Auto zanimljivosti

Pratite nas na Google news

Rekord u brzini koji je "omogućio" Hitler

Rekord u brzini koji je "omogućio" Hitler
Foto: Ilustracija | Rekord u brzini koji je "omogućio" Hitler
N.N.

Najbrži automobili na svijetu su stvar prestiža, bude one dječačke emocije u nama i samo šačica bogatih se istim može pohvaliti. Koenigsegg Agera RS je 4. novembra 2017. godine sa brzinom od 447,237 kilometara na čas postao zvanično najbrži serijski automobil na svijetu i prekinula dominaciju Bugattija Veyron, koji je gotovo suvereno vladao od 2005. godine.

Za razliku od Bugatija koji je rekord postavio na privatnoj pisti, Konegseg je rekord postavio na dionici od 19 km regularnog puta u Nevadi.

Ovim uspjehom zvanično je oboren rekord za serijska vozila i preuzeli krunu u svoje vitrine. Ipak, malo ko je u datom trenutku znao da je istovremeno Koenigsegg oborio rekord koji je prkosio čitavih 79 godina.

Davnog 28. januara 1938. godine Rudolf Karaćola je za volanom prototipa Mercedesa W125 na dionici autobana između Frankfurta i Darmštada postigao brzinu od nevjerovatnih 432,59km/h. Podvig vredan divljenja za sva vremena je bio rezultat fanatične Njemačke upornosti i trijumf njihovog inžinjeringa, pod budnim oko Nacističke partije.

Samo par mjeseci nakon što je preuzeo vlast 1933. godine, Adolf Hitler je započeo izgradnju prvog autoputa u svijetu, njemačkog autobana. Do 1936. godine, više od 130.000 ljudi je direktno bilo uključeno u izgradnju mreže puteva. Istovremeno, želeći da pokažu superiornost svog inžinjeringa, Hitlerova vlada je odlučila da sponzoriše gran pri bolide Mercedesa i Auto Uniona. Rezultat je bio surov po konkurenciju, koja jednostavno sa privatnim timovima nije mogla da isprati ulaganja njemačkog dvojca.

U to doba svi gran pri bolidi su bili obojeni u trkačke boje zemlje iz koje dolaze. Italijanski su bili "rosso corsa", britanski "racing green", dok su njemački automobili bili srebrni. Razlog je bila želja da bolidi budu što lakši i stoga nisu bili obojeni, već je srebrna bila boja "golih" aluminijumskih panela. Tako je 1932. godine jedan Mercedesov bolid tokom radio prenosa nazvan "srebrnom strelom" i to ime potom usvojeno za vozila njemačkog dua.

Posebnu dominaciju je ostvario mercedes sa bolidom fabričke kodne oznake W125, koji je predstavljen za sezonu 1937. godine. Bolid težak samo 750kg je bio pogonjen rednim osmocilindričnim agregatom sa dvije bregaste u glavi, koji je razvijao rekordnih 637KS. Rekord oboren tek u turbo eri Formule 1 početkom ’80-ih godina.

Uvideći potencijal bolida koji su imali, a u želji da promovišu svoje tek izgrađene autoputeve i dokažu svoju superiornost, njemačka vlada odlučuje da sponzoriše obaranje brzinskog rekorda na javnim putevima. Mercedes i Auto Union su dobili odriješene ruke da kreiraju svoja vozila u tu svrhu. Obje kompanije se odlučuju na slične projekte, postavljajući aerodinamične karoserije na svoje gran pri bolide u pokušaju da baš oni zauzmu tron.

Uvidjevši da se postojeći agregat W125 bolida ne uklapa u projektovanu aerodinamiku, Mercedesovi inžinjeri su odlučili da postojeći agregat zamjene znatno nižim V12 agregatom pod uglom od 60 stepeni, sa 48 ventila i duplim bregastim osovinama u glavama. Radna zapremina je bila 5.6 litara. Dodata su dva turbokompresora i rezultat je čak 765KS snaga.

Sljedeći korak je bilo hlađenje agregata, što je bio veliki problem, obzirom da je usljed aerodinamičkih zahtjeva hladnjak agregata morao biti uklonjen, kako otvor istog ne bi narušio otpor vazduha od samo 0,157 Cd-a. Problem je riješen ugradnjom rezervoara u koji je bilo skladišteno 5kg leda, kroz koji je kružilo 44 litara vode.

Poslije par probnih vožnji sa različitim uspjehom, 28. januara 1938. godine, sve oči su bile uprte u Rudolfa Karaćolu za volanom Mercedesa i Bernda Rozmajera za volanom Auto Unionovog V16 bolida tip C, takođe modifikovanog za ovaj poduhvat.

Karaćola postavlja rekorde za prosječne brzine u "letećem" kilometru od 432,7 km/h i 432,4 km/h za "leteću" milju u oba pravca. Na red je došao bolid Rozmajera koji gubi kontrolu pri brzini od oko 400 km/h i strada na licu mjesta. Poslije tragičnog događaja, odlučeno je da se novi pokušaj Karaćole ne obavi.

Poneseni slavom, ubrzo potom vlada odlučuje da sponzoriše novi pokušaj Mercedesa u obaranju sopstvenog rekorda. Za tu svrhu konstruišu bolid T80, sa V12 agregatom radne zapremine čak 44.5 l, koji je razvijao 3.500KS. Projektovana brzina je bila približno 650 km/h.

Ipak, kako je Drugi Svjetski rat uveliko kucao na vrata same Njemačke, od pokušaja obaranja rekorda se odustalo, prenosi "Telegraf.rs".

Sedamdeset devet godina nakon "srebrne strijele", Agera RS sa 1.341KS, radijalnim gumama specijalno razvijenim za ovako visoke brzine, karbonskom karoserijom, trkačkim gorivom i više elektronike od lunarnog modula misije Apolo 11 koji je osvojio Mjesec, Agera konačno obara rekord Rudolfa Karaćole - i to za samo 14,6 km/h. Ipak, njegova srebrna strijela danas ponosno stoji na zidu, poput NLO letjelice, u Mercedesovom muzeju u Štutgartu, noseći epitet najbrže srebrne strijele svih vremena!

Video

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije