskusan, po godinama vrlo mlad, Mekre se rano popeo na vrh u odabranoj disciplini. Šampion svijeta postaje 1995, za volanom Subaru Imprece. Za to su bile dovoljne dvije pobjede, prva na Novom Zelandu, druga i ključna na poslednjem sezonskom reliju, u Velikoj Britaniji, gdje je, u direktnom duelu sa timskim kolegom Saincom, Kolin riješio prvenstvo u svoju korist sa samo pet bodova prednosti. Bila je to godina konačnog trijumfa Impreca: prva i druga pozicija u vozačkoj konkurenciji, donijele su i prvu krunu u kategoriji proizvođača. Škotlanđanin je tada postao prvi britanski prvak svijeta u reliju, prvi vozač koji je naslov osvojio za volanom Subarua, kao i najmlađi pobjednik prvenstva. Ovo postignuće bacilo je Britaniju u ekstazu: napokon su imali čovjeka uz čije su se ime i rezultate mogli vezati.

Proboj na veliku scenu, a potom i šampionat osvojen u Subaruu, imali su, pored sportskog, i veliki efekat na percepciju ovog japanskog brenda u javnosti. Njihovi automobili koji su, u Britaniji barem, češće igrali ulogu prevoznog sredstva za farmere dobili su i prestižne atribute i postali široko poželjni. U to doba, Mekre sjeda u Džordan Formulu 1: na testu u Silverstonu 1996. isprobao je bolid Martina Brandla.

Kakva su sjajna kombinacija Subaru i Mekre bili, svjedoči i činjenica da je, nakon šampionske titule, Kolin u dvema uzastopnim godinama bio viceprvak svijeta, a potom i treći u generalnom plasmanu. U sezoni 1997, sa novim suvozačem Nikijem Gristom, osvojio je više relija od bilo koga drugog (Safari, Korzika, Sanremo, Australija i Vels), ali je do titule nedostajao jedan jedini poen. Za standarde gordog Škotlanđanina, to je bilo premalo, jer drugoplasirani i nije ništa drugo do prvi koji je izgubio. Makinen je sa Micubišijem ušao u fazu dominacije, a Mekreove vožnje "kao da sutra ne postoji" presudno su doprinijele tome da Subaru nakon 1995. konstruktorski šampionat osvoji i '96 i '97. Novi izazov i novu sredinu u kojoj bi se opet popeo na tron, Kolin od 1999. traži u Fordu, gde će mu kasnije partner ponovo postati Sainc.

Ford i Citroen

Mekreov dolazak poklopio se sa ozbiljnim namjerama Forda da od svog novog reli oružja, modela Focus, napravi pobjedničku mašinu. Već u prvoj godini saradnje, Kolin pobeđuje u Keniji i Portugalu, a 2000. osvaja Katalonski i Reli Akropolis. Evolucija svakog novog automobila skopčana je sa posebnim problemima, na njih ni Ford nije imun, a Mekre tome dodaje sebi svojstven spisak udesa.

Naredna sezona trebalo je da konačno donese plodove tog mukotrpnog procesa. Ne želeći da drugom prepusti auto spreman za vrh, čijem je razvoju tako mnogo doprinio, Mekre je odbio ponudu za prelazak u Peugeot.

Nakon jalovog početka, Kolin je vezao pobjede u Argentini, na Kipru i u Grčkoj i ponovo ušao u igru za titulu. U završni reli prvenstva ušao je kao prvoplasirani, ispred Bernsa i Makinena. Dok je bio u vođstvu, Mekre je "prečuo" instrukcije kopilota, promašio trkačku liniju za 15 santimetara i prevrnuo se.

Tako je propala najbolja prilika da se kapitalizuje sav trud uložen u Ford Focus od 1999, a Škotlanđanin je događaj označio kao "najveće razočaranje svoje karijere". Kruna te godine odlazi Ričardu Bernsu, a Kolin je treći put viceprvak sveta. Izgledalo je da će ovo britansko rivalstvo biti dugoročno, ali se Berns povukao iz sporta kada mu je dijagnostikovan tumor mozga, koji će mu 2005. uzeti život.

U 2002. Mekre osvaja dva relija, Akropolis i Safari, što ga tada promoviše u najtrofejnijeg vozača svih vremena, pošto je u Keniji stigao do svoje 25, ispostaviće se i posljednje pobede u karijeri. Taj rekord nadmašio je najprije Sainc, a sada su ispred i Leb i Gronholm. Međutim, Ford već u septembru objavljuje da neće produžiti ugovor sa Škotlanđaninom. Veruje se da je Mekre tražio platu od 5 miliona funti godišnje, a Fordu je bilo preče da novac usmjeri u razvijanje automobila i da regrutuje mlađe i jeftinije pilote.

Traženu svotu ipak je imao ko da plati. Samo dan nakon Fordovog saopštenja, Sitroen je izdao svoje i obznanio da je sa Kolinom potpisan jednogodišnji ugovor. Francuzi su za 2003. sastavili tim snova i pokazali barem tri stvari: prvo, koliko ozbiljnu ulogu namjeravaju da igraju u Svjetskom reli prvenstvu, zatim, koliki je budžet za to predviđen, konačno i istančan ukus u odabiru vozača. Imati Sainca, Mekrea i Leba u istom timu znači igrati na veliko. Bivše kolege iz Subarua i Forda nastavile su da dijele iste boje i u trećem timu zaredom, no malo je ko pretpostavio da će u ovoj superpostavi prvu violinu igrati Sebastijan Leb.

Počelo je fantastičnom trostrukom pobedom u Monte Karlu, ali su zatim Citroenovi musketari nastavili različitim putevima – Leb kao kandidat za titulu, Sainc kao dragocjeni osvajač timskih bodova (jedna pobjeda, tri puta drugi) i Lebov mentor. Mekre je imao ispodprosječnu sezonu, a nakon Monte Karla više se do kraja godine nije peo na pobjedničko postolje. Konačnih 45 poena bilo je dovoljno tek za sedmu poziciju u generalnom poretku - lošiji nije bio još od 1992.

Radeći i na tome da spriječi formiranje ovakvih superekipa, FIA je donela čitav set propisa koji su spriječili Citroen da nastavi sa triom zvijezda. Neko je morao da ode i Francuzi su se, logično, Mekreu zahvalili na saradnji. Kolin se nikada nije srodio sa Citroen Xsarom, a nije krio ni da je raditi u francuskoj ekipi jednostavno drugačije. Teško da je iko slutio da će 2003. biti poslednja Mekreova puna sezona u WRC-u. Moguća opcija bio je povratak u Subaru, ali su se i tamo opredjelili za mladost i Solberga uparili s Hirvonenom.

Bez adekvatnog sjedišta i lišen obaveza u WRC-u, Mekre se u 2004. i 2005. takmiči na Dakar reliju sa Nisanom. Bilans: u oba učešća po dvije etapne pobjede, ali i udes u fazi kada je imao vođstvo. Sa šest minuta prednosti, pri velikoj brzini, katapultirao je svoj pik-ap i ostao nepovrijeđen. Ni kružne staze nisu mu bile strane: za volanom Ferarija nastupio je na 24 časa Le Mana, gde je stigao treći u GT1 klasi.

Generacijama navijača Mekre je postao sinonim za reli i glavni "krivac" za magnetsku privlačnost ovog sporta. Ne samo zbog bravura kojima su se divili gledajući ih na televiziji ili uživo, već i zbog igara za kompjutere i konzole.

Prva signirana igrica na tržište je puštena 1998, uskoro je postala bestseler i otvorila je seriju novih i unaprijeđenih varijanti za sve važnije plaforme. Ovaj komercijalni uspjeh, krucijalno potpomognut Kolinovim imenom, omogućio je reliju da prekorači sportske granice i otvori mnoga dotle zatvorena vrata. Ironija je, ali sam Mekre nije bio posebno zagrijan za kompjutere. Veliki rival, Ričard Berns, Kolina je nazvao "Larom Kroft" relija, jer mnogi od klinaca opčinjenih Kolin Mekre igricama nisu znali da čovek s tim imenom stvarno postoji.

Budućnost koja nije stigla

Nova prilika u WRC-u ukazala se, iznenađujuće, 2005. u fabričkoj ekipi Škode. Česima je bio potreban istinski lider, a Kolin je htio kokpit. Nastup u Velsu donio je sedmu poziciju i bodove automobilu koji je cijele godine bio problematičan. Uspjeh je stvorio priliku da se proba još jednom.

U Australiji je Mekre bio na nevjerovatnom drugom mjestu kada su ga problemi sa kvačilom eliminisali sa relija. Samo dvije vožnje pokazale su da je ova kombinacija ne samo mamac za publiku, već i da je mogla da funkcioniše i na nešto duže staze. Raštimovani tim, često vođen u svim pogrešnim pravcima istovremeno, konačno je imao posla sa vozačem od autoriteta čije je tehničko znanje bilo neprocjenjiv dodatni kvalitet.

Mekre je bio spreman da vozi za češku ekipu u 2006. samo ako bi Škodin nastup bio fabrički, ali u Mladoj Boleslavi za to nisu imali novca, pa su u pogon ubacili solo vozače. Bivši prvak svijeta sebe nije vidio u takvom miljeu.

Posljednji 146. reli u Svjetskom prvenstvu Kolin je izvezao u oktobru 2006. godine u Turskoj, kada ga je tim Kronos na brzinu angažovao da uskoči umjesto sveže povređenog Leba. Zadatak je bio komplikovan: da Gronholmu otme što više poena, dok Leb leži u postelji s prelomom nadlaktice. Kolin i Xsara nisu se sprijateljili ni 2003, a vreijme koje su proveli razdvojeni i izmena tehničkog paketa za 2006. nisu učinili ništa da auto i vozač jedan drugom postanu simpatičniji. Mekre je u Turskoj imao mnogo muka u borbi za poslednje pozicije koje donose bodove, a na kraju je odustao sa šestog mjesta zbog problema sa alternatorom.

Škotlanđanin je 2006. i 2007. nastupao na Američkim X-igrama (ekstremni i akcioni sportovi), ali i pripremao budućnost koja se ticala Dakar relija. Vrata ka WRC-u pokušavao je da ostavi otvorenim, tražeći trkačko sjedište za 2008, i sam priznajući da će, ne uspije li da ga obezbijedi, definitivno zaboraviti na WRC, pošto bi još jedna godina pauze bila previše.

Sredinom godine, Kolin se priključio X-Raid Timu, sa ciljem da u njihovom BMW-u X3 napadne Dakar 2008, a plan je bio da se do pobjede na najvećem maratonskom reliju na svijetu dođe najdalje u naredne dvije godine. U julu se za svoju novu ekipu takmičio u Španiji, sa Tinom Terner, starim navigatorom i saputnikom iz Nissan dana, a očekivali su ga i na Pustinjskom izazovu u Emiratima krajem oktobra...

 

Tragičan kraj i Mekreovo naslijeđe

U subotu, 15. Septembra 2007. godine, oko 4 popodne po lokalnom vremenu, helikopter registrovan na Kolina Mekrea srušio se oko dva kilometra od njegove porodične kuće u Lanarku, u Škotskoj, i potpuno izgorio. Na identifikaciju ostataka žrtava čekalo se dugo. Prve informacije kazivale su da je pad odnio četiri života i da su među nastradalima dva odrasla čovjeka i dva djeteta. Tek 16. septembra zvanično su potvrđena strahovanja da su u pitanju Kolin Mekre, njegov petogodišnji sin Džoni Gevin, i dva porodična prijatelja, Grejem Dankan i šestogodišnji Ben Porčeli. U vreme havarije pilotirao je Mekre.

Dogodila se ljudska, porodična i sportska tragedija ogromnih razmera.

Nije samo svijet auto-sporta zanijemio od ovog strašnog udarca. Njegov prvi šef iz Subaru vremena, Dejvid Ričards, saznavši strašne vesti, opisao je svog nekadašnjeg pulena:

"Kolin je imao borbeni duh kakav ni kod koga drugog nisam video u životu. Kao da je govorio 'Ja mogu sve'. Nije mi navika da ikoga zovem legendom, ali to je vrlo prikladan termin za Kolina. On je bio zapanjujuće talentovan. Imao je strast i predanost sportu kakve sam rijetko viđao kod drugih. Znali ste da će, kada god je za volanom, izvući poslednji atom performansi. Uprkos svem uspjehu, ostao je vrlo pristupačna osoba, neko ko je uvijek imao vremena da popriča sa navijačima i neko ko je nastavio da podržava sport koji mu je donio slavu."

Uz podatke koje smo već naveli, kada se ispod karijere temperamentnog vozača podvuče crta, ostaje i sljedeće: Mekre je imao 146 WRC startova za Subaru, Ford, Citroen i Škodu. Zabilježio je 25 pobjeda, 9 drugih i osam trećih mjesta. Od svih svojih relija, 28,8% završio je na podijumu, a zahvaljujući incidentima ili kvarovima, odustao je 60 puta (41,1% nastupa).

Poene je osvajao u 79 navrata – njih ukupno 626 – i bio je najbrži na 477 brzinaca. Prvi specijalni ispit i prve bodove stekao je na Novom Zelandu 1989. U vođstvu relija prvi put se našao u Britaniji 1991, a debi na podijumu stigao je 1992. Posmatramo li relije koje je Kolin najčešće osvajao, u oči upadaju čak pet pobjeda na surovom Akropolisu, tri trijumfa na Safari reliju u Keniji, kao i po tri slavlja na Novom Zelandu i u Velsu. "Svoju" specifičnu podlogu Škotlanđanin nije imao: nisu mu bili tabu ni makadam, ni asfalt, ni blato, a jedina (zamalo) nepokorena teritorija ostao je snijeg.

Međutim, nisu samo ovi brojevi i postignuća razlog zbog kojeg je Mekre već za života postao legenda, a sada u vječnosti sija posebnim sjajem. I globalno, i kod nas, Kolin je bio vjerovatno najvoljeniji i najpopularniji reli vozač svih vremena. Poštovaoce je zadobijao svojim impresivnim napadačkim "sve ili ništa" stilom, bez kalkulacija i taktiziranja. Neustrašiv i "urođeno" brz, smatra se prirodno najnadarenijim vozačem svog doba. O mehaničkoj strani sporta znao je vjerovatno i više od rivala, pošto je u ranoj fazi karijere sam pripremao svoj Talbo Sanbim, Vauxhall Novu, (tj. Opel Korsu) ili Ford Sierru.

Biti najbrži ne znači i biti najuspješniji: direktni konkurenti, Sainc, Makinen i Berns imali su analitičniji prilaz i bili "ekonomičniji", i kada su trkačke linije, ali i kada su slupani automobili u pitanju.

Svejedno, niko nije uspio da kao Mekre uspali strast "običnog gledaoca". Reli je pribižio milionima ljudi i ubrzo im postao inspiracija, heroj i uzor. Navijači nisu mogli da prežale njegovo odsustvo i neprekidno se spekulisalo o tome u kom bi timu Kolin možda mogao da nastavi dalje. Diskusije o još jednoj šansi sada su zamenili žalost i muk.

Kolin Mekre proslavio je reli sport gdje god se o njemu makar čuo glas. I nakon tragičnog završetka, njegovo zavještanje živjeće u sjećanjima onih koji su imali sreće da ga gledaju, na video snimcima i internet klipovima, a na sasvim specifičan način i u igricama sa imenom ovog velikog, velikog vozača.

Tek četiri godine kasnije, 2011. godine je otkriveno da je Škotlanđanin kriv za helikoptersku nesreću u kojoj su živote izgubili on, njegov petogodišnji sin i njihova dva prijatelja.

Kolin Mekre, sin Džoni, njegov drugar Ben Porseli i 37-godišnji Grem Dankan poginuli su u blizini Mekreovog doma u Lanarku, u Škotskoj.

Sud je otkrio da je tada 39-godišnjem Mekreu dozvola za upravljanje bila istekla, kao i da je nisko letio u uslovima koji to nisu dozvoljavali.

"Tragedija je mogla da bude izbjegnuta da Mekre nije uletio u dolinu. Nisu postojali razlozi za tako nešto. Sa obzirom na to da je Mekre privatni pilot, bez prijeko potrebnog iskustva, letenje na niskoj visini nije nešto čime je trebalo da pribjegne bez prijeke potrebe", rekao je šerif Nikola Stjuart.

Dankan, koji se nalazio u helikopteru, snimao je let, a njegova kamera pronađena je na licu mesta i uz pomoć njegovog snimka ustanovljeno je da je Mekre bio na nepotrebno niskoj visini.

 

(Nn/B92/Blic)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Video

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije